Semafor se u Kranjčevićevoj zaustavio pokazujući konačni rezultat: 2:2. Poprište dvoboja prvi je napustio trener "modrih" Sergej Jakirović. Vjerojatno stoga i nije čuo plotun zvižduka, njemu namijenjen.
Međutim, od komentara deprimiranih navijača, na društvenim mrežama, nije mogao pobjeći. Neki su portali organizirali ad hoc anketu, s prigodnim pitanjem: treba li Dinamo smijeniti Jakirovića? Pozitivni odgovor ponudilo je preko dvije trećine sudionika referenduma.
Ovakav epilog navijačkog određenja bio je očekivan. Raspoloženje Dinamovih navijača poslije utakmice bilo je locirano između razočaranja, bijesa i frustracija. Na tribinama stadiona u Kranjčevićevoj ulici okupilo se (prema službenom izvješću) 4.950 ljudi. To je rekordna posjeta otkako je Lokomotiva ondje domaćin. Vjerojatno je 98 % nazočnih navijalo za gostujuću momčad, tj. Dinamo. Oni u subotu navečer jedini nisu podbacili. Reporterskim rječnikom – "ostavili su srce na tribinama".
Još se nije aklimatizirao
Dinamovi su navijači došli u Kranjčevićevu, oboružani optimizmom i Jakirovićevim uvjeravanjima kako se momčad diže u formi. Također, trener im je obećao prezentaciju igre (djelomično) viđenu u susretu s Goricom: stabilnost obrane i kontinuirani pritisak na suparničku zadnju liniju. Zvučalo je obećavajuće. Posve u skladu s ambicijama kluba i željama navijača.
Međutim, kao i mnoge prethodne maksimirske ideje i ova je zapela na putu – do realizacije. Poglavito, u prvom dijelu susreta Dinamo nikako nije uspijevao uspostaviti dominaciju igre. Istovremeno, u defenzivnom segmentu momčad Sergeja Jakirovića počinila je zabrinjavajući broj pogrešaka i propusta. Na elementarnoj, tehničko-taktičkoj razini.
Konkretno, drugi gol Lokomotive teško se može vidjeti na utakmici amaterskih momčadi, koje igraju za prestiž, odnosno – litru i vodu. Ostalo je posve nejasno tko je u Dinamovoj defenzivi imao bilo kakva zaduženja i postoji li kod "modrih" uopće pojam – obavezna igra. Možemo razumjeti da se novopridošli Japanac Takuya Ogiwara još nije aklimatizirao na život u Hrvatskoj budući da ne zna ovdašnje običaje i nije savladao jezik. Ima doduše kod njega nešto prijemčljivo. Primjerice, fanatičnost samuraja i eksplozivnost ninja ratnika.
Zašto je zamijenio Baturinu?
Ali glede nogometnih vještina, čini se da nije do kraja završio tečaj. Pokazao je zabrinjavajuće manjkavosti u fazi obrane (više je učinio u igri "prema naprijed"). Čovjek stoji udaljen (najmanje) pet metara od igrača, kojega bi trebao "markirati". Razložno su se neki kibici s tribina zapitali: je li on uopće (lijevi) bek? Ne bi bilo prvi puta da su nam u Maksimiru predstavili lijevog braniča, koji to de facto nije. Poput Petra Bočkaja...
Osim što kod Dinamove momčadi nismo prepoznali kvalitetu igre prispodobivu prvaku HNL-a, nismo razumjeli niti objašnjenja nekih Jakirovićevih poteza. Primjerice, u 62. minuti susreta zamijenio je Martina Baturinu! Jedinog igrača, koji je mogao donekle artikulirati Dinamovu problematičnu igru. Zašto je to učinio?
- Nije bilo nekog posebnog razloga - uzvratio je trener Dinama na novinarsko pitanje.
Ono što su navijači "modrih" vidjeli protiv Lokomotive nije osobiti zalog optimizmu uoči gostovanja Dinama u Sevilli (četvrtak, 21 sat), protiv Betisa, u europskoj Konferencijskoj ligi. Poglavito ako Jakirović i njegovi puleni iz dvoboja u Kranjčevićevoj nisu ništa spoznali...