Nakon što je Dinamo lako prošao Astanu (sveukupno je bilo 6:0), sljedeći protivnik u 3. pretkolu Lige prvaka mu je grčki prvak AEK. Prva utakmica igra se u utorak, 8. kolovoza u Ateni (20.45), a uzvrat je na rasporedu 15. kolovoza u Zagrebu (20.00). Kakav je AEK danas, pitali smo nekoć poznatog profesionalnog nogometaša, Karlovčanina Rajka Janjanina, koji je 30-ak godina u Grčkoj bio igrač i trener, u 70-ima je nastupao za Dinamo, a odnedavno je trener kadeta NK Karlovac?
- Igrao sam dvije godine u AEK-u. Ove godine su osvojili prvenstvo i Kup. Ne zato što su toliko dobri, već zato što im konkurenti, Olympiacos i PAOK, nisu bili na toj razini, pa su iskoristili šansu. Imaju dosta dobrih igrača, a i kao cjelina su dobri. Svi su ostali na okupu, došla su im dva-tri pojačanja, a i još im neki dolaze, tako da imaju velike ambicije. Imaju dobrog trenera, koji se uklopio u njihov mentalitet. Pored ovoga što sam rekao, napravili su novi stadion na kojem igraju s velikim entuzijazmom. Sve su utakmice na tom stadionu dobili, a izgubili su samo jednu. Navijači su im kao Hajdukovi u Splitu, vrlo temperamentni. Iskoristili su taj zanos. No, u Grčkoj sve to splasne brzo. Umisle si da su najbolji, pa kad im krene loše ta euforija splasne. Tako su i u toj utakmici s Dinamom uvjereni da će se plasirati dalje - kaže Janjanin.
Veće šanse Modrima
Nudi sljedeće promišljanje:
- Dinamo je u natjecateljskom ritmu, a AEK je do sada odigrao samo prijateljske utakmice u kojima je nanizao četiri pobjede, uz samo jedan primljeni gol. To je veliki minus za AEK, dok je Dinamo bolje uigran. Kad bih u ovom trenutku i rekao kako će jedna ekipa biti na sto posto, onda malo više šanse dajem Dinamu. Mislim da Dinamo može pobijediti AEK. Potrebno je ne podcijeniti se. Dinamo mora u svakom pogledu biti na visokom nivou da bi prošao dalje.
AEK je, uz Panathinaikos i Olympiacos, jedan od tri najveća grčka kluba. Najbolja je momčad Grčke, osvojila je naslov prvaka nakon pet sezona bez naslova. Najvrjedniji i najtraženiji igrač je centarfor Levi Garcia, a u veznom redu to je Orbelin Pineda. Vodi ga Argentinac Matias Almeyda (49), nekadašnji igrač Lazija, Parme i Intera, koji ima sve ovlasti u kreiranju momčadi. Nedostaje im ulazak u Ligu prvaka, pa stoga ne treba sumnjati da će sve učiniti kako bi stigla do cilja. Ambiciozni i motivirani dočekuju Dinamo. Dakle, što biste preporučili treneru Dinama?
- Ne bih se usudio... Bišćan je pokazao da je puno bolji trener od mene, pa mu i ne trebaju moji savjeti. Znam Igora i kao igrača dok je igrao u Panathinaikosu. On vrlo dobro zna kakva je atmosfera u Grčkoj, igrao je i protiv AEK-a, čak je zabio i jedan gol. Nadam se da će iskoristiti ovu prigodu jer je to velika šansa i za njega i za Dinamo, da će proći AEK i izboriti plasman dalje. Ako prođu dalje, sigurno ih čeka lakši protivnik.
Ako je Vida sanirao ozljedu, mogao bi zaigrati?
- On je njihov standardni igrač, igrao je skoro sve utakmice. Ako bude spreman, igrat će sigurno.
AEK je vaš bivši klub, ali je to i Dinamo. Za koga ćete navijati?
- Ha, ha... Dobro pitanje. Kad već govorimo o Grčkoj, meni je tamo bilo najbolje u OFI-ju s Krete. Bio sam i u AEK-u, no od tada je prošlo toliko vremena kao da nikad i nisam bio tamo. Nisam tako vezan uz AEK, premda sam s njima osvojio prvenstvo, kao i s Dinamom 1979. godine, ali su nam ga oduzeli zbog takozvanog slučaja Tomić. Isto tako su i AEK-u za “zelenim stolom” oduzeli jedno prvenstvo. Dakle, više sam igrao u Dinamu, tu imam i puno više prijatelja i poznanika... Da, normalno je da ću navijati za Dinamo - ističe Janjanin.
Danas djeca kreću na treninge već kao predškolci, a naš je sugovornik s nogometom započeo tek s 11 godina kad je na nagovor prijatelja otišao na prvi ozbiljan nogometni trening u ondašnju pionirsku nogometnu školu Slaviša Koščević u Hrvatskom domu u Karlovcu. Trenirao je i košarku kad je grad bio lud za košarkom. Kažu i da je bio talentiran, ali... Čavlek je bio znatno uporniji i doveo ga je u nogomet.
Oduzeto prvenstvo
Nikako niste mogli promaknuti oku legendarnog trenera mladih nogometaša Branka Čavlovića-Čavleka, koji vas je odveo u NK Karlovac?
- Upravo tako, sjećam se da je bio uporan i uvjerljiv. On je moj najdraži i najbolji trener. Govorio je da bih trebao njega naslijediti u radu s mladima jer sam u svojoj karijeri najviše i radio u klubovima s mladim nogometašima. I sad se nemojte pitati zašto sam prihvatio rad u karlovačkoj Školi nogometa! S naše strane, mislim na Školu nogometa, juniore i kadete, morat ćemo raditi tako kako bismo prisilili klub da ne treba dovoditi igrače sa strane, već da u seniorskoj momčadi igra što je moguće više domaćih igrača, iz Karlovca - naglašava Janjanin i dodaje:
- Po meni je ključ u domaćim igračima i Školi nogometa. Uspjeha nema ako ga ne stvaraš na domaćim kadrovima. Ako juniori od svih izgube, ali se pritom stvore barem 2-3 odlična igrača za prvu momčad, to je puno bolje nego da pobjeđuju. Prva, seniorska momčad, od rada s mladima mora imati nešto, treba dobiti igrače. Nažalost, danas to u upravama klubova malo tko razumije.
Karlovac je zahvaljujući Čavleku već u mlađim kategorijama imao odlične rezultate. Kao pioniri bili ste prvaci Jugoslavije, a kao omladinci prvaci Hrvatske.
- Da, bili smo sjajna generacija. Po nekoliko nas je igralo za Dinamo i na nekim međunarodnim omladinskim turnirima.
Karlovac u to vrijeme nije imao nikakve uvjete za rad na starom stadionu u Senjskoj ulici.
- Točno, ali bili smo klapa, igralo se sa srcem, nismo nikome htjeli priznati da je bolji. Skoro svi smo bili domaći dečki. Nama je tad stranac bio netko tko je došao iz Duge Rese ili Ilovca, ha-ha. Karlovac je u zadnjem kolu ipak izborio drugoligaški ostanak - prisjeća se svojih karlovačkih dana u seniorskoj momčadi Plavo-bijelih.
Mladinić ga je iz drugoligaškog Karlovca uveo u omladinsku reprezentaciju Jugoslavije. Godine 1974. mlada reprezentacija igrala je finale prvenstva Europe u Švedskoj, gdje su izgubili od Bugara (1:0). Tada su igrali Kranjčar, Šestić, Šalov, branio je Vlak... Trener Mirko Bazić je u Dinamo stvarao novu momčad, pa su mladi igrači dobili priliku. Pozvao vas je da dođete u Zagreb?
- Tražili su me svi klubovi velike četvorke, dolazili su k roditeljima, nije bilo lako odlučiti se. Na kraju je presudila blizina Zagreba, kao a i to da je Karlovac bio u odličnim odnosima s Dinamom, s Čavlekom, pa je nekako bilo logično da odem u Maksimir.
Zašto ste onda iz Dinama otišli u beogradsku Zvezdu?
- Moglo se lako dogoditi i da ostanem u Dinamu. Kad sam došao iz vojske, dobro sam igrao. Igrali su Kranjčar, Zajec, Vabec i ostali kad smo osvojili prvenstvo koje nam nisu dali, uzeli su nam ga za “zelenim stolom”. Isticao mi je ugovor 1979. i mogao sam ostati još godinu dana, do 1980. Onda se počelo loše igrati, otišlo nas je dosta, Ðoni, Vabec, neki u vojsku.. Već smo svima bili dojadili. Nije to bilo kao danas, nije bilo lako, čekalo se 28 godina da bi otišli van. Samo su dva stranca mogla igrati u svim klubovima. Marković je otišao za trenera u Francusku, a ja sam imao dosta ponuda. Mene je Biće Mladinić zvao u Hajduk... Da zaključim, s Dinamom sam imao dogovore oko novog ugovora i rekao sam im da ću ostati u Zagrebu. Nudili su mi stan, sve što sam htio. No, onda su na to malo zaboravili, bila mi je to poruka da je bolje da mijenjam klub.
Zajec dvaput pomogao
U dresu beogradskog kluba uzeli ste dva prvenstva i dva Kupa.
- U vrijeme dok sam igrao za Zvezdu nezaboravna utakmica bila je ona s Benficom. U igru sam ušao na poluvremenu kad smo gubili 0:2 i onda zabio tri gola. Bilo je to za povijest!
Za angažman u Grčkoj pomogli su mu Domagoj Kapetanović i Velimir Zajec, koji je već imao status legende u Panathinaikosu.
- Zeko mi je zapravo dva puta pomogao, tada, a i kasnije kada me doveo u Panathinaikos kao trenera, gdje sam prošao praktički sve osim dužnosti glavnog trenera. Od pomoćnog trenera, preko omladinskog pogona, do skauta. Igrački je prvo bio OFI s Krete, zatim AEK.
Prije trenerskog poziva u Grčku nakratko ste se u Karlovac vratili kao igrač?
- U Karlovcu je tada igrao moj brat Željko i rado sam se odazvao odigrati šest mjeseci za svoj matični klub. Tome je presudio rasplet pregovora s Udineseom, što nije dugo zaživjelo, ali sam odigrao još sezonu za talijansku Goriziju.
Grčka se zapravo pokazala kao dobar izbor.
- Da, moja trenerska karijera potpuno je vezana uz Grčku. Uglavnom sam bio pomoćnik glavnom treneru. Kratko vrijeme proveo sam na Bliskom istoku. Godinu dana sam bio pomoćni trener u Saudijskoj Arabiji, a godinu dana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Zašto pomoćni, a ne glavni trener?
- Moja najjača snaga je tehnički dio i tu mogu puno pomoći. Glavni trener treba imati i određeni bezobrazluk i nemilosrdnost, a ja nisam takav. I ne smeta me, zadovoljan sam ovim što radim. Eto, zato sam se i prihvatio biti trener kadetske momčadi u Školi nogometa mog matičnog karlovačkog kluba.
Pratite li karlovački nogomet?
- Naravno, pratim sve od županijske lige na dalje, a Karlovac i malo više. Karlovac danas ima izvrsne uvjete, ništa im ne nedostaje, stadion je odličan, svi uvjeti su tu. Sad su, kako vidim, došli i rezultati. Ušlo se u viši rang i ne treba sad odmah ići, juriti u jači rang natjecanja. Postupno treba napredovati, godinu-dvije održati se u sadašnjem rangu i stvarati momčad za nove ciljeve, za drugi rang natjecanja iza sadašnje prve lige - kaže naš sugovornik i dodaje:
- Zadnji put, na žalost, svi znamo kako je prošlo. Velikim dijelom baš zato što se htjelo više nego što se u tom trenutku moglo. Danas su neka druga vremena, ne moraju svi dečki biti domaći, ali cilj treba biti stvoriti jakog drugoligaša u kojem će okosnica biti domaći nogometaši. Grad Karlovac mora imati stabilnog drugoligaša, klub koji je čvrsto u drugoj ligi. Kad se ukaže prilika svakako je treba znati iskoristiti. Vidim da su uprava i momčad ambiciozni, rade dobro, osiguravaju sredstva, klub je dobro organiziran. Ako se tako nastavi uz rad, uspjeh ne može izostati - kaže za kraj Rajko Janjanin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....