Promijenio se Hajduk s potpisom novog trenera Ivana Leke. Ne samo u igračkom pristupu, već i kadrovski. Devetorica su nogometaša napustila Poljud ove zime, dva bitna igrača su ozlijeđena (Josip Elez i Lovre Kalinić). Bijeli su ukupno bez jedanaestorice krenuli u drugi dio natjecateljski vrlo izazovne sezone.
Mora se priznati, sjajan posao s izlaznim transferima napravio je sportski direktor Mindaugas Nikoličius. Od potencijala je dobio novce, riješio se igrača koji nisu imali važnu ulogu, ali na kraju je time sebi kreirao još veći pritisak. Tako to ide u životu, što bolje radiš, veća su očekivanja, stoga najvažnije poslove Nikoličius tek treba realizirati. Hajduk mora doći do pojačanja, mora angažirati “svježu krv”, a tu je sportski direktor na potezu.
Šibenik, definitivno, nije mjerilo današnjeg Hajduka. Lijepo je, ugodno je, pobjeda se bilježi, mladi su igrali.... Pregršt je hvalospjeva, a pritom se ipak zaboravlja činjenica koliko se Hajduk namučio, kako su Bijeli tek u samom finišu nadmetanja došli do važne pobjede. I to kako! Na isti način na koji su pobjeđivali i prošle jeseni, pogotkom svog najboljeg nogometaša Marka Livaje.
Drugačija filozofija
Igra se mijenja, filozofija pristupa je drukčija, ali u presudnom trenutku prevagu donosi isti čovjek na čijim su pogocima ligaške bodove potpisivali i Lekini prethodnici za poljudskim kormilom. Jasno je, bez pravih pojačanja neće Leko napraviti istinski pomak. Bit će osuđen čekati brojne pogreške konkurencije u prvenstvenoj utrci jer aktualni nogometaški kadar Bijelih evidentno nema ni potrebnu širinu, ni nužnu klasu da bi se izborio za trofeje na dva “fronta”.
Krenimo od obrane, gdje je već utakmica s Istrom pokazala koliko je tanak kadar trenera Ivana Leke. Awaziem je dobio treći žuti karton protiv Šibenika, za Pulu su tako u konkurenciji ostala tek četvorica stopera, od kojih je Melnjak ipak prirodno bočni igrač. Za momčad koja pretendira ići na dvostruku krunu, a pritom igra s tri stopera u zadnjoj liniji, više nego siromašan kadar. I brojem i kvalitetom, budući da je dobro znano da trofeje osvajaju iskusni, a Hajduku ta komponenta “osvajača s iskustvom” nedostaje u svim linijama. U obrani najviše unatoč velikoj perspektivi Prpića i uskoro 16-godišnjaka Vuškovića...
U veznom redu je tek nešto bolje stanje. Bijeli su ostali bez Atanasova, na posudbu su poslali Vukovića i Krolu. Nema u kadru iskusnih alternacija za Kalika, a posebno kreatora Krovinovića. Fossati mijenja Grgića, iskustvo pritom skuplja i Pukštas, ali fali klasa. Mladi Amerikanac će definitivno imati minutažu i na proljeće, međutim, za jači vezni red treba igrač koji može promijeniti ritam igre ulaskom s klupe. Takvog Hajduk trenutno nema u svojoj svlačionici. Razvidno je da Leko neće zanemariti mlade, međutim, svjestan je da mu iskustvo i klasa najviše nedostaju u veznoj liniji. Za brojnost konkurencije trebat će mu dvojica, za startnu postavu najmanje jedan.
Alternativa za Melnjaka
Stoper, dva vezna i barem jedan bočni. Lijevi bočni za početak. Leko igru bazira na centaršutevima “wing-backova”, u njegovom nogometu bočni igrači su ti koji trebaju loptama puniti suparnički kazneni prostor i time težište igre prebacivati u njihov “box”. Sahiti je od krila iz 4-3-3 prešao na bočnog u 3-5-2, ali njegova brzina i udarac time su ostali bez izražaja. Da bi Sahiti bio opasniji, treba pronaći rješenje na lijevom bočnom. Čak i da Melnjak ode na beka, treba mu u svakom slučaju naći korektnu alternaciju.
Puno je kombinacija za “krpanje”, ali ukoliko Hajduk želi ove zime napraviti veliki korak u stvaranju momčadi za ljetnu europsku pozornicu, a pritom na proljeće juriti po trofeje na dva kolosijeka, nema razgovora o pričuvnim B opcijama.
Hajduku, dakle, u ovom zimskom prijelaznom roku, čim prije moguće, trebaju klasni stoper, veznjak i bočni. Minimum za trofejni maksimum!