Hrvatsko suđenje ima skečeve za Teatar u kući. Zadnja ocjena Komisije je da čovjek ne povjeruje

Na temelju onog što su pokazivali dosad, teško je bilo nadati se prolazu Dinama protiv Betisa. Nakon vizure dva ogleda lako je govoriti da su Modri potpuno zasluženo prošli.

Je li najteže pitanje kako se dogodio taj obrat? Više je retoričko. Razumijevanje nogometa, na terenu, u odnosima i evolucijama, polazi od točke realnog sagledavanja stvari. Primjerice, ako je netko došao u klub prije mjesec-dva, i to iz slabijeg kluba, ili iz udaljenog podneblja, svatko logičan će zaključiti kako ne postoji dvojba je li potrebno vrijeme aklimatizacije. Jedina je dvojba koliko će ona trajati. Pritom dva krilna igrača, Hoxha i Kaneko, baš dobro simboliziraju mnoga takva nogometna nerazumijevanja, pomiješana s nedosljednošću i ishitrenošću.

Neovisno o akciji za gol, koji je donio prolaz, ta su dva momka solidno odigrali obje utakmice s Betisom, ali i neke druge partije. Kosovar je imao dosta prodora i prije, ali ako ne padne gol ili asistencija, slično kao i kod Japanca, ispada kao da nisu ništa učinili. Hitrina Hoxhe došla je do izražaja protiv igrača momčadi koja je sedma u La Ligi. Dovoljan pokazatelj potencijala, ali da bi se isti evoluirao do razine konkretnosti većih učinka, treba nešto što se zove - VRIJEME.

Analize Komisije o sudačkim učincima mogu biti okvir nedosljednostima domaćeg nogometa. One su krajnje negativne jer tumače Pravila nogometne igre

Nije čudno kad nestrpljenje iskazuju navijači, čudnije je kad mediji ishitreno definiraju nekoga ili nešto iako bi po iskustvima trebalo voditi računa da VRIJEME doprinosi objektivnijim sudovima. Problem je kad i netko tko pripada struci požuri lamentirati na temelju trenutnog dojma, pa se brže bolje moraju pozicionirati na drugu stranu spektra dojmova jer su “fulali”. Obično tada dodatno nakite komplimente (kao i mediji) da bi kompenzirali preuranjene procjene. Komično postaje kad se kroz VRIJEME možda potvrdi njihova prva procjena, pa se opet takvi stavovi izokrenu do druge strane spektra dojmova. To je onda nedosljednost.

Domaći nogomet je prebogat takvim nuspojavama. Na svim razinama, od krovne kuće preko klubova, trenera i igrača, pa do medija. Navijači, sukladno ravnanju prema strastima imaju prirodu nedosljednosti. Dojam je, međutim, da prosječni hrvatski navijač zapravo najviše odaje realnije poglede, što se osjeća i pri njihovom tretmanu bljeskova, euforija ili negativnih faza. Kako god, velika je stvar Dinamov prolaz Španjolaca i to kako za modri, tako i za HNL svijet. I može poslužiti svima nama kao ogledni primjerak da se uravnoteženije shvaćaju i tumače zbilje nogometa...

Dario Bel

RONALD GORŠIĆ/Cropix

U ovom kontekstu promatra se i tema svih tema HNL-a, a to su suci. I sve što uz to ide. Zovemo ga folklor. I u aktualnosti sudačke organizacije ima skečeva za Teatar u kući. Recimo, tzv. analize Komisije o sudačkim učincima mogu biti okvir nedosljednostima domaćeg nogometa. One su krajnje negativne jer tumače Pravila nogometne igre. Ako ih interpretiraju na različite načine oni koji bi trebali jamčiti isti kriterij za sve, tada nedosljednost vodi u konfuziju.

To je jedna strana aktualnosti sudačke priče. Druga strana ukazuje nam kako se ona reflektira na one suce koji se tretiraju mladima, nadarenima, potencijalima za iskorake. Hrvatsko suđenje kao zrak treba međunarodni iskorak, pojedinca(e) koji će biti motivacija i drugima da idu tim smjerom. Činjenica da Slovenija, Srbija i BiH imaju suca na višim razinama euronogometa, s inferiornijim nogometnim odjekom reprezentacije i lige u odnosu na Hrvatsku, govori jasno da je problem u Kući nogometa. Mogu li mladi kadrovi, primjerice, kao Patrik Kolarić, Mateo Erceg, Ante Terzić, redom 28-godišnjaci, promijeniti tu neprirodnu limitiranost domaćeg sudačkog iskoraka? Krenimo od primjera kako VRIJEME utječe i na te zbilje...

Za početak je jako važan uvjerljiv dojam da mlađi suci drže isti kriterij za svakog suparnika

Kad je počeo suditi Osječanin Dario Bel, recenzije su bile gotovo na razini sprdnje. No Bel je prevladao teškoće odrastanja i u 6-7 godina dohvatio je uvjerljivost, čak do razine respekta šire javnosti. Ima 35 godina, možda će napraviti iskorake u Europi, možda neće, ali ostaje za naše okvire “dobar sudac”. Što je već iskorak. Kolarić dvije, Erceg i Terzić po jednu godinu djeluju u Prvoj ligi. Logično, još su neiskusni, ali rutina će doći s utakmicama.

Za početak je jako važan uvjerljiv dojam da ti mlađi suci drže isti kriterij za svakog suparnika. Naravno da imaju i pogrešaka, krivih procjena, kao i svi, ali dok god odaju taj gard istog aršina, isti će im biti štit u evoluciji sudačkog potencijala. Mogu li ga održati? Sucima općenito u HNL-u jako je teško jer su pritisci sa svih strana snažni i, gle čuda u Hrvata, dosljedni.

Pogledajmo primjer Terzića, koji je odlično odsudio Dinamo - Varaždin, a ispao je odjek kao da je bio skandalozan. Terzić je pokazao gard, dosudio je kazneni udarac za Varaždin kod prvaka, u finišu jako važne partije. Bio je ispravnog pogleda jer mu je VAR omogućio vizuru odbijanja lopte od noge Poldrugača u visoko podignutu ruku Bernauera. Da čovjek ne povjeruje, Komisija je to ocijenila “neprihvatljivim”, pa se dogodilo da VAR s tog dvoboja Vidulin nije delegiran, a sudac Terzić jest za ovaj vikend. Za isti previd dvije različite mjere...

Mladim sucima želimo da ostanu “svoji” jer je to jedini način da budu nogometni suci, a ne folklorni ansambli. Ako nije dovoljno za iskorake, onda nije ni bitno. Jer, kako se vidi, i članovi IO HNS-a ih pritišću, i klubovi ih preko mreža “zadužuju”, a Kodeks? Valjda se logaritmi nisu poklopili...