Skoro tri godine i deset utakmica Gorica nije znala za ligašku pobjedu nad Hajdukom, a onda je došla topla rujanska nedjelja, koja je podsjetila na najslavnije trenutke turopoljskog prvoligaša, koji su također bili vezani za splitskog suparnika. Od prve prvoligaške pobjede kolovoza 2018. na Poljudu do eliminacije Hajduka u četvrtfinalu Kupa u ožujku 2021. stalo je osam velikih trijumfa koje su potpisivali treneri Sergej Jakirović (4), Valdas Dambrauskas (3) i Siniša Oreščanin (1).
Dinko Jeličić i njegova momčad vratili su se na najdraži put spektakularnim preokretom u završnici dvoboja, kad su Dino Štiglec i Ante Matej Jurić poništili vodstvo koje je Hajduku u 62. minuti donio Zvonimir Šarlija za pobjedu 2:1 i četvrto mjesto na ljestvici. Iako Velikogoričani nisu imali slabog pojedinca, strijelci su uvijek heroji i oni koje će se najviše pamtiti, pogotovo jer iza obojice stoje vrlo zanimljive priče.
Veća ljubav od Dinama
Dino Štiglec je već u kasnijoj fazi karijere, uskoro će napuniti 33 godine, a u Goricu je došao iz izraelskog Hapoela iz Haife na kraju zimskog prijelaznog roka kad je tadašnji trener Željko Sopić tražio iskusne igrače u teškoj borbi za ostanak u ligi. Trebalo mu je nekoliko tjedana da uđe u ritam, a onda se ustalio na poziciji lijevog beka i bio jedan od najpouzdanijih igrača. Nakon što se Gorica spasila od ispadanja ugovor je produljio i za ovu sezonu, a sjećamo se razgovora uoči prvog kola kada je rekao:
- Ja sam ofenzivni lijevi bek i volio bih da u novoj sezoni vidimo i moje golove i asistencije.
Opet mu je trebalo malo da se zahukta, da bi asistenciju upisao u debiju trenera Jeličića protiv Rudeša kad je poslao teledirigiranu loptu u šesnaesterac, toliko preciznu da je najniži igrač na terenu Valentino Majstorović glavom (još i s maskom na licu) lako pogodio mrežu. To kao da je bila najava i prvog pogotka, koji je došao u 86. minuti dvoboja s Hajdukom. Krešimir Krizmanić mu je glavom spustio loptu na nekih 14 metara lijevo u šesnaestercu, a Štiglec je ne čekajući opalio volej i lopta je pokraj vratara Lučića odsjela u mreži za 1:1.
- Imali smo taktički plan osloboditi što više prostora na lijevoj strani za Štigleca i to se pokazalo ključnim - pojasnio je nakon utakmice trener Jeličić.
U golemom slavlju Štiglec je potrčao proslaviti prvijenac sa svojim najboljim prijateljem u klubu, u nedjelju rezervnim vratarom Božidarom Radoševićem, a neki su to vidjeli i protumačili kao “zagrljaj dinamovca i hajdukovca”, ali možda je ipak malo drugačije. Za Radoševića nije sporno da je kao Dalmatinac poklonik svog bivšeg kluba, ali Štiglec kao rođeni Zagrepčanin imao je jednu mnogo veću ljubav od Dinama, a to je NK Zagreb.
U onu staru Veslačku, koja je imala i lešnati teren, otac ga je doveo davne 1996. s nepunih šest godina kad su u klubu bili legende kao Dražan Jerković, Željko Smolek, Branimir Antolić, Drago Rukljač i ostali, a od najmlađih uzrasta do seniora Štiglec će se u Zagrebu zadržati punih 19 godina, sve dok 2015. nije prešao u Slaven Belupo.
- Tad je to bio šmekerski klub, u seniorima sam krenuo kod Ćire Blaževića 2008. godine sa 17 i pol godina, a on je kao trener i ostavio najveći trag na mene. Danas mi je muka kad vidim Zagreb u petoj ligi, kakva tragedija - kazao je nedavno Štiglec, koji je nakon Slavena, ljubljanske Olimpije, Slaska iz Wroclawa i Hapoela sreću pronašao u Gorici, a bivši suigrači u Zagrebu Mensur Mujdža i Mario Brkljača ovdje su u ulozi pomoćnog trenera i sportskog direktora.
Strašni lom ruke
Drugi nedjeljeni prvijenac i pobjednički gol za Turopoljce stigao je u sudačkoj nadoknadi u režiji 20-godišnjeg centarfora Ante Mateja Jurića, a odmah treba reći da ako je itko zaslužio taj pogodak, onda je to baš on! Nakon strašnog loma desne ruke, kojeg je doživio ožujka ove godine u onoj antologijskoj utakmici protiv Istre 1961 kad je Gorica gubila 1:3, a na kraju pobijedila 5:4, neki su mu prognozirali najmanje pola godine pauze od nogometa.
No Jurić se oporavio brže od očekivanja, a ne slušajući upute liječnika želio je trenirati i igrati prije njihove dozvole, pa stalno na desnoj ruci nosi steznik.
- Nema goreg od gledanja utakmice s tribine - požalio nam se Jurić ovoga ljeta na pripremnoj utakmici u Rudešu, a sjećamo se i razgovora poslije dvoboja na Poljudu prošle sezone kad je Gorica izgubila 1:2, a on zapucao odličnu priliku kada je pucao s nekoliko metara glavom.
- Ne mogu sebi oprostiti taj promašaj jer toliko želim postići taj prvi gol u HNL-u.
Došao iz trećeligaša Belišća
Ubrzo će mu sve planove uništiti lom ruke, a u novom prvenstvu nije se uspio izboriti za mjesto startera u špici. Ulazio je pet puta s klupe, a Jeličić mu je protiv Hajduka priliku dao minutu prije izjednačenja. I onda dolazi druga minuta sudačke nadoknade, Lenny Ilečić je ubacio loptu u šesnaesterac, a u velikoj gužvi Tim Matavž je odložio loptu za Jurića, koji s nekoliko metara uspijeva desnicom provući loptu pokraj čak četiri igrača gostiju (Šarliji je prošla i kroz noge) i skamenjenog vratara Lučića.
- Dugo sam čekao ovaj pogodak nakon svih muka s ozljedom, brojnih propuštenih utakmica i treninga. Kažu da je najslađe zabiti u zadnjim minutama, ali cijela momčad je fenomenalno odigrala u teškim uvjetima. Dobro treniramo i nadam se da ćemo ovako nastaviti već sljedećeg vikenda na gostovanju u Puli - kazao je Ante Matej Jurić, koji je pobjedu proslavio dolaskom na tribinu gdje su ga čekali otac i djevojka u dresovima Gorice.
Jurić je u turopoljski klub došao iz trećeligaša Belišća u zimu 2022. godine, obitelj mu živi u Čepinu pokraj Osijeka, a podrijetlo vuku iz Eminovog Sela na duvanjskom polju u Bosni i Hercegovini, gdje Jurić često ode ljeti, a znao je nastupati i na malonogometnom turniru u Šuici odakle mu je baka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....