Može li Gorica u posljednjoj četvrtini prvenstva nadoknaditi sve izgubljeno i ipak na kraju ostati HNL prvoligaš? To je pitanje koje se provlači u svakom kutku nogometnog Turopolja, raspravljaju o njemu navijači, kibici, treneri, bivši igrači...

Jedan od njih je i Dubravko Hrkovac, kapetan Radnika iz njegove dvije prvoligaške sezone 1992./1993. (13. mjesto) i 1993./1994. (18. mjesto), koji pomno prati sva događanja oko sadašnje Gorice, ali i cijelog HNL-a, a pasionirani je čitatelj pisanog izdanja Sportskih novosti od prve do zadnje stranice.

- Većina klubova u povijesti 1. HNL ispadala je zbog financijskih razloga i posljedično tome nedovoljne kvalitete igračkog kadra. Kada je Radnik 1992. ušao u prvu ligu, u debitantskoj sezoni igrali smo jako dobro i bili stabilni u sredini ljestvice. U drugoj su već počeli problemi, Uprava nije mogla pratiti financijske zahtjeve, momčad se počela osipati i na kraju su skoro svi igrači bili juniori. Onaj rekordni poraz 0:10 u Splitu u proljeće 1994. posljedica je upravo toga - prisjeća se Hrkovac dvije prvoligaške sezone Radnika.

Koliko se zna, Gorica nije u financijskim dubiozama, niti ima kvalitetom lošiju momčad od većine klubova u elitnoj ligi, ali ipak ima sedam bodova manje od mjesta koje donosi ostanak?

- Za mene. ali i veliku većinu poklonika nogometa u ovom kraju, veliko je iznenađenje što je Gorica zadnja i nitko se tome u klubu i među navijačima u Turopolju nije nadao. Samim tim i nije lako objasniti zašto se dogodilo da je prvoligaški status izgubljen već u prvom dijelu sezone, odnosno da je jako teško nadoknaditi zaostatak u drugom dijelu - čudi se Hrkovac.

Pravi ljudi na pravom mjestu

Može li se detektirati glavni razlog ljetno-jesenskog podbačaja?

- Uz još neke razloge, zakazala je struka. Trener Samir Toplak je prerano smijenjen, a doveden je Igor Angelovski kao neprovjereni trener, koji je imao samo reputaciju izbornika Makedonije. On je osvojio samo dva boda, a to je ispod svakog nivoa vrijednosti kadra kojeg je imao, iako se može govoriti i o krivoj selekciji igrača.

Dobar je primjer Fran Brodić, u Gorici otpisan, a u Varaždinu glavni igrač s deset postignutih golova, zadnja dva baš su uništila bivši mu klub?

- Našlo bi se još primjera, ali generalno gledajući prije je trebalo dovesti sportskog direktora poslije odlaska Mindaugasa Nikoličiusa u Hajduk. Pozitivni pomak kojeg su donijeli sadašnji sportski direktor Mario Brkljača i novi trener Željko Sopić, dokazuje koliko je važno imati prave ljude na pravom mjestu.

Može li Sopić učiniti jedinstveni pothvat i na kraju dohvatiti deveto mjesto, iako je kompletna nogometna javnost Goricu odavno otpisala?

- Nada umire posljednja i treba vjerovati, ma koliko je realno teško očekivati spas kad zaostaješ sedam bodova na devet kola do kraja. No, Gorica igra sve bolje i hrabrije. Dvaput nije poražena od vodećeg Dinama, a mogla ga je prošle subote i pobijediti. Sopić je trener fajter, uvjerio je igrače da mogu, oni će se boriti do zadnje kapi znoja, a ako i ne uspiju, to će biti isključivo zbog lošeg rezultata u prvom dijelu sezone. Sopićeva Gorica igra dobar nogomet i šteta je samo što on i Brkljača prije nisu došli u klub.

Hoće li eventualno ispadanje biti tragedija za Goricu nakon pet sezona u elitnom rangu?

- Nema tragedije, ako je klub stabilan i spreman već sljedeće sezone osvojiti prvo mjesto u drugoj ligi i odmah se vratiti u prvu. Čak ako i ode većina sadašnjih igrača, doći će novi koji će biti sposobni ispuniti cilj - zaključuje Hrkovac.