Maksimir je zacijelo najbolji poligon za potvrđivanje teze kako na ovom svijetu samo stalna mijena jest... Ono što je, primjerice, u ovim Dinamovim unutrašnjim borbama jučer bilo "jedan kroz jedan", danas više baš i nije tako sigurno, razmišljanja i okolnosti mijenjaju se iz sata u sat, ne iz dana u dan.
Pa je tako u ponedjeljak s više izvora potvrđeno da će Dario Šimić, na sjednici Izvršnog odbora kluba u srijedu, dan uoči Skupštine, biti imenovan za člana Dinamove Uprave. Međutim, u utorak je istina bila tek da će se održati najavljena sjednica IO i da će na njoj biti prihvaćen sporazumni raskid ugovora s dosadašnjim članom Uprave, Krešimirom Antolićem. Ali, po svemu sudeći, Šimić na tom sastanku neće biti kooptiran u klupsko čelništvo, neće postati novi član Uprave!
Kako smo, naime, doznali, Šimić želi pričekati rasplet Skupštine, pa tek onda zakoračiti u Maksimir, pozove li ga, dakako, pobjednička strana. I to je zapravo logično. Jer, bizarna bi bila situacija da krnji IO na čelu s Mirkom Barišićem (bit će to sedam ljudi, jer preostala šestorica zacijelo opet neće doći na sjednicu), imenuje Šimića za člana Uprave, a onda se na Skupštini dogodi obrat i pobjedu odnese druga strana, koja nije za Šimićev dolazak.
K tome, Šimić je zaposlenik Milana, radi kao skaut, pa je jasno da ne želi raskidati ugovor s talijanskim klubom, prije nego se dozna rasplet na Skupštini. Naravno da ne bi završio "na cesti", ali bi to "okretanje ražnja bez zeca", na kraju priče, izgledalo prilično naivno.
Iako financije ne bi trebale biti problem prilikom možebitna Šimićeva dolaska u klub, napomenimo da bi kao član Uprave imao plaću 5000 eura (kao što je Antolić javno obznanio), a u Milanu je trenutačno plaćen (barem) dvostruko više. A za povećanje plaće članovima Uprave, bilo bi potrebno mijenjati klupski Statut, no to se povećanje ne bi odnosilo samo na jednoga člana Uprave, nego na sve, dakle barem na trojicu, budući da po klupskom Statutu u Upravi može biti od troje do petero ljudi. A to onda više nije "samo" 5000 eura...
Nadalje, što bi Šimićev dolazak značio u aktualnom ustrojstvu sportskog sektora kluba? Nakon špekulacija da bi Šimić mogao čak biti i predsjednik Uprave, od toga se odustalo, pa je zaključeno kako je najbolje rješenje da bude član Uprave zadužen za sportski sektor. A Dinamo već ima sportskog direktora u Anti Čačiću, treneru menadžerskog tipa.
Zamislimo, dakle, situaciju da trener Ante Čačić odobri ulazni ili izlazni transfer nekog igrača. Sportski direktor Ante Čačić, dakako, složio bi se s trenerom, no možda bi član Uprave zadužen za sport, Dario Šimić, bio protiv toga!? I što onda? Zadnja bi, po klupskoj hijerarhiji, bila Šimićeva, ali u tom je slučaju apsolutno nepotrebna funkcija sportskog direktora. I nismo baš sigurni da bi Čačić bio sretan kad bi ga netko razvlastio nepuna dva mjeseca nakon imenovanja na funkciju, makar i privremenu, sportskog direktora...
Uglavnom, mnogo je toga još uvijek nejasno samo oko te jedne teme, a uopće ne želimo špekulirati o tome što bi se moglo događati na Skupštini, tko bi mogao imati većinu, hoće li netko u zadnji trenutak "okrenuti kaput", hoće li biti napuštanja sjednice kako bi se "minirao" kvorum", itd... Četvrtak će dati odgovore na brojna pitanja. Bilo bi, za klub u cjelini, najbolje kad bi se svi odgovori u svezi Dinamove budućnosti tada doznali, no ni nastavak ove nemirne i nejasne, a po nekim potezima i neozbiljne situacije, nije nerealna opcija. Štoviše...