Valdas Dambrauskas povukao je u derbiju potez koji je malo tko očekivao - ostavio je na klupi Nikolu Kalinića. Hrabar je to potez, jer Kalinić je velika zvijezda hrvatskog nogometa, igrač čiji je povratak na Poljud izazvao nezapamćenu euforiju među navijačima Hajduka. Tko bi tada mogao i pomisliti da će mjesec dana kasnije Kalinić biti pričuva u najvećem derbiju? Za igrača takvog kalibra i iskustva očekivale su se isključivo glavne uloge. Zato ga je Hajduk napokon i doveo...
Mnogi su stručnjaci prethodnih dana naglašavali kako samo neznalicama može pasti na pamet zaključivati da tandem Livaja - Kalinić ne može igrati zajedno. I apsolutno su u pravu. Naravno da mogu igrati zajedno. Premda su obojica napadači, različiti su profili te se u mnogim nogometnim elementima mogu odlično nadopunjavati. Posebno zato što su obojica klasni igrači.
Međutim, nije glavno pitanje mogu li Livaja i Kalinić funkcionirati zajedno? Pitanje je može li Hajduk složiti s njima u postavi igru koja će donositi pobjede? U susretima s Rijekom i Istrom to nije bio slučaj, Hajduk je u njima osvojio tek razočaravajući bod, što ga je značajno udaljilo od šampionskih ambicija. Što je još važnije, Hajduku se u tim utakmicama nije dogodio rezultatski kiks, ili nekakav splet okolnosti. Hajduk je u obje utakmice bio nadigran, u obje je utakmice bio slabija momčad na terenu.
Naravno da su tako skromne igre zahtijevale i pomnije analize. Najlakše je zaključiti da su Livaja i Kalinić klase i da Dambrauskas mora pronaći način da ih zajedno drži na terenu. Činjenica je da litavski trener to nije uspio napraviti, ali i da je Hajduk između razočaravajućih izvedbi protiv Rijeke i Istre imao i jednu sasvim dobru utakmicu, protiv Gorice u Kupu. A tu je utakmicu Nikola Kalinić počeo s klupe.
Je li Dambrauskas nedovoljno sposoban trener da na pravi način iskoristi dva takva igrača u svlačionici? Je li možda Hajdukov aktualni kadar jednostavno nije u stanju ispratiti Kalinića i Livaju zajedno na terenu? Ili doista tandem Kalinić - Livaja otvara i neka druga pitanja, prije svega ona o zahtjevima igre u oba smjera? Dojma smo da u ovom trenutku teško itko može dati čvrst i precizan odgovor na ta pitanja. Pa i sam Dambrauskas, koji iz utakmice u utakmicu mijenja formacije tražeći najbolje rješenje.
Međutim, Hajduk protiv Dinama igrom nije razočarao. Od svih pet derbija igranih na Poljudu u ovoj sezoni - dva protiv Osijeka (1:2, 0:0), dva protiv Rijeke (1:2, 1:3) - ovaj je po pitanju Hajdukove igre bio sasvim dobar. Dambrauskasova momčad protiv Rijeke nije u prvom poluvremenu bila u stanju parirati suparnicima ni jednom segmentu. Hajduk je punih 45 minuta bio izgubljen i nemoćan u nastojanju da pokuša nametnuti svoj ritam igre.
Protiv Dinama Hajduk je prvo poluvrijeme dominirao, držao posjed, ulazio u kazneni prostor, premda nije stvarao šanse, jer je previše griješio u završnici. No, došao je u poziciju da ih stvara, a to je bio veliki iskorak u odnosu na igru protiv Rijeke. Ili u odnosu na igru u Puli. S druge strane, Dinamo je tek u 40. minuti došao do prve šanse za gol.
Ključan preduvjet za takvu igru Splićana bila je sposobnost momčadi da visoko napadne Dinamo te ga pritišće skoro cijelo poluvrijeme. Hajduk čak ni protiv Istre to nije radio, nego je stajao u srednjem i niskom bloku, gledajući kako deveta momčad lige dominira posjedom. Naravno da takva igra Hajduku ne može donijeti ništa dobroga.
Zašto je Hajduk mogao pritiskati Dinamo i držati posjed, a to protiv Rijeke i Istre nije bio slučaj? Zato što je Dambrauskas "napunio" teren veznim igračima (Krovinović, Grgić i Fossati), te pojačao bokove na kojima su posebno Sahiti i Mikanović s desne strane radili puno nereda u obrani Dinama jer su bili brzi, agresivni i okomiti, ali i zato što su neprestano trčali u oba smjera.
I da je Filip Krovinović bio u boljem izdanju, Hajduk bi zasigurno stvorio i bitno više prilika za gol. Međutim, Krovinović je dugo pauzirao zbog ozljede i teško je bilo očekivati da će odmah biti dobar u srazu s protivnikom razine Dinama. Premda je Krovinović s trkom i prisutnošću dao svoj obol u dominaciji koju je Hajduk imao u prvom poluvremenu.
A ako Hajduk želi pritiskati suparnika, te ga lomiti kroz posjed i trku, onda na terenu Livaja i Kalinić teško mogu igrati zajedno. Oni nisu ti koji pritišću i trkom pune teren. Jednog ova momčad može pokriti, ali obojicu ne može. I zato je Dambrauskas Kalinića ostavio na klupi, a izabrao taktiku da tempom i posjedom proba slomiti Dinamo. To je igra u kojoj se Dambrauskas kao trener očito osjeća najkomotnije, a to je i igra koja mu je kao treneru Hajduka jesenas donijela seriju pobjeda i odličnih utakmica.
Što će Dambrauskas napraviti s Nikolom Kalinićem u sljedećim utakmicama pokazat će vrijeme. Netko je od stručnjaka rekao da tandem Kalinić - Livaja treba i malo vremena da se do kraja posloži, te da se momčad s njima na pravi način ukomponira. Hajduk međutim nema vremena, Hajduk je u lovu na trofeje. Prvenstvo mu opasno izmiče iz ruku - ne možeš u tri utakmice osvojiti dva boda i biti konkurentan - premda daleko od toga da je izgubljeno.
Igra protiv Dinama navijačima može dati nadu da će se Hajduk vratiti u pobjedničku seriju. A Dambrauskas je taj koji mora pronaći način da iz ove momčadi izvuče ono što ona doista najviše može dati. Uspije li to s Livajom i Kalinićem zajedno na terenu, Hajduk će dobiti ono zbog čega je Kalinića i vratio, najbolji napadački tandem lige. Međutim, put do takvog tandema očito nije ni jednostavan ni brz...