Kako je Hajduk u bliskoj prošlosti reagirao nakon neugodnih poraza, jako je zanimljivo pitanje premda čak ni statistički podaci ne pružaju jasnu sliku s obzirom na česte promjene trenera. Jer, u takvim nezavidnim situacijama najvažnija je uloga trenera i jasno, kvaliteta s kojom raspolaže u svlačionici. Primjerice, ove sezone do Pule, imao je Hajduk tek dva poraza.
Nisu šokantni, jer došli su na gostovanjima u Maksimiru i Gradskom vrtu, u ogledima protiv momčad iz uskog vrha. Ali, bitno je naglasiti, uspjeli su u oba navrata Bijeli s Dambrauskasom na klupi brzo vratiti vlak u pobjedničke tračnice. Nakon Dinama su se oporavili pobjedom nad Lokomotivom (2:1), a poslije Osijeka na Poljudu je teško stradao Belupo (5:1).
Promjene trenera
Prošle sezone, u kojoj su se hajdukovci dugo borili za dvostruku krunu, imali su poslije Gustafssona tek jednu “crnu rupu”. Porazom od Rijeke nisu se odmah oporavili. Čak štoviše, poljudski poraz u jadranskom derbiju slijedio je remi s Istrom u Puli, a zatim i “nula” s Dinamom. Dva boda u tri utakmice usporili su uzlet Hajduka koji je tada proljeće otvorio s nizom od četiri pobjede. Ali, prošla sezona je bila najuspješnija u recentnom razdoblju, pa su osim serije neuspjeha koja je rezultirala smjenom Gustafssona, rijetke bile situacije u kojima je trebalo momčad vraćati na pobjednički kolosijek. Ali, zato su tijekom cijele 2020. Bijeli imali velikih problema. Nije pritom pretjerano kazati da se kompletnu kalendarsku godinu nisu uspjeli primiriti. Nisu uspjeli iz poraza izaći jači kako igrači to često znaju kazati, već su neuspjesi stizali u seriji.
U proljeće 2020. nanizao je Hajduk dva neugodna poraza, od Varaždina (2:3) na Poljudu, a zatim identičnim rezultatom od Lokomotive u Kranjčevićevoj. Bili su to vjerojatno i ključni neuspjesi u pokušaju vraćanja druge pozicije koju su Splićani imali na isteku jesenske polusezone. Nakon dva poraza slavili su protiv Belupa, ali su već na sljedećem gostovanju protiv Gorice ponovno izgubili. U takvom raspoloženju “toplo-hladno” nastavili su do kraja prvenstva koje je obilježila epidemija koronavirusa s lockdownom, ali uvjeti su bili isti za sve.
Tek što se nastavilo prvenstvo te iste 2020. ponovno su Bijeli ušli u duboku “crnu rupu” iz koje su se stalno pokušavali izvući promjenama trenera. Tri poraza u nizu Vukasa tijekom listopada, zatim tri poraza njegovog nasljednika Bore Primorca u prosincu.
Dugih 15 mjeseci
Spas je pronađen u novoj promjeni, imenovanjem Tramezzanija na početku 2021. Ali, nije ni Talijan bio čudotvorac, već se momčad počela bitno mijenjati. Rezultat se pokazao, porazi su dolazili sve rjeđe. Koncentracija kvalitete najvećim je dijelom ugasila temu “kako se Hajduk dizao nakon bolnih poraza”. Jer, Bijelima se angažmanom Lovre Kalinića, Livaje, Fossatija i ostalih pojačanja sve rjeđe događalo da gube utakmice od Istre ili nekog od suparnika iz donjeg dijela. Od poraza protiv Belupa i smjene Gustafssona nije Hajduk izgubio HNL dvoboj protiv ekipe izvan terceta Dinamo-Osijek-Rijeka. Dugih 15 mjeseci. Zato bi i današnji Hajduk, ako želi zadržati visoku ambiciju, trebao učiniti sve da pulski poraz ostane iznimka koja potvrđuje pravilo. Izoliran slučaj.