Kad biste radili anketu o idealnom nogometnom klubu, Sevilla bi se morala naći u užem izboru. Dovoljno jaka da se bori za trofeje, no u zavjetrini Reala i Barcelone bez imperativa i tektonskih poremećaja ako ih ne osvoji. Klub dovoljno bogate povijesti da se može pohvaliti kako je njegov dres nosio veliki Maradona, istovremeno dovoljno moderan da u ovo vrijeme može parirati onim najbogatijima, novopečenim “tvornicama novca”, pobjeđivati ih i uzimati im naslove.

Neki će Sevillu duhovito istovremeno prozvati Davidom među Golijatima i Golijatom među Davidima, klub je to koji nikad neće dovesti najveće zvijezde, ali će uvijek imati pravu momčad, koju će respektirati Španjolska i Europa, ponekad je se čak i bojati. Momčad koja će igrati atraktivan, kvalitetan nogomet. Klub je to čiji su navijači zaluđeni nogometom, temperamentni i fanatični, ali ipak ne toliko ludi i opsjednuti da bi postali destruktivni i opasni, klub iz grada sjajne klime, opuštenog stila i načina života. Što vam, uostalom, od Seville, u svakom pogledu, više i treba?

Samo ne Španjolci...

I sad se takav klub, takva momčad, nalazi Dinamu na putu do još jednog velikog europskog rezultata. Uvijek uoči ždrijeba u Maksimiru najveća je želja:

”Samo ne Španjolci”...

Postoji jasan razlog, Dinamo još nikad nije uspio u Europi izbaciti španjolski klub, pamte Modri tek jednu pobjedu i dva remija. Pobjedu nad Villarrealom u Maksimiru (2:0) prije 12 godina, remije s Barcelonom 1961. (2:2) i Atleticom 1997. godine (1:1). Još je poraznija Dinamova statistika na španjolskom tlu, nikad, ali baš nikad, nisu se Modri otamo vratili niti s bodom. Barcelona, Valencia, Real, Sevilla, po dvaput Atletico i Villarreal, uvijek je ishod bio isti. Uoči ždrijeba za knock-out rundu drugog kruga Europske lige imali su u Maksimiru dodatak na onu stalnu želju:

”Ako već bude španjolski klub, samo da ne bude Sevilla!”

Da, čak je i Barcelona bila bolji ždrijeb. Jer, Barca je ipak veći glamour i jači magnet, a opet, u ovom trenutku u svojevrsnom raskoraku, građenju jedne nove priče, s upitnim ambicijama u Europskoj ligi dok u domaćem prvenstvu pokušava potpuno uloviti priključak. Sevilli je, pak, Europska liga “domaće” natjecanje, svojevrsni fetiš, natjecanje koje pod svaku cijenu želi osvojiti. Još ako se zna da je finale upravo na njezinu stadionu... Sevilla je, k tome, u sjajnoj formi, puše za vrat u Primeri vodećem Realu, teško gubi utakmice, teško prima golove. Eto, drugu godinu zaredom Dinamo natrčava na Španjolce, koji nisu ni Real, ni Barca, ni Atletico, ali su baš na vrhuncu, u ekstazi. Lani Villarreal, sad Sevilla, teško je i zamisliti zahtjevnije suparnike i kompliciraniju misiju. I teško je pronaći neki detalj po kojemu Sevilla u tom dvoboju nije favorit i za koji bi se mogao uhvatiti Dinamov optimizam. Hoćete tradiciju, hoćete trenutnu formu i ambicije, sve je na papiru na Sevillinoj strani.

Nema predaje

Međutim, neka se javi onaj koji se usudi unaprijed otpisati Dinamo! Momčad koja je zadnjih godina u Europi rušila barijere i stereotipe, koja je izbacila “luzerski mentalitet” i defetizam i rušila klubove Sevillina ranga, otputovala je u Andaluziju s čvrstim gardom i stavom “nikoga se ne bojimo”! Dinamo je, kako je rekao i kapetan Ademi, danas sasvim druga momčad od one koja je prije šest godina pala u Sevilli bez ispaljenog metka (4:0), ovaj Dinamo zna igrati na rezultat, zna se postaviti i nametnuti i najjačim suparnicima. Tko može unaprijed otpisati momčad koja ima Mislava Oršića u životnoj formi (opet), nepredvidljivog Brunu Petkovića, koji bi baš u Sevilli mogao biti iznenađenje za domaćina, “nabrijanog” Ademija, motiviranog Bočkaja ili Ivanušeca koji svaki tren treba eksplodirati... I kad svima njima dodamo tu neku, novu energiju i zajedništvo, koje su prezentirali u zadnjim utakmicama, onda Dinamo, sigurno, vrijedi puno više no što će sugerirati “papir”. Modri sigurno na Sanchez Pizjuan neće istrčati s bijelom zastavom.

Da, Sevilla je favorit. Ne samo protiv Dinama, Sevilla je favorit protiv mnogo njih, pogotovo u “svojem” natjecanju. Ali, nije li to baš to nekad najbolji motiv, nije li ova momčad igrala najbolje baš kad su joj već odbrojavali!?