Na debiju prošlog ljeta oduševio je navijače i stručnjake, Gergo Lovrencsics doimao se kao najveće pojačanje Hajduka u dotadašnjem ljetnom mercatu.

- Dobili smo sjajnog beka - pisali su navijači splitskoga prvoligaša po društvenim mrežama nakon test-dvoboja sa Zrinjskim.

Unatoč porazu Bijelih u tom prijateljskom dvoboju na Poljudu, medijski doček Lovrencsicsa imao je jedinstveni temelj.

- Novi sjajan posao Splićana - presjek je medijskih objava nakon dolaska Lovrencsicsa, kojeg je Hajduk angažirao u statusu slobodnog igrača.

Na startu doista odličan, ali devet mjeseci kasnije, mađarski desni bek preselio je na klupu. Dino Mikanović je Hajdukova “dvojka”, igrač koji je Lovrencsicsa poslao u pričuvu. Što se dogodilo s Lovrencsicsem, kako je od velikog pojačanja došao do klupe?

Dojam snažniji od brojki

U srpnju je stigao bez odštete iz redova mađarskog Ferencvarosa. Hajduk je prošle sezone na posudbi imao Darka Todorovića, ali Bijeli se po završetku prvenstva nisu upustili u otkup ugovora. Tražili su novo rješenje i pronašli su ga u Lovrencsicsu. Imao je sve što je Splićanima trebalo. Iskusan bek s nizom trofeja osvojenih kroz igranje u Lechu i ponajviše u Ferencvarosu, a pritom je imao i reprezentaciju kao potvrdu klase. Pored osvojenih prvenstava i kupova, Lovrencsics je dvaput s Mađarskom nastupio na Europskom nogometnom prvenstvu. Iskustvo i reference s papira ubrzo je potvrdio na travnjaku. Lovrencsics je bio jedan od najboljih igrača Hajduka na startu sezone. Prodoran po desnom boku, igrač preko kojeg su se kretali najopasniji napadi Hajduka. Do početka listopada, u prvih deset prvenstvenih kola, upisao je tri asistencije, uz jednu u europskom nastupu. Ukupno, dojam je bio još snažniji od golih brojki.

Gergo Lovrencsics i Marko Livaja

VOJKO BASIC/CROPIX

Nedugo potom, sredinom listopada oprostio se od dresa mađarske nogometne reprezentacije.

- Od sada samo Hajduk - uskliknuo je Lovrencsics.

Posvetio se samo Bijelima, ali Mađar više nije bio isti. Nije bio onaj hitri desni bočni s početka sezone. U rujnu je navršio 33 godine, imao je i manju ozljedu gležnja zbog koje je propustio tek jednu utakmicu. Alibija gotovo da i nema. Lovrencsics je naprosto padao u formi, polako klizio silaznom putanjom unatoč činjenici da je protiv Lokomotive u Kupu upisao dvije asistencije. Osjetila je to i struka Hajduka, na polusezoni je stoga dovedena ozbiljna konkurencija jer Dino Mikanović po svojim ambicijama i životopisu nikako nije bio puka alternacija. Gotovo šest godina mlađi, igrač koji je već prošao Hajduk. Mikanović je imao sve preduvjete da bi se brzo adaptirao i nastavio uzlaznom putanjom forme. Stigao je bez priprema, ali nakon manje od mjesec dana je potisnuo Lovrencsicsa u drugi plan. Od sredine veljače, u posljednjih sedam prvenstvenih dvoboja, Mađar je tek dvaput imao ulogu startera. U međuvremenu je odrađivao i treći žuti karton, ali opet ćemo kazati, nije opravdanje.

Traži novu energiju

Iskreno, Lovrencsics više nema onu svježinu, nema probojnost koja ga je krasila pri dolasku u Hajduk. Upisao je 25 nastupa u prvenstvu ove sezone, sjajan je to niz utakmica, ali kako vrijeme prolazi minutaža je sve skromnija. Mikanović je zauzeo poziciju desnog beka, a Lovrencsics traži novu energiju s kojom će vratiti izgubljeno mjesto standardnog prvotimca. Ugovor s Hajdukom ima do ljeta 2023., još jednu sezonu može biti među Bijelima. Sigurno je da nije zaboravio igrati, njegovo iskustvo bit će dragocjeno Hajduku u pojedinim utakmicama, ali situacija se potpuno promijenila. Lovrencsics je postao alternacija Mikanoviću, igrač koji ulazi s klupe u nastojanju Dambrauskasa za promjenom stanja na travnjaku.

Nema spora da je 33-godišnji Mađar profesionalac koji će i u tom statusu pružiti maksimum. Ali, ostaje pitanje može li vratiti formu s početka sezone, izdanja u kojima je bio ključni čovjek napadačkog segmenta Bijelih.