Nikola Kalinić pokušava na Poljudu složiti novu i za naše prilike iznimno jaku momčad, nakrcanu velikim imenima. Vrijeme će pokazati koliko bi ta momčad bila u stanju pratiti individualne karijere igrača kojima je Kalinić želi napuniti, ali ideja vodilja je jasna - iskusne i na svjetskoj razini dokazane klase okružiti sa što je moguće više potentnih "radnika", a sve ih zajedno pripremiti za daleko agresivniji i potentniji nogomet od onog koji je Hajduk igrao posljednjih godina.
Ideja je to koju je i Lukša Jakobušić imao u glavi kad je na Poljud vraćao Marka Livaju, Lovru i Nikolu Kalinića, te im pridodao Filipa Krovinovića, pri kraju i Josipa Brekala. Međutim, ta je ideja pala na igračima koji su im trebali "čuvati leđa", a koje je loše selekcionirao njegov sportski direktor Mindaugas Nikoličius. Pala je i na nekolicini trenera koji nisu bili dorasli zadatku koji je pred njih bio postavljen.
Samo je Ivan Leko imao potrebno iskustvo i znanje, ali Leko nije dobio neophodnu maksimalnu podršku tandema Jakobušić - Nikoličius, prije svega po pitanju uvođenja reda u svlačionicu, a onda i profila igrača koji bi trebali stati uz "velika imena". Leko se nije postavio dovoljno čvrsto, prihvatio je određeni kompromis, čime je već na startu bio osuđen na vrlo ograničene domete.
Bilić tek pokušava shvatiti što znači biti predsjednik jednog nogometnog kluba
Gattuso na takve kompromise neće pristati, njemu su takve stvari nepojmljive. Talijanski trener ima i daleko veće ovlasti od onih koje je Leko dobio. Leko je iznad sebe imao tada već vrlo uigran tandem Jakobušić - Nikoličius, koji je bio uvjeren da na pravi način slaže momčad, te ih nije uspio uvjeriti da su na krivom tragu. Nije imao tu snagu, odnosno dovoljno snažan autoritet. Jakobušić je od prvog dana bio predsjednik koji je s golemom količinom energije i radnih sati volio sve imati pod kontrolom, a Nikoličius status iskusnog sportskog direktora, koji je Jakobušića uvjerio da zna složiti šampionsku momčad. Što je bila kobna Jakobušićeva pogreška...
Predsjednik Ivan Bilić i Nikola Kalinić u dijametralno su drugačijoj poziciji od Jakobušića i Nikoličiusa. Bilić tek pokušava shvatiti što znači biti predsjednik jednog nogometnog kluba. Dobro je to što shvaća da nema potrebne reference, ni da bi s autoritetom vodio inače ambiciozan klub Unešić iz Zagore, a kamoli jedan Hajduk. Bilić uglavnom gleda i uči, a to je zapravo najbolje što sada može raditi.
Nikola Kalinić je neusporedivo agresivniji, što je i normalno jer je bio velik igrač, proslavljeni član Vatrenih, igrač koji je kroz karijeru igrao u velikim klubovima, kao i nekima koji su pokušavali rasti. Kalinić ni izbliza ne zna sve što bi sportski direktor Hajduka trebao znati, ali jako je dobro toga svjestan. Baš kao što je svjestan i što sve treba imati svlačionica koja želi postati šampionska.
Svjestan važnosti simbioze, Kalinić nije krenuo u pregovore ni s jednim igračem za kojeg mu Gattuso nije dao blagoslov
Ključan čovjek za stvaranje takve momčadi je trener. Zato nije išao po Gustafssona ili Karoglana, premlade i nedokazane trenere, nego je od prvog dana svu snagu usmjerio na nekoga tko zna što je veliki klub i što takav klub mora imati da bi osvojio naslov. Gattuso ga je u prvom naletu odbio, ali nakon nesretne epizode s Ivanom Jurićem uporni se Kalinić vratio Gattusu, ovaj put još odlučniji da ga dovede. Mnogi daleko iskusniji sportski direktori ne bi ni pomislili nazvati nekoga tko ih je sedam dana ranije odbio. Srećom po Hajduk, Kalinića nije "prao" ego, još manje strah od novog neuspjeha. Čvrsto je ostao na ideji da Hajduk može voditi samo netko sa snažnim trenerskim imenom i prezimenom.
Kalinić se nije libio Gattusu otvoreno reći koji igrači (Ferro, Benrahou, Dajaku) nemaju kapacitet za ono što je on zamislio stvoriti na Poljudu. Gattuso ih je proučio i brzo prihvatio Kalinićev stav. Nisu pogriješili po svemu što smo proteklih sezona vidjeli od tih igrača, a ako eventualno kod nekog i jesu - šteta će biti neusporedivo manja od toga da u svlačionici imaš igrače koje ne želiš.
Svjestan važnosti simbioze na relaciji sportski direktor - trener, Kalinić nije krenuo u pregovore ni s jednim igračem za kojeg mu prije toga Gattuso nije dao blagoslov. Talijan želi i Džeku i Rakitića, kao što je želio i Belju, koji je sve dalje od Poljuda. Nije Kalinić imao problem pustiti Gattusa da sam traži igrače koje poznaje, a za koje vjeruje da će pomoći Hajduku. Gattuso je tako nazvao aktualnog švicarskog reprezentativca Ricarda Rodrigueza i povremenog Erayja Cömerta. Nazvao je Gattuso još neke igrače, u nekom ćemo trenutku doznati i njihova imena. Posebno ako netko od njih dođe u Split.
Današnji Hajduk obećavajuće plovi na krilima neiskusnih Bilića i Kalinića, koji su sve karte bacili na Gattusa
Kad smo već kod švicarskih igrača, Rodriguez će teško biti dostupan, posebno sad kad je Švicarska oduševila igrom na Euru. Rodriguezu je cijena dodatno porasla, a već je i prije Eura imao ozbiljan ugled u Europi. Cömertov je dolazak stoga daleko izgledniji, premda je rano reći da je blizu dolaska u Hajduk.
I tako, današnji Hajduk obećavajuće plovi na krilima neiskusnih Bilića i Kalinića, koji su sve karte bacili na Gattusa. I to je daleko najbolje što su u ovom trenutku mogli napraviti.
Najave igračkih pojačanja su velike, pomalo i senzacionalne, a vidjet ćemo koliko i realne. Istina je da Džeko ima 38 godina, a Rakitić 36, ali pričamo o igračima koji su rođeni pobjednici. I koji mogu puno dati Hajduku ako će biti okruženi odgovarajućim igračima, te ako će svi zajedno trenirati na pravi način. Gattuso je uvjeren da takvu momčad može posložiti na pravi način. Samo je najprije treba popuniti, a onda i strpljivo voditi. Kakva god momčad bila, rezultat se neće dogoditi preko noći...