Dinamo Zagreb dočekao je prvu gostujuću pobjedu nakon 26 godina. U Salzburgu ju je potpisao Nenad Bjelica, čovjek koji je prije mjesec dana zamijenio Sergeja Jakirovića, te donio četiri od mogućih šest bodova u Ligi prvaka protiv Monaca i Austrijanaca. Donosimo pet ključnih točaka Dinamovog uzleta pod Bjelicom;
Faktor iskustva
Jedan od najvažnijih saveznika treneru je iskustvo. Ukoliko ga se mudro iskorištava, svaki stručnjak je protokom vremena bolji. Bjelica je trener 17 godina, imao je raznih plus-minus verzija u radu, u više država i različitih razina nogometa. Naposljetku, s Dinamom ima jedno od najboljih mu iskustava. Uvjerljiv je dojam da je sva navedena iskustva iz Austrije, Italije, Poljske, Hrvatske, Turske, Njemačke, dobro analizirao te da je za ovaj iznimno važan mu (drugi) posao u Dinamu (nakon više otkaza) odmah spoznao koje pravce mora slijediti. Vidljivo je da djeluje samopouzdan, a činjenica da je već bio u Maksimiru olakšava mu faktor prilagodbe u hodu. S 53 godine ulazi u fazu karijere kad bi trebao pružati najbolje od sebe. To se vidi i na planu javne komunikacije, gdje vješto pristupa mikrofonima.
Gard igrača
Nastavno na faktor iskustva, prepoznaje se da je gard igrača pod vodstvom Bjelica uvjerljiviji nego pod Jakirovićem. Potonji je imao grupu senatora kojima je maksimalno vjerovao, ali negdje je u tome nešto propustio jer ukupno mu momčad u Europi nije djelovala kompaktno. Za razliku od domaćeg terena, pogotovo u proljeću dominacije lige. Gard igrača protiv Monaca i u Salzburgu bio je značajno drugačiji. No, ne samo kod tzv. senatora, nego ukupno je modra momčad djelovala kompaktno. Bjelica isto ima respekt prema “glavnima”, ali je kod njega primjetno da se iznad jedne granice statusne posebnosti ne ide. Štoviše, od glavnih (naj)više očekuje i na planu igre i na planu primjerene radne i motivacijske etike.
Taktički pristup
Pogledamo li unatrag, primijetit će se da je i prije, i sada, bilo i igre s 3 i 4 u obrani, ovisno o procjeni trenera što je u danom trenutku (i suparniku) najpogodnije. Možda je najveća razlika u odnosu na prije manje oslonca na krila. Jakirović voli brze bočne igrače i fokus momčadi na (polu)kontre. Bjeličin nogomet je također (Europa) prioritetno tranzicijski, ali je skloniji temeljiti ga na čvrstini srednjeg reda (i bloka) te više kroz igru graditi tu tranziciju. Zato mu je Petković od prvog dana libling kao “sidrun” razigravač, uz motoričnije suigrače koji će iskorištavati prostore iza njega. Do sada je trener (Monaco, RB) u dvije verzije izazova pokazao kako u pripremi prepoznaje što je potrebno za kojeg suparnika, te se tome brzo prilagodi izborom taktike i igrača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....