Pobjeda Dinama protiv Istre 1961 je zaslužena, mogla je biti izražena još kojim golom više. Modri su potvrdili veću kvalitetu u odnosu na goste, odigravši bolje drugu dionicu, kad se Istra više otvorila. Realno gledano, Puljani su imali veliki problem da bi ostvarili bolji ishod u Maksimiru. Zeleno-žuti su bili naprosto jalovi u igri prema naprijed, što je prilično neočekivano s obzirom na prikazane ofenzivne igre u prošlim utakmicama. Je li tomu razlog neki grč zbog pritiska očekivanja da se ovaj put može nešto više učiniti protiv domaćina ili je presudno za takve odnose na terenu bila činjenica da Modri imaju veću kvalitetu?
Uvjerljiv je dojam da je ovo potonje ključno jer su domaći igrači očito vrlo ozbiljno shvatili suparnika, a samim time su ih i limitirali u tečnosti igre. Pogotovo je to bilo vidljivo u drugom dijelu, ali ne toliko zbog više prostora domaćinima u napadu za brze kontre (očekivano s obzirom na rezultat da će Istra više napasti), koliko zbog niza pogrešnih dodavanja i grešaka Zeleno-žutih. Dinamovi su igrači u tom dijelu utakmice bili agresivniji u napadanju suparnika s loptom i bez karakteristične im tečnije kombinatorike Puljani su brzo trošili energiju i ulazili u pogreške.
Temeljem veće kvalitete Dinamo je, dakle, pobijedio i učvrstio svoju nedodirljivost na prvoj poziciji. Gledajući iz tog kuta, Modri su odradili svoje. Gledajući iz kuta kvalitete igre u kontekstu nekih jačih suparnika, pogotovo u europskim kvalifikacijskim borbama na ljeto, ovaj Dinamo djeluje neuvjerljivo. Modri nemaju strukturu igre kojom stvaraju akcije, prilike, nemaju ni neke automatizme, nego se priča svodi na prevlast njihove tehničke kvalitete i individualne vrijednosti u odnosu na suparnika. Da je Istra igrala kao i oni suparnici koji se čvrsto zatvore u obrani, ne mareći za igru i napad, Dinamo bi se vjerojatno mučio po običaju na postavljenu obranu. Ovakav Modri team, realno gledano, ne djeluje spreman da bi u srpnju ponovio dobre europske partiture.
Dakako da koju riječ zaslužuje i sudac Ivan Bebek, koji je ostao dosljedan sebi i odlukama kojima na granici duhovitosti poslovično privuče (negativno) pažnju scene. Nedavno je protiv Puljana, kod Lokomotive, dosudio ekskluzivan jedanaesterac u skok duelu i kontaktu glavama na rubu šesnaesterca. Sad je lagani dodir ruke Hujbera s Ademijem, koji je potencirao navodni prekršaj u skoku, okarakterizirao za najstrožu kaznu. Takve dodire nije sudio ni na polovici terena. Trebalo je četiri minute uvjeravanja drugih, a potom na poziv VAR-a i sebe, da je to bio prekršaj za jedanaesterac. Čim je toliko trajalo, očito je da je jedino sporna bila njegova (ponovljena) odluka. Posve različit kriterij kartona (primjerice, Garciji žuti, Čačiću usmeno obraćanje, Abdallahiju žuti za prekršaj na Ademiju, a Mišiću za isti na Matheusu pred kaznenim prostorom ništa...) samo su bespotrebno stvarali dojam da ima više uviđavnosti za domaćina. Dinamu te sitne usluge ne trebaju, oni pobijede svojom kvalitetom, kao u petak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....