Nakon slobodnog udarca koji je s lijeve strane izveo Mlinarić, dobačenu loptu Zajec glavom dobacuje do Kranjčara koji je spretno provodi u mrežu - 1-0, napisat će reporter u izvještaju s Dinamove utakmice debelo prije nego što su se ova prezimena udomaćila u javnosti.

Govorimo o 1973. godini i članku iz Dinamove klupske revije. Mlinarić koji izvodi slobodnjak nije Marko nego njegov stariji brat Tomo, standardni član momčadi koja je tih sezona triput zaredom osvajala juniorsko prvenstvo Jugoslavije. Tomo Mlinarić u sljedećem poglavlju priče neće proći filtar prema seniorima, baš kao niti braća Major, Šutevski, Pšaker, Švaljek i zapravo 90 posto igrača koji su kao serijski prvaci zemlje dijelili svlačionicu s Velimirom Zajecom i Zlatkom Kranjčarom.

Njih dvojica će već kao stariji tinejdžeri zakucati na vrata prve momčadi, ali tamo će se napuštati zulufa, nanosati hlača trapeznog kroja i nagutati knedli prije nego što u plavom dresu dočekaju prve trofeje koji se zaista broje i obilježavaju biografije igrača. Za razliku od Hajdukovih, Dinamove sedamdesete u trofejnom smislu bile su jedan veliki prazan skup, a dvije klupske ikone svoj prvi važan komad srebrnine osvojile su tek 1980. podignuvši Kup maršala Tita u Beogradu.

Lekcija iz košarke

Pišem ovu crticu u predvečerje juniorskog derbija između Hajduka i Dinama (ponedjeljak, 11 sati), čiji će ishod vjerojatno odlučiti sljedećeg prvaka Hrvatske. Kažem vjerojatno jer, čitamo, ima tu još igre: Hajduk do kraja prvenstva čekaju uvijek neugodna Mladost iz Ždralova, Varaždin, Osijek i Inter, dok Dinamo nema pravo na opuštanje protiv vazda napaljenog Varaždina, Gorice i Osijeka. Utakmica se igra u neobičnom terminu kao matineja na radni dan kako bi treneri seniora i juniora sinkronizirali akcije.

Poanta bi, ako nisam nešto prespavao, još uvijek trebala biti proizvodnja igrača za prvu momčad i reprezentaciju

Na jednoj strani Ivan Leko i Marijan Budimir će uskladiti planove i vidjeti trebaju li se Rokas Pukštas, Luka Vušković ili Niko Sigur još jednom spustiti kat niže, dok će u suparničkom taboru Igor Bišćan i Ivan Senzen odlučiti ulaze li u ring Gabrijel Rukavina, Luka Vrbančić i Luka Lukanić, mladići koji zapravo samo popunjavaju protokol seniorskih utakmica.

Otkako je Uefa afirmirala Ligu prvaka mladih momčadi, juniorska prvenstva objektivno dobivaju na važnosti, ali ovu crticu nemojte shvatiti kao još jedan poziv na glorifikaciju rezultata 18-godišnjih igrača. Ona je prije poziv na otpor sve ozbiljnijem ‘hypeu‘ i prekomjernom granatiranju koje odzvanja li odzvanja medijskim prostorom čim talentirana generacija skrene pozornost na sebe. Finala i titule jesu nagrada, ali nisu poanta juniorskog sporta. Poanta bi, ako nisam nešto prespavao, još uvijek trebala biti proizvodnja igrača za prvu momčad i reprezentaciju.

Ne moramo se vraćati u Heraklion 2015. godine, na finale košarkaškog Svjetskog prvenstva za juniore u kojem je SAD tijesno pobijedio Hrvatsku, da bismo utvrdili gradivo.

Generacija koja se rasula

Najbolji strijelac finalne utakmice (23 poena) Nik Slavica posljednji je put kao košarkaš viđen u Škrljevu, a kapetan reprezentacije i član idealne petorke turnira Marko Arapović u međuvremenu je nestao s mape. U redu, bili su tada na Kreti i Ivica Zubac te Ante Žižić koji će se jednog dana hvaliti lijepim klupskim karijerama i spektakularnim zaradama, ali od njihova talenta reprezentacija nikada poslije nije profitirala.

A kad smo već pod obručima, zadržimo se još tri sekunde u reketu i podsjetimo na iskustvo Ciboninih juniora otprije četiri godine. Osvojili su, dakle, ABA ligu pobijedivši u finalu Crvenu zvezdu na krilima Roka Prkačina i Sandra Rašića. Nekoliko tjedana navijači su otvorenih očiju sanjali renesansu usnule košarkaše Trnoružice, ali samo kako bi u međuvremenu iz kluba ispratili svu talentiranu djecu. Prkačin, označen kao klupski projekt, na koncu se pokazao samo prolaznikom kroz Cibonu, jednako kao Lovro Gnjidić, dok su Rašića ‘backdoor‘ polaganjem spustili prema Sonicu Puntamiki i Cedeviti Junior.

A onda su godinu poslije novinske stupce osvojili fakini Igora Jovićevića, Dinamova djeca koja su u Uefinoj Ligi prvaka preskočila Bayern i stigla do četvrtfinala. Kao i ona iz uvoda teksta, generacija se rasula odmah na ulazu u seniorski pogon, ali je klub za utjehu napunio blagajnu transferom Joška Gvardiola i to će ponovno učiniti na rastanku s Josipom Šutalom. O trijumfalnom maršu Hajdukove ‘dice‘ ovog proljeća u međuvremenu su ispisane cijele plahte, ‘njunjori‘ su pomaknuli granice žanra plasmanom u finale Uefa Youth league i sada uoči derbija dva tabora trepere nad titulom iako je za vitalnost dva vodeća kluba važnije pitanje koliko je među ovim tinejdžerima kandidata na koje Bišćan i Leko mogu računati već nastupajućeg ljeta, a da pritom rezultat ne pati...