Zahvaljujući lucidnosti Martina Baturine Dinamo je protiv Hajduka osvojio ovogodišnji Superkup. Na kraju su Modri bili bolji upravo za taj pogodak i njihova pobjeda je zaslužena. No, ako Hajduk treba tražiti neku dobru utjehu, onda je to svakako dojam da se tehničko-taktički približio Dinamu.
U kontekstu bliže perspektive, odnosno iduće sezone, taj dojam je prilično obećavajući. Tim prije što su Splićani na Maksimir istrčali bez svog ključnog španera ofenzive, Marka Livaje. Vidljiva je upravo bila ta razlika u ovom dvoboju. Igor Bišćan ima u Martinu Baturini igrača koji radi razliku u kvaliteti konstrukcije igre ali i u njenoj završnici. Kad Hajduk igra bez Livaje onda taj igrač razlike izrazito nedostaje. To smo mogli prilično jasno prepoznati u činjenici da su Splićani stvorili više dobrih prilika za pogodak, ali ih nisu znali iskoristiti.
Uz to je potrebno naglasiti da su te šanse uglavnom bile iz centaršuta i propusta Dinamove obrane. Hajduk je dolazio do zone šuta relativno dobro, ali je onda u završnici nedostajalo ideje i kreacije da se stvori mat pozicija, završni okomiti pas i slično.
Dinamo je bolje otvorio utakmicu, nametnuvši inicijativu od samog početka. Kako smo i najavili u dvije verzije 4-2-3-1 sustava, onaj modri bio je ofenzivnijeg težišta, onaj bijeli (zeleni) defenzivnijeg. Hajdukovci su čvrsto i gusto branili svoje prostore, a Bišćanova škvadra teško je pronalazila rupe u tom bloku. Uspjela je jednom odmah u startu, ali ju je Lučić bravurozno neutralizirao nogom. Hajduk se postupno oslobađao pritiska, i onda je počeo i dobro visokim presingom napadati suparnika. To je Modrima znalo stvarati probleme u gradnji i protočnosti igre.
Prvi dio zaključen je nekontroliranim izljevom bijesa trenera Hajduka Ivana Leke zbog jednog "običnog" kornera. Sudac Bel je ispravio krivu procjenu pomoćnika (korner za Hajduk) i opravdano dosudio prekršaj za Dinamo. No, i da je to bila pogreška ničim se ne može opravdati takva razina bijesa i psovanja Leke. Kao što nije jasno koju je pravdu nervoznom reakcijom htio u nastavku dijeliti Livaković.
U drugom dijelu nakon izvrsne prilike ne baš primjetnog Dajakua da dovede Hajduk u vodstvo dogodila se uskoro kazna u brzoj i kvalitetnoj tranzicijskoj akciji Modrih. Nepisani zakon nogometa. Nakon toga, uz nekoliko dobrih izmjena Hajduk je preuzeo inicijativu, Dinamo se povukao u defenzivni blok, i kao da smo gledali istu dinamiku prvog dijela samo obrnutih uloga. Za razliku od Dinama, Hajduk pred golom nije znao cinično poentirati. Kad je tako onda se utakmica za trofej gubi.
U konačnici, uz pozitivan okvir dinamičnosti utakmice, Dinamo je osvojio super kup, a Hajduk se ima za što uhvatiti da bi gajio optimizam za natjecateljski napredak u novoj sezoni.