Tijekom zimske stanke napisali smo da bi Dinamovo najveće pojačanje u nastavku prvenstvene utrke trebao biti – Luka Ivanušec (24). Jer, iza ofenzivnog je veznjaka Plavih bila igrački siromašna jesen, nije bio u formi, zbog slabijih je igara propustio i nastup na SP u Kataru. Njegova je igračka magija, koja ga je prometnula u jednoga od najnadarenijih hrvatskih mladih igrača, ostala zagubljena negdje u jesenskoj magli...
I na proljeće se Luka Ivanušec probudio i postao je svakako jedan od najboljih igrača plave momčadi, koja je korak udaljena od osvajanja naslova prvaka.
Dobru je formu potvrdio i na utakmici s Varaždinom, kvalitetnu je igru začinio pogotkom za 2:0, kojim je Dinamo zapečatio vrijednu pobjedu.
Respekt prema svojima
No, Ivanušec, rođeni Varaždinec, nije proslavljao taj pogodak...
- Ne, nisam ga želio slaviti zbog respekta prema svojim Varaždincima. Ipak sam tamo rođen, prve sam nogometne korake napravio u Varaždinu i osjećao sam da baš i ne bi bilo u redu da žestoko proslavljam taj pogodak protiv matičnog kluba u kojem sam proveo niz godina u kadetima i juniorima. Želio bih da Varaždin izbori nastup u Europi, bio bi to sjajan doseg - rekao nam je Ivanušec dan poslije dvoboja s Varaždincima.
Osim tog zgoditka, Ivanušec je uzdrmao i vratnicu, jednom mu je Zelenika odlično obranio udarac s 14 metara, a bio je i začetnik akcije uoči vodećeg Dinamova pogotka. Posve dovoljno da zaradi epitet najboljeg igrača utakmice. Ove je sezone Ivanušec postigao devet pogodaka i s Brunom Petkovićem najbolji je strijelac Plavih. A od tih devet golova, čak je sedam postigao na proljeće! I statistika, eto, potvrđuje Ivanušecov povratak u željenu formu. Što se, dakle, dogodilo u zimskoj stanci, kako se Ivanušec vratio na visoku razinu igara?
- Zapravo je odgovor vrlo jednostavan - “resetirao sam glavu”! Imam znatno više samopouzdanja nego što sam ga imao jesenas, igram onakav nogomet kakav želim igrati. U nekim situacijama na travnjaku donosim odluke za koje mislim da su u tom trenutku najbolje, slušam samoga sebe. Naravno da prihvaćam sve taktičke zamisli trenera i odrađujem ih, ali kad dođe situacija u kojoj je potrebna individualna imaginacija, onda se prepustim osjećaju i sve je to dosad dobro izgledalo.
Zašto ste jesenas izgubili samopouzdanje?
- Nije na to baš lako odgovoriti. No, čini mi se da sam malo “potonuo” nakon nekoliko uzastopnih slabijih igara, tada sam ostao bez samopouzdanja. A to mi se nije smjelo dogoditi i vjerujem da se više nikad neće ponoviti. Jer, dovoljno sam iskusan, napravio sam dosta dobrih stvari u nogometu i moram se nositi s tim danima kad baš i ne ide sve onako kako sam zamislio. Vrijeme se ne može vratiti, ali izvukao sam pouku, mnogo sam toga naučio. Više me neki pogrešni potezi ne mogu vratiti unatrag, niti me poljuljati, kao što je to bilo jesenas. Svi mi griješimo, ali najvažnije je da nastavimo pokušavati nešto dobro napraviti, jedna pogreška više ne može razbiti moje samopouzdanje.
Navijačima bi puno značilo
Pobjeda protiv Varaždina donijela vam je mir uoči nedjeljnog derbija u Splitu, na kojem možete, osvojite li barem bod, proslaviti naslov prvaka?
- To nam je i cilj! Idemo na Poljud po pobjedu! Znam da bi našim navijačima strahovito mnogo značilo kad bismo naslov osigurali baš u Splitu, baš na utakmici s najvećim suparnikom! I učinit ćemo sve da se neporaženi vratimo u Zagreb. Stvarno bi bio poseban “gušt” kad bismo se veselili na Poljudu s našim navijačima, taj bi trijumf dao i dodatnu težinu tom naslovu prvaka, koji nam je nadohvat ruke.
U Maksimiru ste prije dva mjeseca apsolutno nadigrali Hajduk, konačnih je 4:0 bio rezultat koji je ponajbolje ocrtavao što se zbivalo na travnjaku. Bila je to najbolja proljetna Dinamova utakmica, možete li slično izdanje ponuditi i u nedjelju?
- Bili smo iznimno motivirani uoči tog okršaja krajem veljače. Mediji su se raspisali o Hajdukovu približavanju, o tome kako će se utrka opet zakomplicirati... I sve nas je to “napalilo” i jedva smo čekali taj dvoboj, kako bismo pokazali da smo bolji tamo gdje to i treba pokazati, na travnjaku. I pokazali smo da je velika razlika između naše i njihove momčadi, odigrali smo savršenu utakmicu, u koju smo ušli pobjedničkim gardom i zadržali smo ga do zadnje minute. I ta nam utakmica mora biti smjerokaz, morali bismo na Poljudu odigrati barem na približnoj razini. Derbi sam po sebi nosi dodatni motiv, a Hajduk će sad tražiti, pred svojom publikom, priliku za iskupljenje i mogla bi to biti dobra utakmica.
Živimo za derbije
Kakva su vaša osobna iskustva u derbijima s Hajdukom?
- To su mi svakako najdraže utakmice i iskustva su mi pozitivna. Svi mi živimo za te derbije, prepune naboja i uvijek željno čekam okršaj s Hajdukom. Tako je i sad, nakon utakmice s Varaždinom razgovaralo se već u svlačionici o nedjeljnom gostovanju. I svi smo nestrpljivi, svjesni smo težine zadaće, ali spremni smo za tu veliku utakmicu.
Zašto je ove sezone bilo dosta oscilacija u Dinamovoj igri, i u Čačićevu mandatu, ali i u ovih nekoliko utakmica s Bišćanom na klupi? I protiv Varaždina ste, nakon slabijeg prvog dijela, odigrali znatno bolje u nastavku...
- Čim smo protiv Varaždina ubrzali igru, sveje bolje izgledalo. Istina je da su nas ove sezone pratile oscilacije, ali nije lako zadržati visoku razinu forme cijelu sezonu, padovi su logični i očekivani, nitko to ne može izbjeći u dugoj i napornoj sezoni. Samo je važno da se što prije, nakon lošijih igara, vratimo na zadovoljavajuću razinu. A u ova posljednja tri tjedna najlošije smo izgledali u Puli, ta nam je Istra možda i najnezgodnija momčad u ligi. Ne sjećam se, naime, kad smo u Puli odigrali dobru utakmicu! Uvijek je bila muka, uvijek se igralo “na nož”, bile su to neizvjesne utakmice i to mi je svakako najteže gostovanje u HNL-u. Nisam baš dobre volje onih nekoliko dana uoči gostovanja u Puli, ha, ha...