Transformacija je trendovski pojam u orbiti Vatrenih. Iz slabe u dobru momčad, promjena depresije u euforiju, obrane u napad i obratno. Mario Mandžukić je jedan od 'transformiranih’? Tko zna, kada je bio u Hrvatskoj često je bio na meti kritika za igru i ponašanja, a činjenice govore da je u Njemačkoj besprijekornog profesionalizma. Drugačiji pogled ili ne, stvarnost sugerira da je jedan iz Bilićeve 'panzer divizije’ (Olić, Jelavić, Kalinić), u redu ključnih igrača što se Hrvatska transformirala iz statusa gubitnika u momčad pobjednika. Fizički moćan, neustrašiv, rastrčan i u defenzivi, te što je osobito važno, efikasan. Nakon gola Engleskoj 2009., pa Norveškoj 2010., MM je od lipnja ušao u kontinuitet - gol Gruziji, pa Latviji, na posljetku sada Turskoj. Najslađi?
Fizički ste moćni, podsjećate borbenošću te igrom u oba pravca na Olića s kojim ste torpedirali Hiddinkovu flotu?
- To mi je veliki kompliment jer Olić je i ovom prilikom pokazao koliko nam znači. Sjajno mi je bilo u tandemu s njim. Kao da smo vukli jedan drugog. Kad bi se on umorio u presingu ja bih jurio njihove braniče, kad sam ja predahnuo, on je napadao.
Jeste li očekivali Olićev nastup s obzirom na dugu pauzu?
- Saznao sam kad i drugi, kad je izbornik objavio postavu, ali vidjelo se već na treningu da Ola ide kao avion.
Mnogi su stručnjaci istaknuli da je ključ agresivne igre Hrvatske upravo u presingu kojeg ste zajedno 'udarali’ na posljednju liniju Turske?
- Drago mi je što nas hvale, ali ključno je da je cijela momčad bila dobra. U sebe nisam sumnjao da ću dati svoj doprinos. Sličan sam tip kao Olić, borim se do maksimuma i puno trčim, tako nastojim kompenzirati neke svoje manjkavosti.
Prije utorka vratimo se petku...
- Ha, što reći. U svim smo segmentima igre osim u posjedu lopte nadvisili Tursku. Iskreno rečeno nisam očekivao tako uvjerljivu pobjedu.
Nismo ni mi očekivali tako moćnu Hrvatsku nakon posljednjih neuvjerljivih partija u jakim utakmicama?
- Znate, kad sam se probudio u petak ujutro, osjetio sam kako jedva čekam početak utakmice. Imao sam dobar špurijus, pogotovo kad sam ujutro na doručku vidio i kod drugih igrača žar u očima. Kao da smo svi jedva čekali da istrčimo na teren i pokažemo vrijednost!
U kojem grmu leži taj motivacijski zec?
- Inat! Prijelomno je po meni to što smo bili otpisani, a mi smo Hrvati takvi; kad je najteže, kad te svi prežale, najbolje reagiramo.
Zašto čekati takvu stani-pani situaciju?
- Dajemo mi uvijek maksimum, ali ne ispadne uvijek tako dobro pa se temeljem rezultata zaključuje da ništa ne valja. Da mi nismo i inače dobri, nema šanse da odigramo tako dobru utkamicu kao u Istanbulu. Osobno sam isto takav, kad netko dirne u ponos,nešto se prelomi u čovjeku i tjera te da najviše pokažeš!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....