Vidjeli smo Dinamo u Varaždinu, s Petkovićem. Pa onda u Kranjčevićevoj, bez Petkovića. I opet u Maksimiru kad je Petković bio na terenu. Očita razlika, Petković je klasa, prevaga, pogotovo u HNL-u, on je igrač koji odlučuje utakmice jednim potezom. Ili u ovom slučaju dvama potezima. Prvo je, kad je odnos snaga bio ravnopravan, kod 0:0 pokrenuo kontru, pretrčao sa svoje polovice do suparničkog šesnaesterca i pravovremeno i točno dodao Kadzioru koji je zabio za vodstvo.
A onda je u 90. minuti, kad je izgledalo da Dinamo ne može pronaći načina da i treći put svlada Ježinu, ukazao se on. Dobro je ubacio Antonio Marin, ali odlično je reagirao Petković. Bio je tamo gdje treba, udario loptu glavom baš koliko treba, da ona odskoči od tla, baš koliko treba, i uđe, baš tamo gdje treba. To je to, dva poteza za tri boda, da nije napravio ništa između te asistencije i gola, bilo bi dovoljno. A napravio je još dosta toga, uklizavao, razigravao, no, za odluku je trebalo pričekati samu završnicu.
Igor Jovićević mora se nakloniti Petkoviću, bio je, uz Ademija, igrač odluke u Varaždinu, bio je igrač odluke i sad. Bila je to odlična utakmica, zanimljiva, mora se skinuti kapa i Slavenu na vrlo hrabrom gardu, došli su se Koprivničani bez kompleksa naidgravati, stvarati šanse, pokušati pobijediti. I kad su imali 2:2, bod u džepu, nisu odustajali. Ipak, uza sve komplimente njima, bio bi za Dinamo veliki problem da drugu utakmicu zaredom nije pobijedio. Kako to već u Maksimiru ide. Ipak se o manama i greškama bolje raspravlja i analizira uz pobjedu. Vidjeli smo koliko je trenutno neuvjerljiv Theophile, izvan forme, koliko se modre linije još moraju uigrati, opet smo vidjeli da Mislav Oršić nije onako ubojit kao jesenas.
Još je tu dosta igrača koji su u raskoraku, Jovićević ne odustaje od ideje da im svima daje priliku, uvodi u igru mlade, poput Franjića... Puno još tu stvari treba posložiti, ali kako smo napisali i nakon Lokomotive, unatoč svemu, najvažnije je pobjeđivati, jer samo pobjede donose samopouzdanje, napredak. Dinamo ne djeluje uvjerljivo, ne djeluje još uvijek posloženo, ali ima Petkovića, koji riješi utakmicu i kad se čini da je nitko više ne može riješiti.
Slijedi Gorica, Modri u subotu mogu i matematički postati prvaci. Nakon toga će jedan teret ipak pasti i s Jovićevićevih leđa, tada bi ipak lakše disao. Do subote neka čuva Petkovića kao suho zlato, bez njega bi teško bilo i šest bodova iz tri utakmice.