Tužni pogled u prazno prema praznom istoku, dok s dresom na koljenima sjedi na klupi nakon poraza od Osijeka. Ta fotografija Hajdukovog veznjaka Rokasa Pukštasa vjerodostojno je oslikala trenutak kluba i igrača kojem su uništeni svi snovi u sezoni, koja je dugo mirisala na šampionsku, a onda se nakon četiri ligaška poraza u nizu pretvorila u noćnu moru s još nesagledivim posljedicama za rezultatsku budućnost posrnulog velikana.
Koliko samo pitanja zašto i kako se sve tako raspalo, neki će reći preko noći, a drugi zbog loših ili klimavih temelja, ali jedan od onih koji među prvima zaslužuje amnestiju i bezrezervnu podršku bez dvojbe je Amerikanac litavskih korijena, koji će u kolovozu napuniti tek 20 godina.
Iako među najmlađima u Hajdukovom igračkom kadru, Pukštas je već prošle sezone postao standardni i vrlo važni prvotimac, a aktualno prvenstvo počelo je za njega kao iz bajke. Pobjednički gol protiv Dinama u zadnjim minutama utakmice u Maksimiru, a onda jedini strijelac u trijumfu protiv Rijeke na Poljudu. Bolje da nije i moglo i premda će ga poslije toga ozljeda koljena na skoro mjesec dana udaljiti s terena, nakon povratka brzo je Puky ulovio formu i opet bio među najkorisnijima na terenu.
“Ovo više nije samo Livajina momčad, ovo je i Pukštasova momčad i baš on može biti prevaga u borbi za naslov”.
Posebna energija
Ovakvi i slični komentari nizali su se u stručnim analizama dok je Hajduk grabio prema naslovu jesenskog prvaka i osvojio ga u prosincu 2023. sa sedam bodova više od Dinama i šest od Rijeke (Zagrepčani su imali dvije utakmice manje, a Riječani jednu).
- Riječ je o modernom veznom igraču posebne energije, koji je opasan u završnici i sigurno će u karijeri zabiti dosta pogodaka. Uvijek je na lopti i osjeća gdje će ona doći i može rješavati utakmice. Sličnog igrača Hajduk trenutačno nema i bilo bi jako loše prodati ga prije ljeta, dok se borimo za naslov prvaka - ovako je na kraju prošle godine govorio bivši kapetan Splićana Hrvoje Vejić, koji je svojim analizama pratio splitski klub iz kola u kolo.
Sve je u tom trenutku izgledalo savršeno, i za Hajduk i za Pukštasa, a prva utakmica u ovoj godini 28. siječnja protiv Rijeke započinje vodećim pogotkom Bijelih kojeg je u 15. minuti postigao Pukštas na asistenciju Livaje. Prije tog dvoboja na prepunom Poljudu kao nova pojačanja predstavljeni su Ivan Perišić i Josip Brekalo, pa je za armiju navijača Hajduka u glavi bila samo jedna misao - bit ćemo prvaci!
No, već do kraja te utakmice pokazat će se da je dug i predug put do tog cilja, koji neće biti ostvaren ni nakon 19 godina čekanja. Riječani su pogocima Obregona i Selahija u drugom poluvremenu preokrenuli i pobijedili 2:1, a od tog poraza Hajduk se praktički nikad nije oporavio. Pukštasu je pak to bi četvrti gol u aktualnom prvenstvu, a poslije toga postigao je još samo jednog i to u ožujku u Velikoj Gorici, kada je nadskočio vratara Banića i loptu glavom usmjerio u mrežu domaćih za konačnih 3:0.
Amerikanac je u drugom dijelu sezone polako padao u formi, a s njim još više i cijela momčad. Tu bi se sad moglo u potrazi za uzrocima postaviti pitanje je li se igrač samo uklopio u sivilo momčadi ili je on podbacio? Možda je odgovor baš u onoj ranije spomenutoj Vejićevoj konstataciji “da Hajduk nema sličnog igrača”, a zapravo bi trebao imati više njih. Pukštas je igrački i taktički kvalitetom iznad ostatka veznog reda Hajduka u više segmenata. Od brzine, eksplozivnosti, kretanja u međuprostorima, do osjećaja za dolazak iz drugog plana i postizanje pogodaka. No, Amerikanac nije klasični kreator, on baš podsjeća na svog idola Stevena Gerrarda, koji je dominirao silinom i nogometnom inteligencijom (imao je i mnogo jači udarac).
Problematična kreativnost
Da bi njegove odlike došle do punog izražaja Pukštasu trebaju i suigrači, koji su bolji u suradnji i znatno brži protok lopte u igri. Sad se vraćano onoj Vejićevoj tezi da Hajduk to nije imao, a suparnici su znali koga treba blokirati i duplirati da bi “ubili” ionako problematičnu kreativnost veznog reda Splićana. Jednostavnije rečeno, Pukštasu nije odgovarao ni stil igre, ni profil suigrača da bi mogao dati više u situaciji kada se obrana rivala koncentrira na njega, a klub bori za naslov i svaki put ima imperativ pobjede. Čak ni njemu, kao jednom od najvećih profesionalaca u klubu, čija deviza je “rad i samo rad” i koji na spavanje ide u deset navečer, nije se bilo lako nositi s pritiskom tolikih očekivanja...
U generalnom zaključku od njega se očekivalo više, ali njegova krivica je minimalna, gotovo nikakva, pogotovo ako se usporedi doprinos niza daleko iskusnijih i plaćenijih igrača Hajduka, koji nisu bili ni blizu dometa da budu i starteri, a kamoli više od toga (grublje bi se reklo da nije imao s kim igrati).
Golemi značaj
Također, Amerikanac je u ovom trenutku najskuplji, a vjerojatno i najtraženiji Hajdukov eksponat na inozemnom tržištu, a kad bi ostao, sigurno će biti jedan od ključnih nositelja igre poljudske momčadi u sljedećoj sezoni.
U samo godinu dana njegova vrijednost je od milijun ili dva eura narasla na najmanje desetak, a još na zimu je talijanski transfer guru Fabrizio Romano tvrdio kako ga prati niz europskih klubova, a da je Borussia Dortmund spremna izdvojiti za njega između 12 i 15 milijuna eura. Ako je to istina, a Romano je jedan od najupućenijih u te stvari, sve je jasno o kakvom potencijalu je riječ i koliki on značaj ima za Hajduk...