Hajduk nije položio oružje, ali bivši kapetan upozorava: ‘Nije to igra koja daje nadu u borbi za naslov‘

Poslije dalmatinskog derbija i na kraju ipak zaslužene pobjede od 2-1 igrači Hajduka otišli su pozdraviti svoje navijače, one fanatične na sjevernoj tribini, koji su pjesmom pozdravili 'Bijele'. Ali, pjesma Torcide narušavana je zvižducima s ostalih dijelova tribina odakle su se i tijekom utakmice čuli prosvjedi jer se momčad Hajduka mučila, igrala još jednom neprepoznatljivo slabo.

'Bijeli' su jedva došli do tri boda i prema navodima trenera Valdasa Dambrauskasa, 'što je pobjeda izborena na teži način, to je bolji osjećaj'. Lijepo je to zaključio, ali kao da zaboravlja da je njegova momčad igrala protiv totalnog autsajdera Šibenika koji je nanizao pet uzastopnih poraza.

Početničke greške

Protivno svim očekivanjima, umjesto da s odmakom prvenstva Hajduk igra sve bolje, događa se da 'Bijeli' izgledaju sve slabije, smušenije, neorganiziranije. I to je teret koji ide na grbaču trenera. Doslovno je nepojmljivo da obrambeni igrači često rade početničke pogreške, da vezni red nije kompaktan, usklađen i da u napadu nema realizacije, premda kako-tako stvaraju šanse. Sve se svodi na individualne kvalitete, u prvom redu Marka Livaje, a u ovoj utakmici Filipa Krovinovića. Momčad Hajduka je protiv Šibenika bila nadmoćna, zato Josip Elez kaže:

- Znali smo da ih moramo pritisnuti i da ćemo im dati gol.

Ajde, pitanje je što to znači pritisnuti kada se tijekom utakmice izvede samo jedna smišljena akcija, ona kod vodećeg gola Hajduka u 32. minuti. Po startnoj postavi domaćina očigledna je namjera totalne ofenzive, od deset igrača, njih sedam je bilo okrenuto napadu, pa su čak i dva stopera ulazila u igru, praktično su povremeno ulazili prema napadu, zabadali bez točnih odigravanja.

Trener Dambrauskas je uvidio svoju pogrešku, pa je poslije izjednačenja uveo dvojicu u manevru Vukovića i Fossatija kako bi "uspostavili balans". Zato je pitanje zašto o tome nije razmišljao u pripremi susreta. Odgovor je - zato što nije predvidio da će momčad Deana Računice igrati tako iznenađujuće otvoreno. Gosti su tako ušli u susret jer kao "nismo imali što izgubiti".

Hrvoje Vejić, jedan od velikih igrača Hajduka, poslije utakmice je u svojem komentaru upozorio:

- Treba se pripremiti za finalnu utakmicu u Kupu jer će Rijeka baš zbog svoje napadačke igre biti jako opasna.

Vejić vidi, jednako kao i mnogi trezveniji poklonici bijelog dresa, da "ova momčad ne izgleda zrela za titulu" te konstatira kako "to nije igra koja bi trebala dati nadu da se do kraja Hajduk može upustiti u borbu za prvo mjesto". Hajduk začudo s takvim igračkim kadrom teško dolazi do gola, tako da se u posljednje vrijeme uglavnom sve svodilo na zgoditke iz ili poslije prekida, odnosno na majstorstvo Livaje, bilo da je strijelac ili asistent.

Prisiljen sam podsjetiti na mnogima poznato razmišljanje Tomislava Ivića što se čini sve tako jednostavno:

- Golovi se daju uglavnom iz kaznenog prostora, znači da je glavni cilj dostaviti loptu u šesnaesterac. Može se to uraditi na više načina, na primjer da stoperi preskaču igru, šalju je u kazneni prostor, što je lak zadatak za obranu. Može se kroz proboje, kombinacije veznog reda osigurati takve asistencije, ali najučinkovitije je kad se loptom dođe na bočne pozicije i onda izvode centaršutevi. Dakle, po meni je sporedan cilj ostvariti napad po bokovima, odatle su dodavanja najopasnija za obranu.

Ivićev teorem

Eto, to baš i nije lako, ali u slučaju da se trenira, stvara automatizam kako doći do bočnih pozicija pa poslati dozirane centaršuteve, onda je izvedivo. Dambrauskasova momčad suviše drži loptu u sredini, sve se nešto dodaje prvom igraču, nikako da - kako se to kaže - okrenu stranu.

Krovinović je u prvom poluvremenu takvo dodavanje izveo jedan jedini put, i to u 26. minuti. Hajduk čekaju dva neugodna protivnika, najprije Gorica predvođena Samirom Toplakom, znalcem od trenera, a onda dolazi Dinamo koji je na posljednjem susretu pokazao kako se umrtvi igra 'Bijelih'. Valdas Dambrauskas polaže velike ispite...