Dinamo je na Poljudu definitivno odigrao najgore poluvrijeme ove sezone, takvu rastrganu, ponekad izgubljenu Čačićevu momčad još nismo gledali. Konačno, to je Ante kazao neposredno nakon utakmice, nije bio zadovoljan, istaknuo je da Dinamo nije bio svoj, da su njegovi dečki premalo trčali, da su Splićani imali inicijativu u prvom dijelu.
Međutim, na kraju je sve za Modre ispalo dobro, po onoj “sve je dobro što se dobro svrši”. Uzeli su bod u grotlu Poljuda, zadržali ogromnu prednost od osam bodova na ljestvici, osigurali su mirno razdoblje do prekida HNL-a zbog Svjetskog prvenstva. Dinamo u HNL-u nije izgubio šest mjeseci, pola godine. Tako da taj remi u gradu pod Marjanom zapravo djeluje kao - pobjeda.
Nije bilo tako loše
Statistika često nije adekvatan pokazatelj onoga što se događa na terenu, ali ipak ponekad govori dosta toga. Na kraju utakmice Modri su imali posjed lopte 59 posto, 4 puta su pucali u okvir za razliku od Hajduka koji je pucao tek 2 puta, imali su ukupno 493 dodavanja, Majstor s mora 326, a kad se radi o točnim dodavanjima Čačićevi dečki su također uvjerljivi pobjednici u omjeru 413:250...
Reprezentativni vratar Dominik Livaković osim primljenog gola imao je još samo jednu obranu, onaj udarac Vukovića. Dakle, iako su mnogi navijači razočarani ukupnom plavom prezentacijom u Splitu, kad se podvuče crta, nije to uopće bilo tako loše.
Dinamo je ove sezone dva puta pobijedio Hajduk, u Superkupu na jedanaesterce, te u Maksimiru s 4:1, sad je uzeo bod, dokazao je svoju nadmoć nad Majstorom s mora.
Svakako treba spomenuti u cijeloj priči da je zg-klub prije splitskog derbija imao problema s trbušnom virozom. Istina, Nevistić, Štefulj i Emreli sigurno ne bi igrali, ali Bulat bi bio u rotaciji. Moharrami i Ljubičić su isto imali probleme s enterovirozom, ali su polubolesni ipak zaigrali. Ljubičić je recimo preskočio dva treninga prije derbija. Naravno da je i to sve utjecalo na energiju Čačićeve momčadi.
Nacionalno prvenstvo je Dinamu glavni cilj, Liga prvaka je samo dodana vrijednost, bonus. A u prvenstvu, ponavljamo, Dinamo još nije izgubio utakmicu. Možemo zaključiti kad su Modri u pitanju, sve je za - pet! Klub iz Maksimira je već zaboravio El Croatico. Kompletne ove iznimno naporne sezone maksimirski klub nema vremena za vraćanje u prošlost, jer utakmica slijedi utakmicu. Domaća, europska, domaća, europska... I tako to ide od 9. srpnja.
Ogromna potrošnja
U utorak je već na rasporedu “utakmica godine” protiv Milana. Eventualni trijumf protiv Rossonera gurnuo bi Modre na poziciju o kojoj realno nisu mogli niti sanjati nakon ždrijeba skupina Lige prvaka. Naravno, ako će Dinamo igrati kao prvo poluvrijeme u Splitu, onda je nedvojbeno da će izgubiti. Ne samo to, mogao bi i teško stradati.
Milan nije Hajduk, talijanski gigant će znati iskoristiti sve slabosti Čačićevog sastava. Treba li Čačić biti zabrinut prije dolaska Milana? Je li umor od uzastopnih utakmica isisao energiju iz njegovog sastava?
Definitivno jest da je s vremenom stiglo do ogromne potrošnje tjelesnih i psiholoških resursa, ali držimo da Dinamo uopće ne treba biti zabrinut pred svoju europsku utakmicu istine. Samim time što to nije “obična” utakmica. Mogu biti Plavi “umorni do bola”, ali u takvim ogledima se iz tijela izvuku svi atomi snage, sve što se ima, na utakmicama kao što će biti ta protiv Milana, metaforički kazano, “gine se”.
Zato vjerujte da nema brige kad je energija u pitanju, u utorak će Dinamo biti na najvišem stupnju svojih mogućnosti, Čačićevi dečki žive za tu utakmicu. Dobro znaju da im može donijeti slavu, čudesno ostvarenje, ulazak u povijesne almanahe. Istrčali su već ove sezone “nogometni maraton”, recimo, nekih “četrdeset kilometara”. Ostaju im ta još “dva i nešto”. U kojima se nikad ne odustaje.
Modri su u sezoni izgubili tri utakmice, sve su bile europske (Bodo/Glimt, Milan, Salzburg), ne žele izgubiti četvrtu. S tim da niti jednu nisu izgubili u Maksimiru. U sudaru s velikim talijanskim klubom cilj im je svoj plavi dom ostaviti neosvojivom tvrđavom.
Piceki i tigrovi
Naravno, treba vidjeti u kakvom će zdravstvenom stanju Modri dočekati utorak. Za sada se enteroviroza nije proširila, ali kažu liječnici da se opet može pojaviti, nitko ne može garantirati da će za Milan svi biti zdravi, ovih nekoliko dana do utakmice svakako će biti brige na tu temu.
Ono što Čačića može veseliti svakako jest forma nekih igrača koja je obećavajuća. Tu prije svega mislimo na Brunu Petkovića, Dominika Livakovića i Roberta Ljubičića. Taj trojac je u ovom trenutku u najboljoj formi, ali tu se svakako može nadodati i Dino Perić.
S druge strane, malo zabrinjava forma najboljeg europskog strijelca Mislava Oršića, jako potrošenog Arijana Ademija i Darija Špikića. No opet se vraćamo na onu priču da protiv Milana sve te analize padaju u vodu, jer radi se o utakmici u kojoj se i “piceki” pretvaraju u “tigrove”.
S velikim nestrpljenjem čekamo taj utorak. Ako su već u Splitu Modri odigrali najgore poluvrijeme sezone, neka u sudaru s Milanom odigraju najbolju utakmicu godine. Pa da Zagreb poludi!