Godinama je Hajduk tražio stopere, lutao po svjetskim paralelama i meridijanima, da bi na kraju potraga stala na Uremoviću i Šarliji. Nakon niza sezona Bijeli su u pozitivnoj situaciji glede stopera. Ono što je bila rak-rana u doba Nikoličiusa, za njegovog nasljednika bit će “slatka briga”. Standardni stoperi će ostati na Poljudu i sljedeće sezone, Uremović i Šarlija profilirali su se kao tandem koji ne traži novu konkurenciju. Za razliku od prethodnih sezona kada su Bijeli uporno dovodili stopere.
Stoperi stizali kao na traci
I nije počelo s Nikoličiusom, krenulo je puno ranije. Trebalo je proći gotovo deset sezona da se napokon jedan stoperski par postavi kao neprikosnoveni u zadnjoj liniji, da nema potrebe za novim angažmanima.
U sezoni 2015./16. Argentinac Velasquez je stigao iz Palerma, a Maksim Bilij iz ukrajinske Zorje. U statusu talenta B momčadi se priključio Ismajli. Onako, iz drugog plana.
Tri stopera stigla su u jednoj sezoni, a dva su došla sljedeće. Oba na posudbu, što je sljedećih godina bio najčešći model dolaska na Poljud. Marijan Čosić iz zaprešićkog Intera na ljeto i Georgi Terziev iz Ludogoreca kao “hitna pomoć” u proljetnoj polusezoni. Godinu poslije opet novi dvojac jer Čosić i Terziev su se vratili su svoje klubove.
U ljeto 2017. Hajduk je doveo Borju Lopeza. Marketinški jako ime, budući da je to stoper koji je stigao iz Barcelone. Doduše B momčadi Blau grane, ali opet je to Barcelona. Reklamiran je kao stoper koji je trenirao sa Messijem, odigrao u prethodnoj sezoni i jednu Kup utakmicu za Barcu. Uz njega je stigao Brazilac Gustavo Carbonieri, po karijeri jedan od najbizarnijih igrača koji je došao do Poljuda. U životopisu je do tada imao niželigaše u domovini i portugalskog drugoligaša. Ozljedio se i Hajduk je u ljeto 2018. otpustio Brazilca, a krenuo je po dva nova stopera. Jer, ni Lopez nije bio taj, pa su angažirani Stipe Vučur i Božo Mikulić. Međutim, nijedan se nije standardizirao ni naigrao, pa je već u zimu doveden Ukrajinac Svatok. Ali, za kratko, kao i njegovi prethodnici te iste sezone 2018./19.
Već u sljedećoj sezoni, u srpnju 2019. godine, priključio se Bijelima Stefan Simić, da bi na zimu doveli još dva stopera. Igor Tudor je htio igrati s trojicom u obrani, zato je predsjednik Brbić angažirao Mujakića na posudbu, a Dimitrova pod ugovorom. Obojica su se zadržali sezonu i pol, a potom su uslijedili novi dolasci stopera. U ljeto 2021. Elez se vratio iz Hannovera, a Katić stigao na posudbu iz Rangersa.
Stala ‘kuglica‘
Pola godine kasnije, u zimu 2022. godine, bilježimo i dolazak Ferra na posudbu iz Benfice. Na ljeto iste godine napustili su Bijele Ferro i Katić, a na njihova mjesta stigli su Awaziem iz Boaviste i Borevković iz Guimaraesa. Prošlu je sezonu Leko završio s tandemom posuđenih, premda se u međuvremenu pod ugovor pridodao Ferro.
U ljeto prošle godine posuđeni su se vratili kući, a Hajduk je uzeo još dva stopera. Uremović i Šarlija kompletirali su brojku od sedam stopera u tri i pol godine mandata Nikoličiusa. Na njima je stala “kuglica”.
Za sljedeću sezonu, nakon dugo vremena, ima i viška stopera. Uz standardizirani tandem idu Prpić, Elez i Ferro, a stiže i 19-godišnji Mateo Jurić-Petrašilo. Čak i Diallo može igrati stopera. Sedam igrača konkurira za stoperske pozicije. Kad naslijedi Nikoličiusa, miran je Nikola Kalinić sa stoperima. Može se slobodno okrenuti bekovima i veznjacima.