Kalinić konačno dobio priliku: 'Ne volim tog Migliorea, divlji je, uzori su mi Buffon i Stipe'

Lovre Kalinić je preodređen da bude nova Hajdukova igračka zvijezda. Taj 23-godišnji vratar ostavlja sjajan dojam, onako visok (201 cm), markantan, impresivna je figura na terenu, ali i izvan njega.

Ovo je njegova prva prava sezona u Hajduku u kojoj je počeo kao „jedinica“ - iako na dresu nosi broj 91 - ali Kalinić je godinama tu u krugu prvotimaca. Još tamo 2006. godine tadašnji trener Zoran Vulić bio ga je priključio prvoj momčadi, ali je Kalinić morao proći nešto duži put da bi stao na vrata Hajduka, kluba u kojem je od svoje desete godine.

Buffonova kopija

No krenimo od početka. Kalinić je iz Solina, tamo mu je matični klub. Brojni su Kalinići nogometaši. Starije generacije sjetit će se Ivice Kalinića, koji je kasnije bio trener i sportski direktor „bijelih“, a ovima mlađima je najbliži Nikola Kalinić, nekadašnji Hajdukov golgeter, reprezentativac na pečalbi u ukrajinskom Dnipru.

- Zapravo sam počeo s nogometom kao stoper. Više se i ne sjećam kako sam završio na vratima. Moj trener u Solinu Nediljko Vrdoljak zvani Zenga primjetio je da imam odlične reflekse i počeo je raditi sa mnom vratarske treninge. U prvi tren nisam ni mislio da ću biti vratar, ali kasnije mi se svidjelo. Možda je najveći krivac Gigi Buffon kojeg obožavam i pokušam neke stvari skinuti od njega. Impresionira me jer već „sto godina“ brani na vrhunskom nivou. Od naših vratara Stipe Pletikosa je moj favorit. On je stvarno veličina. I kao osoba i kao vratar. Volio bih napraviti karijeru poput Pletikose, kaže Lovre Kalinić.

Njegova generacija su Ivan Perišić, Duje Čop, Dinko Trebotić, Goran Jozinović, a od vratara imao je sjajnu konkurenciju u Miru Varvodiću i Boži Radoševiću.

- Kad sam dolazio iz Solina u Hajduk bio sam mjesec i pol dana na probi u Lavčeviću. Prošao sam i izborio sam se za svoje mjesto. Imao sam sreću da sam radio sa trenerima kao što su Vukman, Gabrić, Varvodić. Do prve momčadi nisam imao lagan put, bio sam na posudbi u Junaku, Novalji i Karlovcu, ali mislim da mi je to pomoglo. Stekao sam iskustvo jer sam branio od Prve do Treće lige. Tek kad se makneš sa Poljudu shvatiš kolika je privilegija biti u Hajduku i kako se vanka svi bore da opstanu.

Tek u finišu prošle sezone dobili ste pravu šansu u Hajduku?

- Ugovor mi je završavao, ali ja sam u međuvremenu potpisao novi na tri godine pristajući na sve uvjete koje je tražio Hajduk. Nikakvog nesporazuma nije bilo između mene i Gorana Blaževića. Uskočio sam kad se Blažević ozlijedio, a sad klub očekuje da će Šiljo napraviti transfer pa sam zgrabio svoju šansu.

Nije vam pomogla niti činjenica da je vaš menadžer Siniša Šošo?

- Ispalo je tako iako nema veze da je Šošo na bilo što utjecao. Da je moj menadžer imao bilo kakav utjecaj ne bih toliko dugo čekao šansu u Hajduku. Taj nesporazum s navijačima brzo smo riješili i drago mi je zbog toga.

Dobili ste pozitivne recenzije nakon Superkupa?

- Da, sad je sve sjajno, iako nismo osvojili taj trofej. Sad me hvale, a kad sam primio tri komada u zadnjem kolu onda su me neki ismijavali.

Niste uspjeli obraniti niti jedan penal?

- I sam sebe sam neugodno iznenadio. Inače mi stvarno dobro idu penali. Sjećam se da sam jednom kao 15-godišnjak na nekom turniru obranio jedan penal iz igre i još četiri u raspucavanju. To se poslije dugo prepričavalo...

Argentinski pobjednik

Kako vam se svidio Dinamov vratar Migliore?

- Argentinac ima svoj stil. Meni se to ne sviđa. Ne volim takvu vrstu divljine. Volim kad vratar skine nemoguće, a ne kad privlači pažnju ponašanjem. Ali, Argentinac je ovaj put izašao kao pobjednik. Očito je da je riječ o dobrom vrataru...

Kako procjenjujete šanse Hajduka u prvenstvu?

- Na papiru reklo bi se da ima četiri, pet momčadi koje su bolje od Hajduka, ako se računamo da su drugi doveli pojačanja, a mi nismo. Ali jedini kriterij koji priznajem jest teren.

Što ste postavili kao svoj cilj?

- Želim jednog dana stati na vrata Juventusa. Naravno, prije toga želim ostaviti trag u Hajduku, a to znači osvajati trofeje. Imam Kup, a želio bih i prvenstvo...