U Dinamu se teško mire s činjenicom da druge momčadi više ne mogu igrati drugu ligu. Uostalom, ako ste pročitali intervju šefa Dinamove škole Tomislava Butine, sve vam je jasno. U Maksimiru je takva odluka HNS-a jednostavno neshvatljiva. Jer naravno da će se sad pojaviti veliki problemi s igračima koje europski cijenjena modra škola proizvodi, a koji su od 2014. godine, kad su startale druge momčadi, gradili karijeru baš kroz nju.
Fascinantan je podatak da je od te početne godine čak 37 igrača koji su igrali za Dinamo II odijevali dresove raznih nacionalnih vrsta. A još je fascinantniji podatak da je Dinamo na igračima koji su igrali u drugoj momčadi na izlaznim transferima prihodovao više od 93 milijuna eura eura!
Druga momčad bila je odskočna daska za mnoge sjajne nogometaše Dinama, koji su obilježili to sedmogodišnje razdoblje. Od tih 37 igrača iz raznih nacionalnih vrsta, mnogi su stigli do A reprezentacije Hrvatske. To su Joško Gvardiol, Josip Brekalo, Borna Sosa, Nikola Moro, Dino Perić, Ivan Šunjić, Filip Uremović i Filip Benković. Dakle, u sedam godina je čak osam igrača koji su igrali za Dinamo II došlo do seniorske nacionalne vrste. Naravno, to nije sve. Sjajni Dani Olmo je postao reprezentativac Španjolske, Amer Gojak Bosne i Hercegovine, Vitalij Lisakovič Bjelorusije, Endri Cekici Albanije.... A onaj Brazilac Gabriel, zaigrao je za U-23 reprezentaciju Brazila, a na koncu se iz Lillea prodao u Arsenal za 26 milijuna eura!
Pravi ritam razvoja
Najveći Dinamovi izlazni transfer posljednjih godina, također su ostvareni kroz igrače koji su između ostalog, stasali u drugoj momčadi. Za Danija Olma Dinamo je uzeo više od 22 milijuna eura njegovim odlaskom u RB Leipzig, u isti klub otišao je Joško Gvardiol za 18 milijuna i 800 tisuća eura, Filip Benković se transferirao u Leicester za 14 milijuna i 500 tisuća eura, Nikola Moro je prodan u moskovski Dinamo za 8 milijuna i 500 tisuća eura, Borna Sosa u Stuttgart za 6 milijuna eura, Ivan Šunjić u Birmingham za 8 milijuna eura, Josip Brekalo u Wolfsburg za 10 milijuna... Druga momčad Modrih je u određenom razdoblju proizvodila ogroman broj reprezentativaca i zarađivala - ogroman novac!
Jasno je da se transferi nisu radili dok su ti dečki igrali za Dinamo II, oni su se transferirali iz prve momčadi, ali dio karijere su provodili u drugoj momčadi, kad još nisu bili zreli za prvu, kad su trebali skupljati minute i iskustvo, napredovati, razvijati se. Bila je to adekvatna participacija u prijelazu iz juniorskog u seniorski nogomet. Nekome je naravno trebalo manje, nekome više da uhvati pravi ritam razvoja, ali taj prijelaz kroz drugu momčad bio manje bolan. Nekome je trebalo više utakmica, nekome manje da potvrdi kvalitetu, netko se nije uspio nametnuti za prvu momčad, nego je otišao u drugi klub, drugi su pak uhvatili prvu momčad i razne reprezentacije. Sva ta priča se odigravala kroz drugu momčad.
Samo Martin Baturina
Sad se odlukom HNS-a sva ta priča gasi... U plavom klubu nikome nije jasno zašto se to dogodilo, jer nisu dobili prave argumente za takvu odluku. Istina, iz raznih izvora saznajemo da se veliki broj drugoligaša bunio zbog toga što su druge momčadi Dinama i Osijeka igrale u Drugoj HNL ponekad s izmijenjenim sastavima, nekad su Dinamo i Osijek znali povlačiti igrače iz prvih momčadi da igraju za druge, nekad više, nekad manje, pa ostali koji su im se suprotstavljali nisu bili u ravnopravnom položaju. Nije isto kad Dinamo recimo iz prve momčadi u drugu povuče pet ili šest igrača, pa odigra utakmicu s nekim drugoligašem, dok protiv nekih drugih drugoligaša ne povuče niti jednog. Recimo, kad je Dinamo u pitanju, to su znali napraviti Nenad Bjelica i Ivajlo Petev. Ima naravno logike u tome, mora se održati ravnopravnost natjecanja. Međutim, pravilnikom je takva praksa u međuvremenu zabranjena. Ove sezone je recimo samo mlađahni Martin Baturina igrao za drugu i prvu momčad Dinama. Tako da u Dinamu ne znaju zašto se sad drugoligaši bune.
Pravilo o pilot klubu
Uskoro bi se trebao pojaviti novi pravilnik po kojem bi prvoligaši mogli izabrati, nazovimo ga, “pilot klub” pa bi na dvojnu registraciju mogli posuditi deset i više igrača nekom drugoligaškom klubu. To je, primjerice, model kakav u Austriji koristi Red Bull Salzburg, koji u drugoj ligi ima svoju momčad Liefering, za koji recimo igra naš mladi talentirani napadač Roko Šimić. Tako da se Liefering ne zove Salzburg II, a zapravo jest druga momčad Salzburga. Pa je ta priča zapravo ista stvar, kako bi rekli, “nije šija, nego vrat”.
Pa dobro, gdje je onda problem ako je “ista priča, drugo pakovanje”? Svakako u činjenici da ti mladi igrači Dinama koji bi bili u tom “pilot” klubu, bez obzira kako se on zvao, ne bi imali iste uvjete kakve imaju u Maksimiru. Od liječničke službe, fizioterapeutske, rada s Dinamovim trenerima... Naravno, taj pravilnik o “pilot klubu” još nije definiran i službeno verificiran, moguće su i promjene. Ali ako se ne usvoji, moglo bi biti loše, jer bi to onda značilo da bi mladi igrači iz juniora odmah trebali uhvatiti mjesto u prvoj momčadi Dinama. Ovako je druga momčad bila međustepenica.
Naravno, postoji i mogućnost da Dinamovi mladi igrače odlaze na posudbe u druge prvoligaške klubove. Međutim, recimo osim Josipa Šutala, Antonija Marina, Nevena Đuraseka i Marija Ćužea u novije vrijeme, nitko od mladih igrača Dinama na posudbama se nije previše naigrao. Preko 60 posto ih nije dovoljno igralo... Jer odlasci na posudbe ne garantiraju da će Dinamovi mladi igrači igrati i razvijati se.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....