Iskreni Sammir: 'Izlazit ću kada mi paše, to je moj način života! EURO? Volio bih poziv'

Dugo je šutio. Sammir ništa nije pričao još od one čuvene kazne, koja to i nije bila, zbog neurednog života i kašnjenja na terapiju, treninga odrađenih uz očiti mamurluk. Otišao je sad na odmor u Brazil, vidio napokon sina Noaha, odmorio se i vratio u Hrvatsku. Ipak, vijesti s priprema nisu dobre. Sammir je propustio sve tri utakmice u Hercegovini, muči ga tetiva, pitanje je kad će se priključiti treninzima. Ne miriše sve to, ovako sa strane, baš na veliku polusezonu.

- Ništa posebno, boli me tetiva, činilo se da ide nabolje, vratio sam se treninzima, ali sad je opet osjećam. Idem u teretanu, ne mogu trčati, pucati loptu.

Kako je to biti otac, koliko to promijeni čovjeka? Što vam je bilo najbolje tih dana sa sinom, je li vas Noah već promijenio?

Sve je super, ali... Oprostite, možemo li ipak o nogometu, a ne o privatnom životu?!

Dobro, može. Iako je to nekad teško razlučiti. 'Ajmo onda krenuti od te “crne” Lige prvaka?

- Što da reći osim da nismo imali sreće u ždrijebu, bila je to jaka skupina i nismo imali nikakve šanse. Baš nikakve. Nadali smo se bodu, to nam je bio nekakav cilj, nismo ga uspjeli ostvariti, na kraju smo barem zabili dva pogotka i zbog toga bili jako sretni. Slažem se, na kraju je sve ispalo katastrofično, ali ne znam kako bih sve to objasnio. Dinamo nije za Ligu prvaka, to je moje mišljenje, tako je ispalo, to je jedino logično.

Što je tome razlog, zar se Dinamo baš morao tako obrukati?

- Nema tajne, Hrvatska liga naš je najveći problem, premalo je dobrih utakmica. Slab je ritam, loši suparnici, nije to to. Nedovoljno da bi se igralo značajniju ulogu u Ligi prvaka.

Koja je realna cijena za vas? Lani ste nam rekli da biste vi za sebe platili između sedam i osam milijuna eura? Mamić vas ne pušta ispod 10?

- Teško je govoriti o realnoj cijeni. Ja nisam reprezentativac, to mi je otegotna okolnost, klubovi traže igrače koji igraju u reprezentaciji. Dinamo traži previše za mene, to je sigurno. Da koštam manje, već bih otišao iz Dinama. Volio bih otići na ljeto, pet godina sam ovdje, najdulje od svih u današnjoj momčadi.

Pa, o izlascima. Ono što znamo jest da ste izlazili vrlo često, dolazili na treninge mamurni, neke i preskočili, čak i jednu utakmicu? Cijeli se klub zatresao zbog toga.

- Izlazio jesam, ne krijem, pa to je normalno. Koliko često? Ne znam. Možda je to bilo često, već kako tko gleda. Međutim, nije istina da sam propustio treninge i utakmice zbog izlazaka. Zakasnio jesam, ali nisam propustio ništa.

I vama je to u redu?

- Izlazit ću kada hoću, kad mi se da izlaziti. Ne može se to promijeniti.

Trebali ste otići i prošloga ljeta? I u inozemstvo, i u Brazil vidjeti sina? Koliko je vaš pad u igri povezan s time što ste bili razočarani jer ste ostali u Zagrebu?

- Pogodilo me to, naravno, koga ne bi. Obećali su mi u klubu sve, štogod želim, samo da uđemo u Ligu prvaka, onda kad smo ušli - ništa. Živio sam za to, a onda nisam mogao otići ni u Brazil vidjeti sina. Jasno da je utjecalo i na moje igre, bilo mi je vrlo teško pomiriti se s time.

Odakle sad motiv? Maloprije ste rekli da vam u HNL-u nedostaje motivacije, da se teško možete napaliti na Slaven Belupo i Cibaliju?

- Motiv mi je igrati na Euru! Želim odigrati pravo proljeće i konačno dobiti taj poziv izbornika Bilića. Ne kažem da će se to dogoditi, ne mogu to predvidjeti, ne mogu nikoga na to natjerati, tko zna hoću li stvarno ići u Poljsku i Ukrajinu. Samo želim reći da ne odustajem, da se još uvijek nadam i mislim da to mogu ostvariti i zaslužiti. Hrvatsku nisam prekrižio.

KOMPLETAN INTERVJU SA SAMMIROM PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!!!