U subotu dok je Marijan Budimir pripremao svoje "tiće" za finale juniorske Lige prvaka, Ivan Leko prekopavao je ladicu mlađeg trenerskog kolege u potrazi za desnim bekom. Zavukao je ruku duboko na dno i tamo napipao javnosti nepoznatog 19-godišnjaka. Zove se Niko Sigur, vlasnik je kanadske putovnice, odškolovan je kao defenzivni vezni igrač, ali je silom prilika krpao rupu na desnom boku. Hajdukovih glatkih 2-0 protiv Varaždina otkriva da je Sigur zadatak odradio vrlo korektno.
Da su Mikanović i Lovrencsics bili zdravi, ne bismo saznali da u poljudskm predsoblju priliku čeka talentirani kanadski tinejdžer. Skriven u talonu Sigur bi ostao i da je za seniorsku utakmicu mogao konkurirati Niko Đolonga, no on je u subotu popodne odbrojavao sate do velikog finala u Ženevi. Na tom finalu Sigura nije bilo jer nema dvije godine juniorskog staža među hajdukovcima, što je Uefin preduvjet za nastup.
Vušković na kaljenje?
Ako uvod ovog teksta o dječacima koji tek trebaju postati muškarci traži nekakvu pouku, ta bi vjerojatno stala u onu lektirnu uputu za navigaciju kroz život. Carpe diem, dakle, iskoristi dan, zgrabi priliku. Niko Sigur objeručke je zgrabio prvu ponuđenu priliku i sutra kada Leko počne slagati roster za sljedeću sezonu, bit će u boljoj startnoj poziciji od niza Budimirovih igrača koji su proljetos oduševljavali publiku pobjedama protiv Šahtara, Manchester Cityja, Borussije (D) i Milana.
Tko će od srebrne Hajdukove "dice" u lipnju svoje stvari trajno preseliti u Lekinu kabinu? Ako uzmemo u obzir da su Rokas Pukštas, Luka Vušković i Marko Capan već upoznali seniorski nogomet, Akademija pod ravnanjem Bore Primorca s ovom je generacijom zapravo već odradila lijep posao, ali ipak ne treba istrčavati s velikim zaključcima.
Uzmimo za ilustraciju baš Vuškovića: 16-godišnji "wunderkind" na startu seniorske priče izazvao je neviđen "hype" u javnosti, prepoznat je kao top-talent zbog čega je na radaru najbogatijih europskih klubova, ali svjedoci smo usput da fond njegovih početničkih pogrešaka naočigled raste. Je li to očekivana cijena školovanja za tako nagli karijerni iskorak ili možda dokaz da Vuškoviću treba kaljenje u manje zahtjevnoj sredini koja će lakše istrpjeti gafove?
Većina se izgubila
Da ne postoji univerzalna formula za uspješno presađivanje iz juniorskog u seniorski nogomet, shvatili smo prije tri godine na primjeru Dinamovih tinejdžera. Fakini Igora Jovićevića bili su predodređeni za velike stvari nakon što su na ovoj istoj pozornici bacali na leđa Atalantu, Man. City, Šahtar i Bayern, ali brzim premotavanjem njihova filma u travanj 2023. vidimo da su samo rijetki među njima ozbiljni protagonisti u svijetu profesionalnog nogometa. Joško Gvardiol prije svih, iza njega Josip Šutalo. Negdje na maksimirskim marginama priliku i dalje čekaju Antonio Marin i Niko Janković.
Po putu su otpadali Edin Julardžija, svojedobno označen kao španer s nogometom u malom prstu. U međuvremenu prolaznik kroz Slaven i Šibenik. Krilni napadač Karrica nije prošao u Rijeci pa pokušava u slovenskoj Gorici. Centarfor Leon Šipoš igra za Trento u Serie C, neki poput Roka Jurišića i Jurice Jurčeca bore se za minutažu u klubovima iz donjeg doma austrijske Bundeslige, a ima i onih koji minute skupljaju po drugoligaškim terenima.
U Budimirovu bazenu s talentima već i laičko novinarsko oko poseban potencijal prepoznat će u Roku Brajkoviću, on je nogometaš koji na terenu radi razliku.
Loptu drukčije od drugih udaraju i Pukštas i Jere Vrcić, stoper Jurić-Petrašilo nastupa s autoritetom lidera, a Borna Buljan pokazuje odlike velikog vratara. U idealnim uvjetima oni bi bili siguran izbor za buduće Hajdukove prvotimce, ali u realnom životu prije njih u prvoj je momčadi osvanuo Sigur.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....