Dinamo može slaviti, sukus je viđenoga nakon derbija na Poljudu, u kojem je Hajduk ultimativno tražio pobjedu, došao joj nadomak, dominirao, a onda u nastavku pao i prolio mlijeko. U derbiju u kojem su "modri" bili prilično jalovi, a izvukli "nulu", za njih sasvim dovoljnu.
Bio je ovo inače derbi poput onih rastegnutih Netflixovih serija, u kojima se rasplet otegne na pet-šest bespotrebnih epizoda samo da ispune formu, ali sadržaj ostane bezukusan. Cinik bi kazao da je višekratna bakljada Torcide dobrodošla, kako bi sakrila manjak akcije.
Ali, bez obzira na manjak kvalitetne igre, u ovom triler-serijalu, Hajduk se preobrazio u Red Bull Salzburg, te je Dinamo krenuo stiskati visokim presingom, što je u prvome dijelu donijelo ne samo vodstvo, već i činjenicu da je Dinamo bio zaustavljen, no u nastavku je sve krenulo nizbrdo po "bijele": Dinamo je malo dao gasa, i premda nije imao adekvatnu veznu liniju, došao je do izjednačenja. Pričat će se još o tom kaznenom udarcu, međutim, ključno je ono što je tome prethodilo: dotad vrlo dobri Elez juniorski je izgubio loptu kod aut-linije od strane Baturine, čija lopta potom kreće u 16-rac i stvara duel Awaziema i Petkovića, koji završava penalom. I konačnim izjednačenjem.
Za Hajduk je bod malen, ali igra u prvome dijelu sigurno jest poticajna, i na tragu je ponajbolje Hajdukove sekvence ove sezone, no u ovome času, u prvome je planu Dinamo. Iz prilično jednostavnog razloga. već se neko vrijeme jasno vidi kako Dinamov vezni red pada, uzrokovan ogromnim brojem minuta i utakmica, a adekvatnih zamjena na klupi jednostavno nema, što je konačno uvidio i Čačić, koji je ubacio Ivanušeca i Bočkaja umjesto Oršića im Špikića, kako bi pomogli Dinamovoj središnjici. S obzirom na Milan pred vratima, pa kasnije Osijek, Chelsea, Rijeku..., "modrim" veznjacima nužan je odmor, ali mogu li ga dobiti?
Pitanje je retoričko. Ujedno, jasno je da Ademi nije na svojoj pravoj razini, a tada posljedično pada i Mišićeva izvedba. Vidjelo se to, konačno, i na Poljudu, jer Hajduk je primarno dominirao u središnjici, baš kao što je i Red Bull dominirao u Zagrebu u posljednjih pola sata. Do Milana nema vremena, a nakon toga tempo ne staje, i stoga je ključno pitanje može li Dinamo naći rješenje, jer broj okretaja modre mašine sada se već popela i na preko pet tisuća okretaja. A kada Dinamo, kao u Splitu, "dere motor" a igra u "trećoj brzini", onda je jasno da automobil ide do krajnjih granica, i da je samo pitanje kada slijedi odlazak kod - automehaničara...
Za nadati se je da će plava garaža izdržati do sredine studenog.