Emocija, ljubav, privrženost, zajedništvo... Sve te riječi najbolje opisuju nedjelju u Zagrebu, dan kad je Dinamo proslavio novi naslov prvaka. Već smo na leđima nakupili popriličan broj godina, ide to vrijeme brzo, nezaustavljivo. Ali, zaista se u novijem dobu ne sjećamo takve veselice u metropoli, takvog radosnog dana kad je Dinamo u pitanju.
Dobro, sjećamo se one 1982. kad je Ćiro Blažević s onom nezaboravnom generacijom nakon 24 godine donio naslov bivše države. No, davna su to vremena, novije generacije to ne pamte. I ne trebaju, budući da su u nedjelju doživjele slično slavlje, nešto što je prije nekog vremena bilo nezamislivo.
Kompletni grad je živio sa svojim Dinamom, od ranog jutra su gradski kvartovi i gradske ulice bile obojene u plavo. Zagreb je u nedjelju bio Dinamo, Dinamo je bio Zagreb. I ne samo Zagreb, budući da su navijači Modrih stizali i iz drugih dijelova Hrvatske.
“Dinamo, Dinamo, Dinamo...”
To je tijekom dana odzvanjalo metropolom. U tramvajima, autobusima, osobnim automobilima, u svakom kutu grada koji je zbog Modrih postao “grad smješka”, grad neopisive radosti. Od klinaca do onih najstarijih, baka i djedova, sve je odisalo dinamovštinom.
Zauvijek u pamćenju
Čini vam se pretjeranim, novinarskim napuhavanjem, čini vam se patetičnim? Nek’ vam bude, ali ako niste bili u Zagrebu, ne možete o tome govoriti. Mi smo bili tu, u Dinamovom gnijezdu, i zauvijek će nam ta veselica u čast Modrih ostati u pamćenju, ostat će kao zaustavljena slika za sva vremena.
Ispred stadiona plavo društvo se počelo skupljati mnogo prije nego što će početi ogled s Rudešom. Mi smo, pak, bili u Dubravi, zagrebačkom kvartu koji je posebno poznat po tome što živi za maksimirski klub. I nismo Dubravu izabrali slučajno. Uostalom, svoju akciju Dinamovo upravo je plavi klub počeo u Dubravi, sredinom svibnja na tom je događaju tijekom dana bilo preko 12 tisuća ljudi.
“Zalutali” smo kod jednog velikog dinamovca, Damira Bosanca, čija je kuća bila zatrpana Dinamovim obilježjima, zastavama, dresovima. Kao da ste ulazili u nekakav modri muzej. Čovjek koji sa svojim sinom Filipom dolazi na svaku utakmici Dinama napravio je pravi hepening za zadnju utakmicu i okupio navijače u čast kluba za koji navija. Bilo je tu mnogo pravih dinamovaca, ljudi koji žive maksimirski klub.
- Rekel sam ja još na početku prvenstva da budemo prvi. Svi su graktali na mene i pitalo su me kak sam tak siguran. I vidite, baš je ispalo kak sam rekel, jako sam sretan - kazao nam je Mato Milanović.
I da, u pravu je Mato, mnogi nisu vjerovali da će Modri tako trijumfalno izvući ovu sezonu prepunu turbulencija. Bilo je teških dana, ali Jakirović i njegovi dečki su uspjeli, napravili su zapravo pravo malo čudo, uzeli su dvostruku krunu, zapravo, i trostruku, Igor Bišćan je na startu osvojio Superkup. Stiglo se i do europskog proljeća, izbacilo se Betis. Ma, sjajno je sve bilo...
- Rijetko je tko od nas vjerovao da će Dinamo na kraju biti prvak. Osim onih najvjernijih. Ali, posebno mi je drago što je Dinamo prvenstvo dobio na derbijima i to u gostima. Dosad su se prvenstva odlučivala na malim utakmicama, ovoga puta Dinamo je sve odlučio na - velikima. Zato mi je ovaj naslov još draži, dokazali smo da smo najbolji - kazao nam je veliki dinamovac Ivica Vujica. I tako, cijela priča se vrtjela u stilu “najte kaj zameriti.”
S vremena na vrijeme, sve je više modrih navijača prolazilo Dubravom...
- Eto, i ja sam jedan od rijetkih koji je vjerovao cijelo vrijeme. Hajduk nikad nije bio ozbiljan konkurent, Rijeka je bila, ali mi smo je “maznuli”. Ali, kazat ću vam nešto. Prva i velika pobjeda se zbila na izborima, pobjeda Dinamovog proljeća. Ovo sve ostalo što se dogodilo je bila krasna nadogradnja - kazao nam je Hrvoje Kuntarić.
U veselom društvu je bio i Darko Jelaković, nadimkom Boltek. On je bio gost u plavom klubu kod Velimira Zajeca, bio je među dvadeset pozvanih navijača s godišnjim ulaznicama koji su ove sezone bili na najviše utakmica Dinama. Zapravo, čovjek je bio na - svima. Utakmice gleda sa sjeverne tribine.
- Idem na Dinamove utakmice od 1975. godine. Tad su na jednoj utakmici moji omiljeni igrači Zajec i Kranjčar zabili golove Partizanu u zadnjem kolu tadašnjeg prvenstva. Ovo mi je jedna od dražih titula i to zato što su rijetki vjerovali da će ovako trijumfalno završiti - kazao nam je Boltek.
Onda se krenulo na utakmicu. Slavilo se na stadionu i u veličanstvenoj atmosferi, a potom se sve nastavilo u otvorenom autobusu prema Trgu bana Jelačića. Zagreb u nedjelju na ponedjeljak nije spavao...
