Poslije svega, novog neočekivanog nokauta Hajduka na Poljudu, navijačima tog stoljetnog kluba najbolje je fatalistički prihvatiti kako to - što se tiče naslova prvaka - ipak nije ova godina. Pa odgoditi nade za neku sljedeću sezonu… Uostalom, zar nije kod navijača, istina ovih iz novije ere, u zadnjih dvadesetak godina lansirana poruka: "Rezultat je trend, ideal je vječan".

To su oni pripadnici bijelog dresa s istočne tribine Poljuda, koji su poslije debakla od Lokomotive i zorno demonstrirali kada su bez prosvjeda zapjevali:

Skrušeno se pokupili

- I kad gube i kad tuku, uvijek vjerni svom Hajduku, Hajduk šampion, Hajduk šampion…

Igrači Mislava Karoglana poslije novog ružnog kiksa na svojem Poljudu skrušeno su otišli pred sjeverni kop, tamo gdje boravi Torcida, da bi dobili salve zvižduka, pa su se pokunjeni onda okrenuli na istočnu stranu po novu dozu podrške. Nije im bilo lako, možda se među njima našao i samozvani Mr Football, sportski direktor Mindaugas Nikoličius, koji bi, kad bi imao mrvu srama, sam otišao…

Treba priznati da "bijeli" nisu imali ni sreće, jer sasvim je izvjesno da bi druga slika bila da je trener Karoglan imao na raspolaganju Darija Melnjaka i Mihaela Žapera, odnosno da je dočekao aktiviranje Ivana Perišića. A da ne spominjem neka kritična događanja u ovom susretu (je li iz VAR sobe trebalo pozvati Pajača na provjeru mogućeg jedanaesterca u 15. minuti, odnosno je li Mikanović za sudar s Leovcem zaslužio drugi žuti i isključenje?), što u cjelini ne umanjuje trijumf gostiju.

I što sad? Odgovor je dao trener Karoglan:

- Moramo pobijediti na svih devet preostalih utakmica, to je jedini put do naslova.

Ajde, neki će povjerovati u tu svojevrsnu verbalnu fatamorganu, ali realno Rijeka je u golemoj prednosti, ima apsolutno sve u svojim rukama, posebno taj šampionski zanos pod vodstvom trenera Željka Sopića, koji ih nadahnuto vodi.

Tvrdoglavost Lukše Jakobušića

E kada se potegne pitanje trenera, onda su mnogi, posebno razočarani navijači, skloni izazvati smjenu Karoglana. Zaista ima trener grešaka, vidi se da mu fali iskustva, procjene su mu katkad manjkave, kao na ovoj utakmici kada se poslije ranog isključenja Dina Mikanovića nije snašao. Tih dvadesetak minuta do odmora momčad je izgledala bezglavo.

U nastavku su prionuli školskom sustavu s igračem manje: 4-4-1, ali to nije raspored kojim tražiš preokret s obzirom na to da je Lokomotiva vodila s 1-0. Tako se betonira obrana, nastojiš se sačuvati od štete igranja s čovjekom manje, ufaš se u sposobnosti isturenog Marka Livaje. Dakle, to je situacija u kojoj se mora igrati va-bank, sasvim riskantno, a to bi bio raspored s tri stopera, četvoricom u veznom redu i dva napadača. Zato je velika greška što trener nije na teren poslao Nikolu Kalinića na početku drugog poluvremena da u tandemu s Livajom pokuša doći do rezultatskog obrata…

Odmah ću poručiti da bi smjena trenera u nekoj drugoj situaciji bila sasvim logična, ali bi za zdravlje Hajduka bilo bolje da se otkaz uruči Mr Footballu. A trenera zadrži da nastavi sa svojim mukama. Jer, kao prvo, koga to može dovesti predsjednik Lukša Jakobušić, možda opet iz frižidera izvući Boru Primorca, što bi bilo baš neumjesno. I pokazati već toliko puta iskazanu prčevitost Gospara, koji je u svojem mandatu potrošio previše trenera, pa da napokon pokuša izdržati s Karoglanom, koji po svemu ipak u suštini zna zanat, i to tako da bi uz više iskustva mogao stasati u kreatora na klupi.

Ustvari treneri su žrtve Nikoličiusa, kako Ivan Leko tako i Karoglan. Ali u slučaju da Jakobušić i dalje tvrdoglavo drži Litavca uz sebe, ako mu i dalje slijepo vjeruje, tko zna zbog kojih interesa, onda bi bilo pristojno da se obojica pokupe.

Hajduk je opet na raskršću

Momčad Hajduka nema šampionski štih, previše je tu igrača osrednje klase, onih koji nemaju štofa za napredak, pa niti potrebne vatre za borbu za naslov prvaka. Dovoljno je bilo vidjeti igru Ismaela Dialloa (tri greške u prvih petnaestak minuta), mnogo bolji od njega nisu ni drugi, kao Mikanović, Moufi, Trajkovski, Bernahou, Dajaku, Kleinheisler, da ne spominjem Ferra, Odjidju Ofoa i brojne druge koji su proteklih sezona otpisani (Lovrencsics, Fossati, Grgić, Katić, Kačaniklić, Awaziem, Borevković, Anello). Lako je zaključiti da se Hajduk još jednom nalazi na raskršću, jer utrošeni su preveliki novci i na račun ranijih loših investicija (Atanasov, Čolina, Dolček, Lopez, Todorović, Simić, Dimitrov, Diamantakos, Mujakić, Gyurcso da se ne nabraja dalje).

Zaključak je da Jakobušić drži odgovornost u svojim rukama, do sada se olako držao svoje ideje da će "smijeniti svakog trenera za kojeg procijenim da nam neće donijeti naslov". Činilo se da je Karoglan prava oklada, dok od utakmice protiv Rijeke nije krenulo urušavanje… Možda i zato jer je pored sebe okupio neiskusne, nezrele asistente koji neće ugroziti njegov primat. Umjesto da stožer pojača onima koji mu savjetom mogu pomoći (na primjer, kad bi se htjeli uhvatiti te uloge, Ivanom Katalinićem ili Mišom Krstičevićem, moguće i Krunoslavom Rendulićem).