Mislav Oršić u blagdanskom je razdoblju prihvatio veliki intervju za Sportske novosti. U prvom dijelu razgovora podsjetio se pehova iz prethodnih godinu dana - ozljede od koje se još uvijek oporavlja i neslavne epizode u Premier ligi. U drugom dijelu tema na dnevnom redu uglavnom je bila zagrebački Dinamo.
Kako bi onaj vaš Dinamo, koji je rušio Atalantu, Tottenham, Chelsea..., prolazio u Premier League? Gdje bi mu bilo mjesto, bi li uopće bio konkurentan?
- Teško je o tome govoriti, ali nema nikakvih dvoumica da bi bio konkurentan i sigurno se nitko ne bi “napucavao” s njim. Razmišljao sam o tome kad sam gledao te utakmice uživo i Dinamovo bi mjesto bilo negdje u sredini ili koje mjesto ispod, u donjem dijelu ljestvice. Jasno je da se ne bismo mogli mjeriti s bogatijim klubovima, ali vjerujem da ne bismo ni ispali iz lige. Jer, sigurno bi i Dinamova kvaliteta rasla igranjem stalnih utakmica protiv jakih suparnika.
A ovaj, jesenski Dinamo? Kako ste ga vidjeli i doživjeli?
- Svašta se događalo ove turbulentne jeseni. Ljetos su otišli Livaković, Šutalo i Ivanušec, pa se ozlijedio Petković, kao i još nekoliko igrača. Mnogo je problema bilo u vrijeme kad su se igrale važne utakmice, nije bilo rezultata i uvukla se nervoza u Maksimir. I onda je doista bilo teško sve to izvući, na kraju jeseni ipak je sve došlo u pozitivu. I uopće ne sumnjam da će Dinamo u drugom dijelu sezone, nakon zimskih priprema, izgledati osjetno bolje, te da će na kraju opet osvojiti naslov! Bit će to, istina, teže nego zadnjih godina, ljestvica sve govori. Međutim, Plavi drže sve u svojim rukama, kvaliteta je na njihovoj strani, imaju bolje igrače od Rijeke i Hajduka, pa kad krenu u pobjedonosnu seriju, sve će sjesti na svoje mjesto. Pobjede će donijeti i pozitivno ozračje u Zagrebu, tada će sve ići znatno lakše, nego što je bilo jesenas.
Igrao s dečkima na tribini
Jeste li osjetili nervozu u želucu gledajući s tribine Dinamove ovosezonske utakmice, je li vam se javila želja da pomognete bivšem klubu na terenu?
- Naravno, ha, ha... Dinamo je uvijek bio i uvijek će biti moj klub, jasno je da sam bio nervozan, “igrao” sam s dečkima na tribini.
U ovih nekoliko zagrebačkih mjeseci tijekom oporavka svakodnevno ste se susretali s Dinamovim navijačima, koji vas doista obožavaju. Idol ste navijača Plavih. Kakvi su bili ti susreti, jesu li vas znani i neznani nagovarali na povratak u Maksimir?
- Znao sam da me navijači vole, ali tu pozornost i ljubav koju doživljavam na svakom koraku teško je opisati. Svatko, ali svatko tko mi je prišao i lijepo me pozdravio zamolio je za fotografiranje i prva mu je rečenica bila “kad se vraćaš u Dinamo?”! Doista sam presretan zbog toga...
I dobro, kad se onda vraćate u Dinamo?
- Ha, ha, ha... Vidjet ćemo što donosi budućnost, nikad se ne zna što se može dogoditi. Ponovit ću i milijun puta - Dinamo je uvijek bio i uvijek će biti moj klub. Pa ćemo vidjeti što će biti...
Bilo je ljetos, prije odlaska u Trabzonspor, i kontakta s Dinamom. Što se to ispriječilo vašem povratku u Maksimir? Je li to uopće bila ozbiljna priča?
- Ne znam koliko je to bilo ozbiljno, ali imao sam kontakt s Dinamom, to je istina. I, koliko sam upućen, ispriječile su se financije. Moj bivši klub, engleski Southampton, postavio je neke financijske uvjete koje Dinamo nije mogao ispuniti. Englezi su tražili određenu odštetu, a Dinamo nije želio platiti nikakvu odštetu i ta je priča brzo završila.
Tottenham najdraža utakmica
Intrigira li vas malo podatak da ste na 216 odigranih utakmica za Dinamo postigli čak 91 pogodak (bilo je i 40 asistencija), samo vam devet golova nedostaje do “stotke”?
- Baš sam negdje prošle godine u ovo vrijeme o tome razmišljao, malo prije odlaska u Englesku. Još nije stigla ponuda Southamptona i zacrtao sam si cilj da na proljeće “razbijem stotku”! Na žalost, to se nije dogodilo, karijera mi je otišla u drugom smjeru i ostao sam na tom 91. zgoditku u najdražem plavom dresu. Jasno je da me intrigira “stotka”, nadam se da ispred sebe imam još nekoliko dobrih nogometnih godina i vidjet ćemo što donosi budućnost - kaže Oršić, koji je s obitelji, suprugom Suzanom i sinovima Manuelom (5) i Ivanom (2,5), prije godinu dana iz stana u Malešnici preselio u novosagrađenu kuću s dvorištem u Dubravi.
Najdraža utakmica u karijeri?
- Uh, teško je izdvojiti samo jednu. Možda sam najbolje odigrao protiv Tottenhama, no najznačajnija mi je svakako bila utakmica protiv Maroka za broncu na SP. Postigao sam pobjedonosni pogodak, to mi je općenito posljednji zgoditak koji sam postigao u karijeri! Ujedno mi je i najdraži. Izdvojio bih još i dvoboje protiv Atalante i Chelseaja. Iako sam Talijanima, kao i Tottenhamu, zabio hat-trick, nekako mi je u sjećanju draža ostala pobjeda protiv Chelsea.
A najgora utakmica? Što biste najradije prebrisali iz sjećanja?
- Bilo ih je, bilo... Onaj Šahtar bih najprije prebrisao, držali smo pobjedu u rukama i posrnuli smo u sudačkoj nadoknadi. Pa ona utakmica protiv Sheriffa u gostima, kad su nas ljudi “pregazili” i pobijedili 3:0. Kad bih mogao izbrisati te dvije utakmice, posebno okršaj sa Šahtarom, bilo bi mi znatno lakše...
Završno, reprezentacija je opet "patila" u kvalifikacijama za Euro, na kraju je sve, opet, dobro završilo...
- To je i najvažnije, taj plasman na Euro, kvalifikacije smo već zaboravili. Ma, već je ustaljena tradicija da trnovitim putem prolazimo kroz brojne kvalifikacije, ali kad je najpotrebnije momčad pokaže svoje pravo, najbolje lice i ostvari plasman na veliko natjecanje. I nadam se da su, nakon turbulentnih kvalifikacija, pred nama opet lijepi i uspješni dani na Euru u Njemačkoj.
Jeste li razgovarali s izbornikom Zlatkom Dalićem? Je li vas nazvao?
- Razgovarali smo odmah nakon što sam doživio tešku ozljedu. I to je to...
Poslije nije bilo kontakta?
- Ne.
Ne znate, dakle, računa li uopće na vas za nastup na Euru? Dakako, oporavite li se i nametnete li se dobrim igrama u Turskoj...
- Vidjet ćemo. Najvažnije je da se vratim na teren, da izborim mjesto u momčadi Trabzonspora, da dobro igram i zabijam golove. Jer, samo se dobrim igrama i golovima mogu vratiti u našu nacionalnu vrstu. I taj povratak u reprezentaciju svakako mi je u ovim danima oporavka dodatni motiv i jedan od velikih ciljeva u novoj godini. Strahovito sam motiviran i optimističan, napravit ću sve da se opet nametnem izborniku - kaže Oršić.
Doma će provesti dolazeće blagdane, a 29. prosinca proslavit će i 31. rođendan...
- Godine idu... Ali, osjećam se izvrsno. Zanimljiva mi se anegdota dogodila ljetos, odmah po dolasku u Trabzon. U klub je došao novi fizioterapeut i očito nije pogledao nikakve podatke, niti se raspitivao o meni. Bio sam kod njega na tretmanu nakon treninga, nevezano smo razgovarali i u jednom sam mu trenutku rekao da imam dvoje djece. A on se šokirao i iznenađeno me pitao: “Pa, koliko imaš godina?”. Odgovorio sam mu da imam 30, a on je rekao: “Nemoguće, dao bih ti najviše 22 godine, tijelo ti je u fantastičnom stanju!”. Eto, stvarno se osjećam dobro i - mlado, ha, ha... Nadam se da ću se uspješno oporaviti od ove teške ozljede i igrati dobar nogomet, na najvišoj razini, još nekoliko godina.
Božićna želja?
- Nek’ smo živi i zdravi!
I da Dinamo bude prvak...
- Da, da, to se podrazumijeva, ha, ha, ha, ne trebam to posebno naglašavati! Dodajmo i da Trabzonspor bude prvak Turske...