Dugo ga nije bilo na travnjaku, prošlo je više od dva mjeseca kad je zadnji put zaigrao. Dinamovo pojačanje, 22-godišnji srednji branič Boško Šutalo, posljednji je put igrao 21. svibnja za Hellas Veronu u Rimu protiv Lazija (3:3), proveo je na travnjaku pola sata i bio je zamijenjen zbog ozljede. Uslijedila je operacija trbušnog zida, u međuvremenu je i potpisao za Dinamo, uspješno se oporavio i u petak se predstavio zagrebačkoj publici. I to kako, pogotkom u svom debitantskom nastupu u modrom dresu...
"Ne zabijam baš često, nisam u karijeri zabio mnogo pogodaka. A sad sam zatresao mrežu u svom prvom nastupu za Dinamo! Sretan sam, naravno, bolji debi nisam mogao ni zamisliti, nadam se da će biti još pogodaka", rekao je Šutalo nakon svog prvijenca, a dodajmo da prošle sezone na 25 odigranih utakmica za Veronu Šutalo ni jednom nije bio strijelac.
Posljednji je zgoditak Šutalo zabio prije više od godinu i pol dana! Bilo je to 14. siječnja 2021. u dresu Atalante, u 3:1 pobjedi protiv Cagliarija u Bergamu u osmini finala talijanskog kupa, Šutalo je desnom nogom zabio u 64. minuti treći pogodak za svoj sastav. Osim zbog pogotka Istri, Šutalo je pljeskom ispraćen u svlačionicu u 60. minuti (zamijenio ga je Lauritsen) i zbog solidne igre. Istina, vidi se da ga nije dugo bilo na terenu, osjeća se da nema željeno samopouzdanje, ali to je u ovakvoj situaciji posve normalno. Igraču je, naime, u prvih nekoliko utakmica nakon ozljede najvažnije – da se opet ne ozlijedi.
Stoga Šutalo nije ni ulazio u rizik tijekom dvoboja, samo je jednom bio malo "opušten" i umalo je izgubio loptu u (nepotrebnom) duelu, no uspio se "izvaditi" i izbjeći dodatne nevolje. Bilo je to jedini put da je komplicirao...
"Nedostaju mi utakmice, nisam igrao više od dva mjeseca i bilo mi je najvažnije da dobro uđem u utakmicu, te da se ponovo ne ozlijedim. Trener je odlučio da igram 60 minuta, postepeno me želi uvoditi u natjecateljski ritam, nije ni bilo potrebe da u prvoj utakmici nakon duge stanke odradim svih 90 minuta. Najvažnije je da smo osvojili sva tri boda, nastavili smo uspješni prvenstveni niz, a istodobno nam je ova visoka i uvjerljiva pobjeda dala i dodatno samopouzdanje uoči utakmice protiv Ludogoreca", govorio je zadovoljni Šutalo.
Zagreb voli "fakine", oduvijek ih je volio. Od Dražana Jerkovića, pa Štefa Lamze, Cice Kranjčara, Silvija Marića, Roberta Prosinečkog..., da ne nabrajamo dalje. Zagreb je uvijek volio dečke, koji osim iskazanog umijeća u svetom plavom dresu, u privatnom životu pokazuju da su "od krvi i mesa". I zato je, asistent i strijelac, Petar Bočkaj ispraćen ovacijama sa zapadne tribine nakon dvoboja s Istrom!
Iako nije ni približno u igračkom smislu dosegao razinu spomenutih plavih legenda, Bočkaj je postao ljubimac Dinamovih navijača zbog svog otvorenog karaktera. I spoznaje da nije imun na poroke, ljudi vole kad je "jedan od njih" i na terenu, dečko koji će znati proslaviti pobjedu, ili u nečemu utapati tugu...
A Bočkaj je nakon Istre imao mnogo zadovoljstva za slavlje! Iako, nadamo se da nije podlegao unutarnjem zovu, te da nije proveo noć tamo gdje je posebno sad, u razdoblju ludog ritma utakmica, ne bi smio provesti. Filigranska asistencija Šutalu za pogodak, te zgoditak kojeg je postigao deset minuta prije kraja, obilježili su igru lijevoga braniča koji je uz veliku pompu i za golem novac doveden iz Osijeka, ali još nije potvrdio sve hvalospjeve ispjevane uoči Božiča o njemu.
Istina, predivnim pogotkom protiv Šibenika u predzadnjem kolu prošloga prvenstva, potvrdio je Dinamovo osvajanje naslova i mnogi su tada rekli "Pero je ovim golom isplatio transfer"! No, bilo bi to apsolutno banaliziranje, od Bočkaja se očekuje kudikamo više i taj transfer treba otplaćivati u svakoj utakmici u Dinamovu dresu. Baš u svakoj utakmici...
"Osjećao sam se dobro na svim dijelovima terena. Bio sam i u napadu i u obrani, to mi je i posao. Dao sam sve od sebe i na kraju sam nagrađen asistencijom Šutalu i postignutim pogotkom. Oršić me vidio, ispoštivao me, svaka mu čast. Pogledao sam vratara, vidio sam prazninu u njegovu kutu i zabio sam gol", rekao je Bočkaj nakon dvoboja za Dinamovu službenu stranicu.
Taj je učinak prometnuo Bočkaja u prvo ime utakmice, prepoznala je to i publika, iskazavši svoju privrženost nerijetko osporavanom igraču, koji je definitivno više krilo, nego branič. Kažu neki, "s ovakvom igrom u obrani, Bočkaj može biti u Dinamovu sastavu samo do – Bregane"... Jasna je aluzija na spoznaju da za jake europske utakmice mora još kako poboljšati defenzivu.
Svjestan je toga i Bočkaj, pa iako mu po vokaciji nije baš urođena obrambena igra, mora raditi na sebi, upijati taktičke inačice, kako bi i defenzivu dignuo barem približno na razinu svojih napadačkih vrlina. Ima fantastičnu lijevu nogu, njegov je centaršut nerijetko "pola gola". I bilo bi glupo da ne iskoristi sav svoj potencijal.
Jer, igra u obrani poglavito je stvar volje, želje i htijenja, a to su potankosti koje svatko može u sebi probuditi. Ova je dobro odigrana utakmica Bočkaju svakako dobrodošla za vraćanje samopouzdanja nakon lošije partije protiv Lokomotive i na njemu je da nastavi s dobrim igrama i razuvjeri skeptike. Uz sebe ima i publiku, a to je, posebno u Maksimiru, oduvijek bilo iznimno važno...