Igrači Hajduka pokunjeno su odslušali žalobnu pjesmu svojih silno razočaranih navijača na stadionu "Aldo Drosina" nakon što je Istra 1961 nokautirala "bijele" (3-0). Bilo je mučno gledati kako su se prvotimci splitske momčadi posramljeni vraćali u svlačionicu. Najteže je bilo, naravno, treneru Ivanu Leki.
Objektivno, ipak se dogodio šokantan poraz "bijelih". Ono što je ružno, za mnoge navijače splitskog kluba, zanesene i ponesene željom da se priključe Dinamu u borbi za naslov, to je činjenica da igrački kadar Hajduka nema potencijal za prvaka. Odmah treba postaviti dilemu: može li Hajduk s kapacitetima stopera igrati po Lekinoj želji s trojicom u zadnjoj liniji?
Tomislav Ivić, trenerski guru, tumačio je:
Pronaći sredinu
- Trener može postaviti igru po svojoj želji bez obzira na kapacitete igrača ili se odlučiti za sustave po mjeri kadra. Kad nastoji unaprijediti igru, mora računati da tu ima dosta rizika, ali i da će igrači tijekom vremena bitno napredovati. S druge strane, kad se oslanja na mogućnosti igrača, tu nema napretka. Dakle, možda bi najbolje bilo naći neku sredinu…
Hoće li Leko nastaviti s tercetom u obrani (premda se radi o "kilavim" igračima, s izuzetkom mladog Prpića) ili će se vratiti na varijantu s četvoricom u obrani, tek će se vidjeti.
Prije petnaest mjeseci Hajduk je doživio svojevrsni slom u Puli, Istra 1961 pobijedila je golom Vuka s 1-0, a novoustoličeni predsjednik Lukša Jakobušić odmah je povukao odlučne poteze: smijenio je trenera Harija Vukasa, zahvalio se na suradnji stručnom tandemu Mariju Staniću i Ivanu Kepčiji, krenuo u potragu za boljim trenerima. Istina je, dugo je lutao, najprije je postavio Boru Primorca, onda poslije angažmana Mindaugasa Nikoličiusa doveo Paola Tramezzanija, Jensa Gustafssona, Valdasa Dambrauskasa, poklonio povjerenje Mislavu Karoglanu i na kraju angažirao trenera od kapaciteta Ivana Leku.
Što će sada izvesti Jakobušić?
Treba vjerovati Leki
Nema druge nego primiriti se, vjerovati u sposobnosti trenera Leke i napokon početi sumnjati u kapacitete sportskog direktora Nikoličiusa. Jer, kako god okrenuli, baš "Mr Football", kako se voli predstavljati na instagramu, sve je više ona slaba točka struke. Nikoličius ima donekle alibi, a to je kronično pomanjkanje novca u Hajdukovoj blagajni, tako da, bez obzira na činjenicu da se nedavno prodalo nekoliko igrača za gotovo desetak milijuna eura, ipak nemaju mogućnosti za sudjelovanje na nogometnoj tržnici. Nego dovode isključivo igrače koji su slobodni, otpušteni iz klubova ili koji su se htjeli vratiti u rodno gnijezdo.
Leko je čisto i bistro najavio da mu treba pet igrača za provedbu zamisli. A to je igra s tri stopera, napadačka, ofenzivna, agresivna… Sportski direktor Nikoličius najavio je da se prilikom dovođenja prinova ne smije pogriješiti. A dosad je priveo pričuvnog vratara Ivana Lučića i prošli tjedan Yassinea Benrahoua, marokanskog Francuza, kojeg su neki dočekali kao pravo pojačanje.
Edouk i Borja su upozorenje
U redu, što je taj Benrahou? Kao prvo, igrač posljednje momčad druge francuske lige, zatim igrač koji se nije baš naigrao u prošlosti i, što je bitno, igrač koji je dugo bio u autu zbog operacije prepona. Eto, Nimes pušta, navodno kvalitetnog igrača bez centa odštete (moguće je da će Benrahouov menadžer i tko zna tko još ubrati komisiju) s idejom da se naplate od idućeg transfera.
Bit će tu zarade za Nimes i Hajduk, kako da ne? Kao od svih došljaka na Poljud koji su poslije visokih ugovora (onaj Nigerijca Samuela Eduoka bio je baš faraonski: 700.000 eura godišnje) otpušteni bez zarade ili, u najbolju ruku, za siću, kao što se dogodilo s Borjom Lopezom (otišao navodno za 50.000 eura).
Dakle, moguće je da će se Benrahou isplatiti Hajduku, da će pod rukom Ivana Leke postati hvalevrijedno pojačanje, ali za taj napredak ipak treba vremena. A Hajduku, za utrku s Dinamom, trebaju igrači koji će odmah po dolasku značiti pravo pojačanje. No, treba biti svjestan da je utrka završila, i to je vjerojatno ono najbolje što se poslije debakla u Puli moglo dogoditi vodstvu kluba s Poljuda.