Navijači Slovana i prateći mediji naivno su vjerovali kako je Dinamo najveća prilika slovačkom prvaku da se domogne prvih bodova. Bivši slovački izbornik Vladimir Weiss, trener koji je ostvario povijesni plasman Slovana u Ligu prvaka, uzalud je stišavao iracionalnu euforiju. Weiss je svjestan spoznaje da ima uvjerljivo najslabiju momčad u Ligi prvaka, a za ogled s Dinamom još su mu izostali i neki bitni igrači (Wimmer, Zuberu, Kucka, Szöke). Mogao se jedino nadati da Zagrepčani neće kazniti deficitarnu igru njegova sastava...
Kontinuitet ili bljesak?
Dinamov stožer iznenadio je odabirom taktike za utakmicu u Bratislavi. Bio je to prvi europski sraz ove sezone u kojemu "modri" nisu zaigrali u formaciji 3-5-2. Bjelica i asistenti mu, uočili su hendikep Slovaka na bekovskim pozicijama, i optirali su za sustav igre (4-3-3) s klasičnim krilnim napadačima. Odabir je pao na Darija Špikića (desno) i Marka Pjacu (lijevo). Nakon završetka utakmice Bjelica je ponudio i objašnjenje svog izbora:
- Pjaca se vratio u formu nakon ozljede kvadricepsa, a Špikić je najbolje desno krilo u hrvatskom nogometu!
Možda se nećemo složiti oko svih iznesenih stavova Dinamova trenera, ali možemo razumjeti njegov ushit Pjacinim "povratkom". U razdoblju rezultatske krize Dinamove momčadi i učestalog propitkivanja učinka svakog pojedinca, niti Marko Pjaca nije bio pošteđen medijskih kritika. Poglavito u kontekstu njegovih HNL prezentacija. Već je i činjenica da se među strijelcima pojavio tek u 11. kolu nacionalnog prvenstva predstavljala argument za raspravu.
Nakon viđenog u utorak navečer, legitimno je pitanje: je li Pjacina izvedba protiv Slovana početak kontinuiteta njegovih odličnih igara, ili samo jedan od bljeskova tijekom aktualne sezone (poput sekvenci u obje utakmice s Qarabagom)? U trenucima nadahnuća, na travnjaku u Bratislavi, Pjaca se doimao kao da pleše valcer. Uz taktove - "Na lijepom plavom Dunavu". Uostalom, neki biografi tvrde da je Johanna Straussa mlađeg za najljepši valcer spomenuta rijeka inspirirala upravo u Bratislavi, a ne u Beču.
Nisu ga mogli pratiti
Intrigantno je također pitanje: zašto je Marko Pjaca (poput Johanna Straussa) nadahnuće pronašao upravo u Bratislavi? Jedan od razloga (ili odgovora) svakako je činjenica da ovog utorka Panamac Blackman nije uspijevao pratiti njegov ritam koraka. Pjaca je asistirao kod dva pogotka.
No, cjelovitiji ćemo odgovor dobiti ako raščlanimo svih 14 Pjacinih ovosezonskih nastupa. Za uvod: Dinamov ljevokrilni napadač doveden je iz Rijeke tijekom ljetnog prijelaznog roka (za 1,5 milijuna eura), uz veliku medijsku pompu i srcedrapateljsku priču o povratku u Maksimir nakon osam godina. No, mjesto u momčadi "osvojio" je - na desnom krilu!?
Bilo je to kompromisno rješenje Sergeja Jakirovića, kojim je bivši trener nastojao zadržati u momčadi (na lijevoj strani napada) svog "lieblinga", albanskog reprezentativca Arbera Hoxhu. Također, za neke utakmice Jakirović je redefinirao sustav igre (u 3-5-2), a Pjaca je igrao ili klasičnog napadača ili desnog bočnog!? Zanimljivo, potonju je funkciju obnašao i 90 minuta na reprezentativnoj razini, u utakmici protiv Poljske u Osijeku. U delikatnom procesu pronalaženja samoga sebe u novim ulogama, pojavila se i spomenuta ozljeda kvadricepsa, zbog koje se Pjaca nije pojavljivao u sastavu "modrih" protiv Monaca, Salzburga i Varaždina.
Zapravo, glede Pjace nema nikakvih misterija: na travnjak u Bratislavi istrčao je posve zdrav, pun samopouzdanja, ali i zadovoljstva jer konačno igra na "svojoj" poziciji. Tako su i navijači Dinama, početkom studenoga, napokon doživjeli - "pravog" Pjacu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....