Ivan Leko sigurno je zamišljao ljepšu rođendansku proslavu. Danas, u utorak, Leko slavi 45. rođendan, ali u poslovnom segmentu daleko je od slavljeničke situacije. Dva poraza u tri početne utakmice na klupi Hajduka scenarij je kojeg nitko ni u najgorem snu nije mogao zamisliti. Hajduk, koji je prošle jeseni držao korak s Dinamom, znao je posrnuti s nekim remijem, ali tek je dva poraza upisao u 17 kola prije dolaska Leke. Na proljeće s novim trenerom dva u nizu, a tek su tri utakmice prošle....
Hajduk je u problemu, što znači da je i Leko problemu. Kako je došlo do nesrazmjera želja i ambicija, tko je kriv u tom neugodnom “sudaru” analizirat će klupski čelnici zajedno s trenerom. Jasno je da predsjednik, sportski direktor i trener imaju isti cilj, ali očito je da su im metode na putu k ostvarenju tog cilja bitno različite.
Nesposobni za reakciju
Nakon tri tjedna nastavka prvenstva razvidno je da se ne podudaraju ideje i ambicije najodgovornijih ljudi kluba jer Hajduk je svoje šanse u borbi za naslov već početkom veljače sveo na puku teoriju, a Leko je doveden da bi napravio bitni iskorak, da bi Hajduk pokušao dovesti do titule. Međutim, koliko god Dinamo griješio i gubio bodove na onim “malim” utakmicama na kojima je nekoć lakoćom marširao prema tituli, toliko je Hajduk nesposoban koristiti Dinamove posrtaje poput ovih kontra Belupa i Gorice. Ali, za Bijele je najgora spoznaja da se ne vidi “svjetlo u tunelu”. Momčad neće iz ove situacije izaći samo napornim radom. Da je rad rješenje za sve, zdravi milijunaši okruživali bi nas na svakom uglu, ali ne dolazi pomak isključivo poniznim radom. Za iskorak je potrebna kvaliteta koja kombinirana s adaptiranom idejom donosi rezultat. U prijevodu, svaki igrač svoje sposobnosti mora maksimalno iskoristiti i staviti u službu momčadi što trenutno u Hajduku nije slučaj.
Sustav igre je kamen smutnje, pitanje koje se provlači od prve utakmice Ivana Leke na klupi Hajduka. Ali, stavimo sustav po strani, idemo analitički drugim putem. Kako danas izgleda momčad Hajduka i gdje su glavni igrači u usporedbi s njihovim izdanjima prošle jeseni?
Hajduk je postao bezopasan unatoč posjedu i kontroli lopte. Tako je bilo protiv Rijeke, a vrlo slično s Istrom i Šibenikom. Stoperi i dva “wing backa” visoko podignuti otvoreni su na širokom prostoru. Za obranu Hajduku, njih troje ili petero kako god hoćete, taj ogromni prostor nebranjena je “aerodromska pista”. Nesnalaženje je evidentno, nesigurnost razvidna. Pogreškama su stoperi Bijelih i bočni igrači prečesto darivali suparnike u dvije protekle utakmice. Igra s tri stopera i dva “wing backa” na površinu je iznijela sve mane Hajdukove zadnje linije. Primjerice, nisu Mikanović i Melnjak ništa manji znalci nego prošle jeseni, ali u novim zahtjevima primarno na površinu izlaze njihovi nedostaci.
Bez obzira koliko i vezni red imao svojih problema, individualne pogreške u zadnjoj liniji dominantno su kreirale negativni rezultat. Dva susreta s protivnicima koji nisu ekstra klasa pokazali su sve zablude u igri Hajduka. Istra i Rijeka nemaju pojedince poput Livaje ili Krovinovića, ali imaju iskusne trenere koji prepoznaju kako posložiti igru protiv “ranjivog” Hajduka. U zadnjoj liniji Leko je izgubio stabilnost igrajući s tri stopera i dva bočna, a u sredini nije dobio očekivani ofenzivni impuls. Jer, bočni igrači nisu ti koji mogu pratiti igru u oba smjera, minoran je njihov doprinos napadu.
U sredini Krovinović je jedini koji nešto pokušava. Nije njegov doprinos za dugo pamćenje, ali što onda reći za Grgića i Pukštasa, odnosno, Kalika. Drže formaciju, imaju solidan fond trke, ali gdje je lopta?
Ugasio se Livaja
Hajduk je, primjerice, drugo poluvrijeme protiv Rijeke igrao niz vjetar, ali Rijeka je bila ta koja je kreirala više prilika preko neuhvatljivog Frigana. Zašto je Hajduk bio bezopasan? Jer se ugasio Livaja. U dvobojima s Istrom i Rijekom igra Hajduka nije dovela Livaju do udarca. Svaki je “špic” ovisan o loptama koje mu nude suigrači, a Livaja je praktički bez šanse bio u Puli i jadranskom derbiju.
Prošlost na koju je kao svojevrsnu podlogu stigao Ivan Leko jasno smo opisali. Sadašnjost je također razvidna s učinkom 3/9 u tri utakmice. Kakva je budućnost? Kadar je siromašniji nego prošle jeseni, ali i sam je Leko nakon Rijeke kazao:
- Neću se vaditi na kadar jer ova momčad je prije nekoliko mjeseci pobjeđivala sve redom.
U slijepoj ulici
Istina, a gdje je onda problem? Leko je svjestan da je momčad koju je preuzeo trebala samo malo finog dorađivanja, nekog poteza trenera s klasom, da se podigne u nastojanju hvatanja Dinama na vrhu poretka. Umjesto toga. Hajduk je nakon tri tjedna nastavka prvenstva ušao u “slijepu ulicu” s još većim zaostatkom u odnosu na lidera iz Maksimira. Trener ne popušta u svojoj ideji, iako vidi da nema igrače koji bi tu isti ideju realizirali. I pritom bi zaista bilo pogubno vjerovati da će sve doći protokom vremena i količinom treninga. Neće! Već je to pokušavao i Igor Tudor prije tri godine.
Htio je igrati 3-5-2, probao na 12 utakmica, da bi se u 13. susretu vratio u sustav s četiri u zadnjoj liniji za što je momčad i bila selekcionirana. Prekratko je vrijeme da bi Leko promijenio desetak igrača, prilagodio ekipu svojoj ideji. U tri susreta je pokušao, ali momčad nije uzvratila očekivanom reakcijom. Hajduk tone igrom i rezultatom, a pritom trener, a shodno tome ni klub, ne trebaju biti taoci ideje, već od igrača koje ima na raspolaganju trener mora pokušati stvoriti ono što je Hajduk izgubio na početku proljeća. Primarno rezultat, a dijelom i igru jer, da ne bismo pretjerivali, prošle jeseni ipak je rezultat bio bolji od igre. Danas su oba segmenta otišla strmoglavo silaznom putanjom.
Što se događa u Hajduku nakon poraza u Jadranskom derbiju? Mogu li Bijeli igrati po Lekinim željama i primaknuti se Dinamu? Ni situacija na Maksimiru nije idealna, a čini se da je sve jasno i u borbi za ostanak u HNL-u. Pogledajte novi podcast "VAR soba" u kojem smo s Ilijom Lončarevićem analizirali sve ono što se dogodilo u 20. kolu HNL-a: