Tri tjedna uoči povijesnih Dinamovih izbora na sučeljavanje smo priveli kandidate dva suprotstavljena tabora. Dr. sc. Nenad Pokos, demograf je s Instituta "Ivo Pilar" i dinamovac s 47-godišnjim stadionskim stažem, kandidat liste Dinamo iznad svih, koju predvodi Otto Barić. Na drugoj strani je Krešimir Mlinarić, direktor tvrtke BEterna, kandidat liste Dinamovo proljeće, na čije je čelo upravo stao Velimir Zajec.
1. Prve navijačke uspomene, idoli, najdraže utakmice?
NP: Od prvenstva 1977./1978., na Dinamove utakmice počinjem odlaziti na sjeverno stajanje, a u osmom razredu odlazim na prvo jače gostovanje, i to na beogradsku Marakanu, u svibnju 1980., kada golom Dumbovića, nakon jedanaest godina, ponovno osvajamo jugoslavenski Kup. Među najdražim gostovanjima je i ono u Splitu, kada smo u ožujku 1990. pobijedili Hajduk 3-2, a tada je ujedno i oboren rekord prema broju Dinamovih navijača na Poljudu, jer smo, osim jugozapadnog, ispunili i jugoistočno stajanje, a naših navijača bilo je i na drugim tribinama. Međutim, to gostovanje pamtim i po tome što sam nakon utakmice, na željezničkom kolodvoru stajao nad nepomičnim tijelom našeg vjernog navijača, prošlog mjeseca preminulog Marijana Šimića, koji je betonskim blokom pogođen u glavu. Među najdraže pobjede ubrajam i onu u veljači 1982., kada smo u Zagrebu s 3-0 pobijedili Zvezdu te si otvorili put prema osvajanju prvenstva. Od utakmica novijeg datuma, nedvojbeno je na prvom mjestu pobjeda protiv Chelseaja 2022. Najveće razočaranje je ispadanje od Newcastlea, u kvalifikacijama za Ligu prvaka 1997., kada smo u Maksimiru primili gol u 119. minuti.
U klubu je bilo mnogo vrhunskih trenera, ali naravno da će Ćiro Blažević ostati upamćen, jer je 1982. donio naslov prvaka nakon 24 godine. Starijim navijačima u vječnom sjećanju ostao je i Josip Kuže, jer je bio "jedan od nas". Od igrača, na prvo mjesto stavit ću Snješka Cerina, trećeg igrača po broju golova u Dinamovoj povijesti, rođenog dvjesto metara od mene u Trnju. Naravno, ovdje su i Velimir Zajec te Cico Kranjčar, ne samo zbog igračke, nego i trenerske karijere u Dinamu, ali i Zvonimir Boban zbog onoga što se dogodilo 13. svibnja 1990.
KM: Moj otac je bratić Marka Mlinarića, tako da nam je u obitelji Dinamo oduvijek bio tema broj jedan. Tata me vodio na zapad, maglovito se sjećam ‘82. i Cicine "lastavice" protiv Zvezde. Kasnije sam išao na istočnu tribinu. Onaj desant na Vukovar, nakon povratka imena, to mi je, uz 5-0 protiv Partizana, vjerojatno najdraža utakmica, jer sam rođen u Vukovaru. Igrački idoli smjenjivali su se kroz generacije, od Mlinke do Oršića, ali samo je jedan trenerski idol. Josip Kuže, naravno.
2. Motivi da se priključite izbornoj utakmici?
NP: Pristao sam biti na listi Otta Barića ponajprije zbog toga što mu se otac nikad nije ustručavao reći da je dinamovac, a bio je i trener s osvojenom dvostrukom krunom 1997. Do prije mjesec dana gospodina Barića uopće nisam poznavao, ali kada me upoznao sa svojim programom, nisam dvojio hoću li mu se pridružiti. Osim toga, na listi su trebala biti i dva legendarna zagrebačka sportaša; Dubravko Šimenc i Kruno Simon, za kojeg znamo da je, nažalost, odustao.
KM: Duže vrijeme sam u kontaktu s ljudima koji su ustrajavali u borbi za demokratski Dinamo. Nakon nekoliko kava s gospodom Skenderom i Pavličićem-Bekićem, shvatio sam da smo na istoj valnoj duljini, i prihvatio sam poziv da se pridružim.
3. Gdje vidite mane suparničke liste? Zašto je vaša bolja?
NP: Barićev program detaljno je razrađen te definira kratkoročnu i srednjoročnu budućnost kluba. Program liste Dinamovo proljeće sastoji od deset točaka, uz koje se navodi tek poneka rečenica. Na njihovoj listi očekivao sam znatno više nekadašnjih ili sadašnjih Boysa, ali kako su sami naveli, radi se o dinamovcima s istočne i zapadne tribine, koji imaju podršku sjeverne tribine.
KM: Iz biznisa sam naučio: ako se previše opterećuješ konkurencijom, možeš zaboraviti na uspjeh. Fokusiran sam na našu priču, mislim da je ova lista dobar spoj poslovnog i upravljačkog iskustva. Imamo i prepoznatljiva lica, otprije g. Pojatinu iz KK Dinamo, a sada i klupsku legendu Velimira Zajeca kao nositelja liste. Ono što nemamo jest potpuni uvid u detalje financijskog poslovanja, u poslovne procese i unutarnji ustroj kluba. Zato ćemo u slučaju izborne pobjede inzistirati da prva točka bude dubinsko snimanje svih segmenata kluba.
4. Vaša poslovna biografija?
NP: Ja sam znanstvenik, ne dolazim iz sportskog ili poduzetničkog sektora, ali Dinamu ću i dalje pomagati onako kao i do sada. Navijanjem i stalnim isticanjem "Svetog imena".
KM: Diplomirao sam na FER-u i zadržao se na fakultetu 3,5 godine kao znanstveni novak prije nego što sam prešao u privatni biznis. Moja je domena IT, ali od 2008. godine, kada sam postao direktor tvrtke, zapravo sam u menadžmentu, i vjerujem da moje znanje na tom polju može biti od koristi klubu.
5. Kako gledate na Mamićevu ostavštinu u Dinamu?
NP: Mora se priznati kako je Dinamo za vrijeme Zdravka Mamića igrački bio jak klub, ali istodobno je poslovao na netransparentan način, što je bio jedan od razloga da je izgubio simpatije u mnogim dijelovima zemlje.
KM: Treba demistificirati priču oko Mamića. Iz današnjeg rakursa, baš i ne vidim neku njegovu ostavštinu, osim ostavštine pod navodnicima. Klub ne živi u blagostanju, Skupština je već dugo polarizirana, previše je partikularnih interesa. Mi ne bismo rasipali energiju na prošlost, ne trebaju nam nove podjele. Želimo pogledati u budućnost, klub se demokratski otvara, treba privlačiti novo članstvo.
6. Izborna formula 35+25 i elektronsko glasovanje?
NP: Ovi izbori povijesna su prekretnica za Dinamo, i htio bih da postoji više od dvije izborne liste. Ono što se trebalo izbjeći je ulazak čitave pobjedničke liste u klupsku skupštinu, odnosno demokratičnije bi bilo da se primijenio razmjeran sustav, tj. da svaka lista daje broj skupštinara prema dobivenom broju glasova na izborima. Logično je da zbog raspršenosti Dinamovih članova nije moguće organizirati glasanje samo na maksimirskom stadionu, ali nejasno je zbog čega klub nije raspisao natječaj za izbor najkvalitetnije tvrtke za provedbu elektronskog glasovanja.
KM: Ogroman je to iskorak u odnosu na ono što smo imali, premda daleko od onoga što mi zagovaramo. Sada imamo situaciju da će 13 članova IO-a birati 35 zastupnika u Skupštini, dok će s druge strane, možda i 10 tisuća birača odlučivati o samo 25 skupštinara. U perspektivi trebamo izbore s više ravnopravnih lista i model "jedan član, jedan glas". Kao IT-jevac, znam da elektronsko glasovanje sa sobom nosi i neke opasnosti, bilo je slučajeva poništavanih ili odgađanih izbora. Zato smo tražili da se klub očituje na naša pitanja o tome, i dobili smo jamstva da će treća strana imati pravo uvida u proces i mogućnost verifikacije.
7. Financije i proračun?
NP: Klub mora povećati prihode koji nisu vezani uz prihode iz europskih natjecanja i prodaje igrača. Igrače i trenere trebalo bi plaćati prema ugovorima koji bi imali fiksni i varijabilni dio, ovisno o sportskim rezultatima. Također, išlo bi se prema smanjenju posredničke naknade i njihovom ograničavanju.
KM: Hrvatski nogomet općenito previše ovisi o izlaznim transferima, a to nije zdravo. Planiramo djelovati u tom smjeru da dugoročno smanjimo ovisnost o prihodima od transfera i Uefinih nagrada, jer riječ je o varijabilnim kategorijama. Namjeravamo smanjiti rashode, u prvom redu one koji se odnose na menadžerske provizije, ali naša ideja nije smanjenje proračuna, jer na drugoj strani sigurno postoji prostor za povećanje prihoda. Prilikom pripreme proračuna, prva momčad i omladinska škola ne smiju biti zakinute.
8. Sportski uspjesi?
NP: Dinamo mora imati ambiciozne rezultatske ciljeve, a osim daljnjih osvajanja hrvatskih trofeja, morao bi svake godine ući u neku od skupina Uefinih klupskih natjecanja, a ponekad barem i u osminu Europske lige.
KM: Dinamo uvijek mora ciljati najviše, a to znači borba za naslov hrvatskog prvaka, skupina nekog od Uefinih natjecanja, i proljeće u Europi.
9. Pitanje stadiona i škole?
NP: Dinamov imperativ je izgradnja stadiona na Maksimiru od 30-35 tisuća mjesta. O tome se govori više od dvadeset godina, a tek se prije koji mjesec malo pomaknulo s mjesta. Poznajem mnoge navijače koji jednostavno ne žele ići na utakmice dok se ne izgradi novi stadion. Nogometna škola mlađih uzrasta mora se osnažiti, kako bi ubuduće što više Dinamovih juniora postali prvotimci. Velika je šteta što je ukinuta druga momčad Dinama, pa bi što brže trebalo pronaći partnerski klub u kojem će se juniori pripremati za seniorski nogomet.
KM: Klub ovo ne može sam izgurati, ali, srećom, napokon je pronašao partnere u Gradu Zagrebu i Vladi RH. Imat ćemo svojeg čovjeka za nadzor cijelog procesa, jer iznimno je bitno da sve bude transparentno. Sa svoje strane, ponudit ćemo ideje kako oplemeniti priču o stadionu, željeli bismo da u njegovu sastavu bude i Dinamov muzej i Dinamov dječji vrtić, a imamo i još neke poslovne planove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....