Split slavi, Hajduk je opet pobijedio Dinamo. Bijeli su pobjegli na “plus pet”, ali svjesni da je prvenstvo tek počelo, da se nije ni prvi krug zatvorio. Ostale su i neodigrane utakmice koje svima pružaju šansu za promjenu mjesta u poretku, ali Hajduk je na vrhu. Hajduk je ponovno najveći “trofej” za sve. Lovina svih lovaca. Nekoć su Bijeli gledali u leđa Dinamu ili Rijeci, ali polako se svi navikavaju na nove odnose. Sezona odmiče, a Hajduk ne pušta prvu poziciju. Dva i pol mjeseca lider prvenstva stanuje na Poljudu. Bit će toga još, poručuju optimisti, ali oni realni i oprezni podsjetit će “već u subotu je Rijeka”.
- Čeka nas teška utakmica, a mi moramo biti još bolji. Moramo se podići i tehnički i taktički i fizički - kazao je Leko nakon velike pobjede.
Klasični recept
Hajduk je svladao Dinamo po receptu koji se primjenjuje u velikim utakmicama. Izjednačene suparnike dijele detalji, dijeli klasa pojedinca. U najavi smo apostrofirali Livaju i Petkovića, ali svjetla reflektora na velikoj pozornici derbija obasjala su Sahitija. Nije neočekivano, nije Sahiti nepoznat igrač. Dapače, klasa je odavno u njegovim nogama. Potvrdio je svoj veliki kapacitet, ali i obrana Dinama je pokazala zašto su Modri ove sezone daleko od nekadašnje razine.
Hajduk je iskoristio jednu prigodu, a da je Trajkovski bio malo koncentriraniji, mogao je konačni rezultat biti i veći. S druge strane Lučić je ostao bez posla. Obrana i vezni red omogućili su mu derbi bez stresa. Pobjeda je zato bez sjene, pobjeda je čista “k’o suza”. Istina, nije došla iz briljantne igre, stigla je kroz “muku, krv i znoj”, ali tako se lomi ligaška konkurencija. Ravnopravne utakmice rješavaju se na “mišiće” i nadahnuće pojedinca. Momčad je imala snagu, a Sahiti inspiraciju. Tu je Hajdukov pobjednički recept.
Leko nije krenuo srljati, visoko je postavio čuvare obrambene zone, ali silno je želio pobjedu. Kada je shvatio da Odjidja neće biti taj koji će povesti Bijele prema tri boda, ostavio je Vadisa u svlačionici. Vađenjem iz igre nogometaša kojeg iznimno cijeni pokazao je Leko da je momčad na prvom mjestu. Pored Odjidje jedino više vjeruje Livaji, ali njega nije mijenjao. Pet prvenstvenih utakmica zaredom nije zabio Livaja, ali rezultat ne pati previše. Istina, bila su i dva poraza u tom razdoblju golgeterskog posta najboljeg igrača Hajduka, ali dvije posljednje su ponovno osvojene i bez Livajinih zgoditaka. Sahiti je “uskočio” u golgeterske cipele i nitko se ne buni. Bilo je vrijeme da netko zamijeni Livaju u ulozi “match winnera”, da Hajduk dobije napadačku širinu. Jedan je dvije utakmice zaredom bio dovoljan za pobjedu, a pritom je obrana odradila svoj dio posla.
Iznimka Lekine serije
Dva gola što je Gorica ubacila Bijelima čista je iznimka Lekine serije koja traje još od travnja. Rijeka je Bijele dobila 2:0 sredinom tog mjeseca i silno “naljutila” Leku. Složio je obrambenu utvrdu, do kraja prošlog prvenstva nije pogotka primio. U novoj sezoni Bijelima su zabili Dinamo, Varaždin, Istra i spomenuta Gorica. Pet pogodaka u devet odigranih utakmica, prosjek od gotovo jednog pogotka u dva susreta s tim da je Uremović stigao prije mjesec dana i još se uigrava s momčadi. Kao i Žaper u sredini, pa Trajkovski u napadu.
Prostora za rast ima u svim linijama, Hajduk se početkom listopada još nije do kraja formirao, ali ipak pobjeđuje i najveće suparnike što je ohrabrujuća vijest. Jer, logika kaže, što će tek biti kada se hajdukovci uigraju i krenu s punim sastavom. Kada rotacija bude popunjena sa 17-18 identično spremnih igrača. Tu je temelj optimizma, jer svjesni su i navijači da nije protiv Dinama odigrana utakmica za pamćenje, ali znaju Bijeli odigrati na rezultat. Sredstva uvijek opravdavaju cilj, a ovog puta se može naglas reći “mission complete”.
Uz pomalo euforični optimizam koji je Splitu donijela pobjeda u derbiju, ide i činjenica da su Bijeli na putu stjecanja i onog “boda viška” što proizlazi iz boljeg međusobnog omjera. Tek četvrti put u HNL-u dobio je Hajduk dvaput zaredom u sezoni Dinamo. Uspjelo je Leki poravnati doseg ostvaren u sezoni 2001./02. (Gračan-Bilić), zatim 2002./03. (Vulić), te 2008./09. (Vučević-Miše). Zanimljivo je da u tim sezonama kada su Bijeli po dvaput zaredom dobivali Modre nisu osvajali naslove.
Jednom su uzeli Kup, s Vulićem u lipnju 2003. godine. Ali, ove sezone imaju dvije pobjede s jasnim temeljem psihološke prednosti. Dvaput u tri nepuna mjeseca dobiti najvećeg rivala, nije to obično i svakodnevno. Treba se znati nositi s tim, kao i s ulogom lidera koju Bijeli imaju od početka sezone. Zato se već moraju mislima okrenuti Rujevici. Fešta je gotova, dolazi novi izazov, Riječani čekaju prvoplasiranu momčad HNL-a. Čekaju Livaju, Leku, Sahitija i sve ostale “aseve” iz “špila” nabijenog kvalitetom i adutima. Sprema se nova poslastica, a još se navijači nisu ni prošlonedjeljne pobjede izguštali.