Dinamo nakon svega može žaliti: izgubio je 1-3 u prvoj utakmici doigravanja osmine finala Europske lige, što nije nedostižno - dapače - međutim, gledajući cijeli susret, mogao je izvući mnogo više. Oršić opet nije razočarao, ali poneki ključni igrači jesu. Za novu senzaciju, nedostajala je perfektna partija Livakovića, Bočkaja, Ademija, Petkovića... koje bilo nije. Bez njih, ovo je, ipak - realnost. Doduše, dostižna realnost.
Igrala se 12. minuta. Rakitić u tome času idealno odigrava Martiala, uslijed greške Bočkaja njegov udarac brani Livaković, ali slijedi odbijanac na kojeg utrčava Gomez i Livaković ga ruši... za penal! Je li bio? Sudac, u paru s VAR-om, kaže da je. Ivan Rakitić stavlja loptu na 11 metara i poentira. Sevilla, dakle, u 13. minuti vodi 1-0.
Dinamo je orao
Ključno u cijeloj priči i uvodu nije taj gol, bio on dubiozan ili ne. Ključno jest da je Dinamo tada, pa i kasnije, igrao odličnu utakmicu. Kopićeva momčad bila je odlično posložena, neustrašiva, željna senzacije. Čak i kad je primila pogodak, nije odustala. Izgledalo je da se ne predaje. Dinamo je u tome času imao ideju i kuraž. Nije pao, kao recimo Inter u času kada mu je Liverpool zabio pogodak usred Milana, već je nastavio orati. I nije bio loš, dapače. Štoviše, na trenutke se činilo da je potpuno zaustavio Sevilline nakane i kreirao probleme domaćoj momčadi.
Jest, Sevilla je imala svoje ideje, ali ne isuviše sjajne, pa je u 41. Ristovski potegnuo dugu loptu na Oršića, a Sanchez Pizjuan je utihnuo: - On je najbolji igrač Dinama, bez dvojbe - rekao je prije utakmice Julen Lopetegui.
Istina, cimnuo se Kounde, zajedno s Diegom Carlosom. Ali, video nisu dobro pogledali. Jer ta duga lopta bila je namijenjena samo njemu. Spustio ju je, okrenuo suparnika, i zakucao u mrežu za 1-1. Mislav Oršić opet je bio taj. Dinamov heroj, za zasluženih 1-1.
Nikad, međutim, nećemo saznati što se dogodilo potom.
Tri minute kasnije, neka akcija domaćina spustila se do kornera, otkud je Rakitić ubacio, a Ocampos iz voleja vara Livakovića za 2-1... Je li Livaković mogao bolje? Apologeti će kazati da nije, jer je lopti smjer promijenio Petković, ali u zraku je ostao visjeti teški "ali".
No, dok smo se borili s mišlju što se dogodilo, Sevilla je minutu kasnije riješila utakmicu: igrala se, dakle, sudačka nadoknada prvoga dijela, kada je Petković izgubio loptu, nakon koje je uslijedila brza kontra, prebrojavanje zagrebačke obrane i lopta do Martiala, koji minuciozno gađa suprotni kut, dok Livaković ostaje zakucan na prvoj vratnici. Sevilla - Dinamo 3-1.
Dekoncentrirani Livaković
Sve što se činilo otvorenim, Sevilla je tada, nažalost, zatvorila. Vrlo dobar Dinamo u prvih 40-ak minuta pao je poput Intera kontra Liverpoola dan ranije nakon prvog primljenog gola. Ukratko - prejednostavno. Željko Kopić imao je dobru ideju: držao je Sevillu blizu, pokušavajući iz kontranapada stvoriti probleme domaćinu, no ujedno je imao nekoliko ključnih izostanaka: bez Ivanušeca kao kreatora, a pogotovo Mišića kao destruktora, falio mu je taj detalj u sredini. Bez njih, Dinamo je odolijevao, ali praktički svaka greška bila je kažnjena. Kada tome dodate slabije partije i dekoncentracije Livakovića, Theophilea, Ademija ili neuspjelog iznenađenja Jurića - sve je jasno.
Dinamo je u Andaluziji trebao perfektnu partiju. Sve do drugog gola Seville činilo se da bi je mogao izazvati, ali sve nakon toga nije imalo pretjeranog smisla. Pokušao je, doista, no nije išlo. Rekli smo, za senzaciju treba senzacionalna partija svih. Ona je izostala. Sljedeći četvrtak slijedi popravni. Mogu li? Dva gola nisu previše. Pogotovo uz partiju iz prvih 40-ak minuta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....