Remi na gostovanju kod ekipe koja je u trenutku početka utakmice zadnja na prvenstvenoj ljestvici nikada nije dobar rezultat. Tako se i ovaj bod iz Velike Gorice Hajduku piše kao kiks, unatoč svim okolnostima, piše Slobodna Dalmacija.
Prije svega, važno je naglasiti da je Ivan Leko imao ogroman broj izostanaka za ovaj susret. Uz već odavno ozlijeđene Lovru Kalinića i Josipa Eleza, strateg Bijelih nije mogao računati ni na Dominika Prpića, Anthonyja Kalika, Gerga Lovrencsicsa, Lukasa Grgića i Ferra - koji također imaju zdravstvenih problema - ali ni na Rokasa Pukštasa, Luku Vuškovića, Marka Capana i Roka Brajkovića, koji su do utorka bili s juniorima u Ženevi.
Jedino je Tomislava Arkovića povukao sa sobom odmah po povratku iz Ženeve, čisto da ima rezervnog stopera na klupi. A na toj klupi su se, osim dvojice vratara i Arkovića, našla još samo četvorica igrača.
Na terenu je od prve minute opet bio mladi Niko Sigur, a navijačima se vjerojatno smrknulo kada su vidjeli da stoperski par čine Chidozie Awaziem i Toni Borevković.
No, Borevković je bio neloš. Dosta škakljivih situacija riješio je zahvaljujući beskompromisnim startovima, a treba naglasiti i to da je u 78. minuti napravio sve što je trebao kako bi maksimalno otežao Kristianu Fućku koji se našao u stopostotnoj situaciji, nakon što je na centru srušio Awaziema.
Što se tiče Nigerijca, on je imao pokoje nonšalantno dodavanje u situacijama kada je bio suočen s visokim presingom, ali s obzirom na to da je imao najviše dodira na utakmici (107) i najviše točnih dodavanja (92/101, odnosno 91 posto), to mu se može progledati kroz prste.
Prvi dio prvog poluvremena bio je dosta miran i nesadržajan. Bijeli su strpljivo gradili napade, a domaćini se branili u srednjem bloku, pretpostavljajući da Hajduk neće znati što bi s loptom. Naravno, bili su u pravu.
Što god Lekini igrači napravili u zadnjoj liniji - bilo da se Ivan Lučić podizao i glumio trećeg stopera, ili da se Marco Fossati spuštao i radio to isto - lopta je jako teško stizala u zadnju trećinu. U tom periodu Bijeli su imali čak 73 posto posjeda, ali nisu stvorili ništa konkretno. Sve što se iz prvih 20-ak minuta pamti jest dosuđeni pa poništeni kazneni udarac za Hajduk i dva "đona" koja je Joey Suk nekažnjeno uvalio Marku Livaji.
Onda je Gorica stigla u šansu nakon jednog udarca iz kuta koji su Bijeli loše obranili, a Jan Mlakar je nogom uspio blokirati loptu koja bi gotovo sigurno završila u golu. Samo tri minute kasnije, Josip Mitrović se izborio za dobru poziciju pored Sigura i glavom pogodio vratnicu.
Bijeli ništa slično nisu uspjeli stvoriti pred golom Ivana Banića. Zapravo su bili potencijalno najopasniji kada bi se Livaja spustio nisko po loptu, što smo mogli vidjeti u par navrata krajem prvog dijela. U jednoj od takvih situacija Hajdukov kapetan se spustio u svoju polovicu da bi prenio loptu od stopera na bok, a to je Bijelima otvorilo izglednu situaciju, jer su Sahiti, Benrahou, Mlakar i Melnjak stvorili višak u zadnjoj trećini. No, Melnjak nije bio reagirao dobro na Sigurovo dijagonalno dodavanje.
Baš je mladi desni bek često bio meta tih Livajinih dodavanja, što govori o tome da je imao dobre kretnje u fazi napada. A s obzirom na to da je sve te lopte - od kojih neke nisu bile baš lagane - bez problema iskontrolirao, svjedoči kako ima dobru tehniku.
Također, nije bio naivan ni u fazi obrane. U škakljivim situacijama vodio se contain načinom obrane, odnosno nije izlazio agresivno u zatvaranje protivnika i oduzimanje lopte, već je samo pratio njegovu kretnju i tjerao ga da se okrene te traži rješenje povratnom loptom.
Hajduk je odmah na startu drugog dijela krenuo žestoko. Melnjak je već u prvoj minuti nastavka sjajno pronašao Mlakara s lijeve strane, a Slovenac je pogodio vratnicu. Zatim se u 51. Livaja našao oči u oči s Banićem nakon odlične duge lopte Mlakara, ali je vratar Gorice izašao kao pobjednik.
Lekini igrači bili su opasni samo kada bi uspjeli proći po boku i poslati povratnu loptu u sredinu. Dino Mikanović je tako u 68. minuti pronašao Livaju, koji nije dobro zahvatio loptu, a onda je Benrahou dvije minute kasnije propustio veliku priliku nakon slične sekvence. I to je bilo to od Hajduka.
Sve u svemu, Bijeli su stvorili nekoliko šansi koje su trebali iskoristiti i zbog toga ova njihova predstava nije bila tako crna. Uostalom, teško je bilo očekivati nešto više od Hajduka s obzirom na broj izostanaka, ali i činjenicu da Gorica u posljednjih 10 prvenstvenih utakmica ima samo jedan poraz. Iako, problem s ozljedama nije baš sasvim nastao sam od sebe...
Leko se već žalio na podlogu na kojoj trenirao, a ni promjene u trenažnom procesu nakon njegovog dolaska nisu pomogle igračima. Ako tome pribrojimo i Lekinu nesklonost mijenjanja za vrijeme utakmice te naporan raspored, dobijemo listu ozlijeđenih koja se s vremenom samo povećava umjesto smanjuje.
Uz sve to, nepotrebni žuti karton koji je zaradio u nadoknadi prvog dijela isključio je Marokanca s derbija, kao što je i Agustina Anella onaj iz 86. minute. Kako je on uspio već skupiti tri javne opomene, priča je za sebe...
Unatoč remiju kod ekipe koja se bori za ostanak, zapravo se kao veći problem nameće pitanje kako će strateg Bijelih uopće sastaviti konkurentnu ekipu za veliki derbi koji je na rasporedu u nedjelju, a u kojem Dinamo već može osigurati naslov prvaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....