Očekivali smo da ćemo se u ponedjeljak približiti odluci o novome treneru Dinama, ako je već nećemo imati, međutim početak novog tjedna nije bio “pametniji” od kraja starog. Sad je to već neočekivano jer ako je Darko Milanič bio prvi kandidat i došao na razgovor u Maksimir, doveo je i svoj stožer, onda se očekivalo da će on biti ustoličen, da se tu nema što više čekati. Ili, ako ne on, onda Ante Čačić, kao logična alternativa, s obzirom da je donio naslov i da je ostvario sve što se od njega tražilo.
No, ponedjeljak je donio potpunu tišinu, u Maksimiru svi šute, ne da nema službenog bijelog dima, nego nema niti naznake iskre iz koje bi se moglo zaključiti tko je uopće bliže klupi. Neobično, umjesto velikog finala, odbrojavanja i objave, dojam je kao da je Dinamo ponovno na početku potrage, kao da nitko ne želi presjeći i odlučiti u korist jednog ili drugog.
No, ono što je jasno jest da u Dinamu nemaju više puno vremena, da je ovo tjedan u kojem moraju odlučiti, pripreme i nova sezona su pred vratima, novi trener nema previše prostora za izradu plana i programa. Vremenski tjesnac posebno ne ide na ruku inozemnim trenerima, time i Milaniču, njima ipak treba više vremena za “hvatanje konaca”, tako da bi dan za danom mogle porasti akcije domaćim stručnjacima. Čačiću, prije svih. Ili, možda opet “žezlo” u ruke dobije netko treći?
Naime, svih ovih godina, kad su se odvijale smjene trenera i tražila rješenja, uvijek je bilo mnogo preokreta. Rijetki su slučajevi gdje je netko tko je bio prvi izbor odmah i izabran. Nećemo im navoditi imena, ali, vjerujte, mogli bismo iz glave nabrojati barem petoricu trenera koji su već bili “izabrani” za Dinamovu klupu i već crtali formaciju i sastav. Neki od njih dočekali su priliku tek puno kasnije, neki poslije nisu došli ni do maksimirske “porte”. I zato i ova aktualna situacija sve više podsjeća na te situacije, u kojima bi u fotofinišu mogao kroz cilj prvi projuriti netko na koga se više ne računa. Netko iz drugog plana.
Zašto se u Maksimiru toliko lome? Vjerojatno, nisu sigurni da su i Čačić i Milanič idealna rješenja. Čačić ima podršku svlačionice, pogotovo dijela starijih igrača, između ostalog i zato što im pristupio na ispravan način u samoj završnici sezone, donio im je upravo ono što im je trebalo. Mir, opuštenost i vjeru da će doći do naslova. Nije ih maltretirao teškim treninzima, teškim filozofskim raspravama, imali su i slobodne dane...
To je u svlačionici naišlo na odobravanje, rezultat smo vidjeli u završnici sezone, međutim, kako smo već pisali, kod Čačića je upitno ima li recept za dugoročan rezultat, znamo da je početak sezone najintenzivniji, da treba od srpnja do studenoga uspješno “jahati” na tri fronta. Recenzije Milaničeva rada koje dolaze sa svih strana uglavnom su pozitivne, no kad je u pitanju strani trener, makar i iz susjedstva, onda u Dinamu uvijek žele biti 100 posto sigurni da je pravo rješenje. A da to jesu, da mu je CV toliko besprijekoran, već bi u ponedjeljak bio predstavljen. I tako se priča oduljila.
Nitko, naravno, ne kaže da neće Milanič ili Čačić na kraju i biti Dinamov izbor, da neće plusevi prevagnuti pred minusima, ali trenutno - Dinamo nema trenera. Sjećate se, nedavno su glavni favoriti za preuzimanje Dinamove klupe bili Sergej Jakirović i Goran Tomić.
Njima su tijekom ove završnice sezone također padali izgledi, no nakon svega što se okrenulo i preokrenulo zadnjih dana, može li se tko kladiti da se budući trener ne krije među njima dvojicom!? Ako su bili ozbiljni kandidati, a jesu, ako otpadnu dvojica koji su trenutno ispred njih, logično je da opet oni budu u fokusu. Tomić pred sobom još ima finale Kupa s Hajdukom, ako donese trofej na Rujevicu, možda bi mu to bio adut koji će ga ponovno pogurati prema Maksimiru.
Radi li se baš o tome da u Dinamu čekaju finale Kupa pa da onda prelome? Puno je pitanja, na koja su se odgovori činili jasnijima proteklih dana, šutnja i neodređenost koje je donio ponedjeljak potaknuli su nove glasine, a s njima do konačnog izbora u krug kandidata vrlo lako može ući i neko novo ime.