Momčad trenera Sergeja Jakirovića, dakle, riječki prvoligaš, zadao je poraz "bijelima" (1-2), koji se može ocijeniti kao jedan od najtežih udaraca u posljednjih nekoliko sezona. I to zato jer su gosti došli do zaslužene pobjede protiv jednog neorganiziranog, zgubljenog sastava, koji - kao ni u Puli - nije sličio na momčad. Može se izgubiti utakmica, događa se da autsajderi, a Rijeka je svakako imala taj status (bez obzira na tradiciju pozitivnih rezultata desetak godina), iznenade favorita, dođu do bod(ova), ali ovaj posljednji jadranski derbi imao je sasvim poseban značaj.
Ta utakmica za Hajduk je imala eliminacijski karakter, jer nakon poraza u Puli, vladao je imperativ pobjede, pogotovo nakon što je Dinamo, još jednom, ovaj put u Koprivnici, ostao na neriješenom rezultatu. Navijači splitskog kluba, nadali su se, pardon, vjerovali su, kako još postoje izgledi za takozvanu "remuntadu" (u katalonskom veliki rezultatski preokret), pa su ostali na kraju izbezumljeni zbog novog debakla. Dosad su, prema tradiciji, kao u Puli, bez obzira na očajnu predstavu igrača Hajduka, skandirali protiv HNS-a, no ovaj put okrenuli su se protiv prvotimaca. Ali i to je bila mlaka reakcija…
Hajduk je razočarao, premda je prema onih početnih pola sata, pogotovo, jer su igrali protiv bure, izgledalo kako će u nastavku, uz savezništvo s vjetrom, u mrežu Nediljka Labrovića utjerati kompletnu momčad. Naprotiv, juriši su izostali, dogodila su se dva efektna gola gostiju, radi istine, kod oba pogotka kumovali su igrači Hajduka (notorni Awaziem i Mikanović).
Provjera vrijednosti
Sav slomljen, iznerviran, razočaran, bio je trener Ivan Leko:
- Nemoguće je kako sam razočaran, rekao bih i tužan i ljut, najprije na sebe. Drugo poluvrijeme mi je teško bilo gledati, izgledali smo kao momčad koja nema trenera, ali ni dušu.
Zaključio je kako ga je najviše pogodila spoznaja da se njegova momčad nije nadigravala:
- Nismo igrali nogomet, nego smo tukli "kende".
E, sada treba objasniti svekolikom nogometnom puku taj izraz "na kende", što nije nikakav sport, nego zabava iz davnih vremena, kad još u Split iz Praga nije stigao pravi balun, nego bi djeca i mladići na pjacama i livadama, skinula nekome kapu, šešir, često bonet (kačket) i onda su nogama bez pravog cilja, udarali tu kapu, odnosno nabijali je, kendavali…
No Leko je, na sreću Hajduka, posebno predsjednika Lukše Jakobušića, nesalomljiva faca, on kaže da je u tom porazu i neigri bila jedna dobra stvar, a to je da "ne može biti ništa više lošije od ovoga što smo gledali u drugom dijelu". I ta Lekina odlučnost ustvari je jedina i najveća prilika za konsolidaciju "bijelih". Odsad, pa do kraja prvenstva, svi polažu ispit za ostanak na Poljudu, jer će se provoditi provjera vrijednosti, i još više kompatibilnosti svakog igrača kao elementa momčadi.
Dva "penalčića"
Ono što je bilo posebno bolno za nogometni trenutak, bila su dva dosuđena kaznena udarca za domaće, potpuno nategnuta, u sferi onih jedanaesteraca za koje su se na sudačkom seminaru svi suci dogovorili da ih više neće dosuđivati. Povod je bio onaj "penalčić" iz Koprivnice kada je Čulina u 58. minuti kontakt Simića i Crnca okarakterizirao za faul (s bijele točke gol za 2-2 zabio je Ivan Krstanović). Lijepo je to objasnio Bruno Marić, aktualni mag naše sudačke organizacije:
- To je primjer kada pravo nije u službi pravde, dodir Simića može se tehnički ocijeniti kao faul, ali u odnosu na razvoj akcije, kazneni udarac ne bih dosudio.
Prvi, pa i drugi, dosuđeni kazneni udarac za Hajduk spadaju po poštenim provjerama u "penalčiće", one rubne kontakte, koji nemaju težinu za bijelu točku. Zagrebački sudac Čulina, opterećen svojom greškom iz Koprivnice, mogu zaključiti i potaknut činjenicom da je rezultat 2-0 za Rijeku, dao je "bijelima" u 90. minuti priliku za smanjenje rezultata. Onda je to još jednom ponovio u 98., srećom za Rijeku, Labrović je zaustavio šut Marka Livaje.
Paradoksalno je i to da su još jednom splitski igrači tražili od suca novi kazneni udarac, najviše se bunio Chidozie Awaziem, prvi krivac za poraz, jer je njegov kiks odveo Rijeku u vodstvo. A to kako igra i što znači Awaziem, zaslužuje posebnu analizu. Ili kako igra Krovinović, pa niz drugih prvotimaca.