Premda je s obzirom na situaciju Dinamo još uvijek protagonist Bonove "Stuck in a moment", i bit će tamo još barem do sudara na Šubićevcu, "modra" budućnost neizbježno se bliži, i sa sobom nosi pregršt intrigantnih pitanja. Svi odgovori odredit će i smjer klupske budućnosti, kako kratkoročne, tako i dugoročne. Naravno, dosta će toga ovisiti o tome hoće li Dinamo uzeti titulu, no s obzirom na to da je na nju stavio već jednu šapu, sve ide prema tome da će "plavi" obraniti naslov prvaka, a potom krenuti u opsežnu rekonstrukciju sportskog sektora...
Pitanje momčadi
Potpuno je jasno da će ovo ljeto biti i ljeto velikih odlazaka, igrača koji su zadužili momčad, te se zasitili HNL-okruženja, tražeći priliku za daljnju afirmaciju uz lukrativnije lige i financijske blagodati.
U prvome redu tu stoje Dominik Livaković i Bruno Petković, kojima bi promjena blagotvorno došla i u kontekstu reprezentacije te skorašnjeg SP-a, a nakon njih i Luka Ivanušec. Pitanje je kako će se stvar rasplesti i s Mislavom Oršićem, koji je zimus odbio Burnley, ali je s 29 godina u prijelomnoj fazi želi li se odvažiti na inozemnu avanturu, koju kvalitetom i zaslužuje. Onda stiže i pitanje rješavanja viškova, kao i pitanje može li Dinamo, recimo, ostaviti Šutala i Franjića, pa oko njih, uz Baturinu i još neke mladce stvarati novu priču.
Već de facto dogovoreni dolazak Josipa Drmića sugerira da je Petković dobio "zeleno svjetlo", no uz Drmića, Dinamo će ovoga ljeta svoj "mercato" morati obaviti mnogo minucioznije nego lani, kada su igrači dolazili "šleperima", međutim, rijetko se tko dosad pokazao kao pojačanje, pa čak i kao dobrodošla prinova. Svlačionica je spremna za remont i vapi za provjetravanjem, koje bi donijelo novu glad, ali tu se kriju mnoge stupice, jer se i ljetos vidjelo koliko je teško preko noći nadoknaditi kapitalne igrače poput Gvardiola, Majera i Jakića.
Još i prije utakmice načuli smo da je Ante Čačić stava kako nije stigao da bi otišao, a potom je priča skrenula i u stalno klupsko kadroviranje, prema kojem se ključevi ureda daju domaćim, odanim kadrovima. A kada je Dinamo otpuhao Osijek, sletjela nam je na mobitel i zanimljiva poruka: "Ako uzme naslov na Šubićevcu, a potom i u ovakvom stilu 'riješi' Hajduk, Ante Čačić mogao bi sa sebe strgnuti etiketu vd-a."
Pitanje trenera
Činjenica je da je riječka predstava kontra Hajduka Goranu Tomiću uzela poneki bodovni kredo kod maksimirskih upravljačkih meštara, i da se on prelio na Čačićev račun. I dalje kao čvrsti kandidat figurira Sergej Jakirović, neki spominju i Zorana Zekića, drugi pogledavaju prema marokanskom Savezu, iako ta priča s Vahom baš zbog njega i želje za mirovinom nije najčvršća, dok epizoda podgrijane ljubavi s Nenadom Bjelicom više liči na SF, no u Maksimiru često snimaju takve "blockbustere". Pa ipak, nakon serije razgovora s upućenima, kao i dojma, te učestalih povijesnih obrazaca, doista, tko može demantirati jasnu Čačićevu kandidaturu?
Prema svemu, a baš prema obrascu upravljanja, taj je scenarij nemoguće izbrisati: odan je, u idiličnim odnosima s gazdama, a u slučaju da sljedeće dvije utakmice dobije sa stilom, pokazao bi da je spreman razbuditi momčad i dati joj konstruktivne elemente na planu igre. A buđenje Petkovića - ako se nastavi - bit će ekstra argument...
Pitanje sportskog direktora
Koliko je danas i više nego ikad prije taj segment važan, dokazuju primjerice Liverpoolov Michael Edwards (na odlasku), Chelseajeva Marina Granovskaja, Cityjev Txiki Begiristain, Barcin Mateu Alemany, ili, pak, Hajdukov Mindaugas Nikoličius, odnosno Rijekin Palikuća. Vrijeme "menadžera engleskog tipa" davno je prošlo, i klubovi danas više nego ikad shvaćaju koliko je pozicija direktora nogometa, ili sportskog direktora, kako god hoćete - ključna.
Dinamo dosad nije imao navadu tu rolu povjeriti nekom dokazanom i specijaliziranom stručnjaku, dapače, sve se odvijalo u "kućnoj radionici". Tako je Zorana Mamića naslijedio Damir Krznar, a njega, pak, Željko Kopić. Sada je ta fotelja ispražnjena, odnosno, realnije, vodi se na daljinski upravljač iz susjedne nam BiH. Tu dolazimo do ključa priče, koje objedinjuje i prva dva pitanja: može li se Dinamo napokon odvažiti i taj segment predati u ruke stručnjaka, ili će se popuniti ponovno iz vlastitih redova, osluškujući stalne sugestije s pozivnog +387? I lanjski prijelazni rok, u kontekstu stvaranja sve jačeg Hajduka i Osijeka prije svih, daje do znanja da Dinamo više nema luksuz promašaja, pogotovo jer se nalazi u delikatnoj fazi rekonstrukcije momčadi.