Kada jedna zemlja, koja ima manje stanovnika nego Hrvatska, dva puta osvoji Svjetsko prvenstvo, dva zlata na Olimpijskim igrama i čak petnaest (najviše) Copa America, jasno je da su u pitanju svojevrsni fenomeni. Puno ime te države je Istočna Republika Urugvaj.
Zemlja koja danas ima 3,3 milijuna stanovnika, od kojih je 1,8 milijuna u okružju glavnog grada Montevidea, smatra se politički i gospodarski najstabilnijom u Južnoj Americi. Mnogi nisu vjerojatno ni približno upoznati kako je tamošnja demokracija i uspješnost razvitka na visokim razinama. Montevideo je grad kojeg su Španjolci odredili kao vojnu bazu u 18. stoljeću, a nezavisnost su Urugvajci napokon dočekali 1828. Stanovništvo se u gotovo 88% slučajeva deklarira europskog podrijetla. Među inima, tamo su stigli i mnogi Španjolci u potrazi za boljim životom. U toj skupini bili su djed i baka Gonzala Garcije, današnjeg trenera Istre 1961.
Ne damo na sebe
Rođen je u Montevideu, gdje je odrastao i u 15. godini života preselio u domovinu djedova radi nogometa. Zato je prvo pitanje koje smo mu uputili u medulinskom hotelu Park Plaza Belvedere bilo osjeća li se Urugvajac ili Španjolac...
- Rođen sam u Urugvaju u obitelji španjolskih doseljenika. Kako sam od 15. godine stacioniran u Španjolskoj i zbog nogometa sam bio širom kontinenta, po stavu sam europejac. No, u sebi se osjećam pravim Urugvajcem. Mi smo, kako vi u Hrvatskoj najbolje znate, mala zemlja, ali izrazito smo ponosan narod. Borbeni smo, temperamentni i hrabri. I zapamtimo kad nam se netko zamjeri. Drugima to može djelovati kao arogancija, ali u stvari je samo ponos i ne damo na sebe. Koliko sam upoznat s mentalitetom Hrvata, čini mi se da smo vrlo slični.
Jeste li upoznali pobliže nekog našeg čovjeka dok ste bili igrač, trener...?
- Kako ne! U Heerenveenu sam igrao s Danijelom Pranjićem. Kao igrač Iraklisa dijelio sam svlačionicu sa Srđanom Lakićem, a na Cipru sam bio suigrač talentiranom Antunu Paliću. Bilo ih je još kao suparnika, dakle, više nego dovoljno prilika da spoznam posebnu nadarenost za nogomet koju imaju Hrvati. Ono što je zanimljivo, ovo mi je prvi puta u životu da sam došao u Hrvatsku i zbilja me dojmilo ono što sam dosad vidio. Jest da nam je izuzetno vruće ovih tjedana, pa je teško trenirati i raditi, ali okruženje Pule, Medulina, more, gastronomija, prijateljski nastrojeni i opušteni ljudi, to je sjajno...
Sami ste u Puli?
- Trebao sam prvo pohvatati konce novog posla, kluba, ambijenta, a uskoro će mi stići supruga, sedmogodišnja kćer i četverogodišnji sin. Jako im se radujem. Imam lijep stan u centru Pule i zajedno ćemo je otkrivati kad dođu.
Vaša baza je u Santiago de Composteli, gradu u Galiciji s 96 tisuća žitelja, poznatom po mjestu hodočašća jer tamo počiva jedan od 12 Isusovih apostola, Sveti Jakov stariji. Po važnosti za rimokatolike, taj je grad treći iza Jeruzalema i Rima.
Nogometno se ipak nije uzdigao, iako je imao četiri prvoligaške sezone od 1994. do 1998. Vi ste rano otišli?
- Moja je igračka karijera imala takav put. Real Madrid me pozvao kad sam imao 17 godina, platili su značajnu odštetu za mene i to je djelovalo vrlo obećavajuće. No, nisam se uspio izboriti za prvu momčad i nakon par godina slijedile su posudbe po klubovima trećeg ranga. S 22 godine otvorila se opcija igranja u nizozemskoj drugoj ligi i otišao sam. To je bio početak iskoraka jer sam kasnije izborio ugovore u nizozemskoj prvoj ligi, pa sam nastupao i na Cipru, u Izraelu i opet Nizozemskoj. Nažalost, bitno su me ograničile ozljede koljena i prije 5 godina vratio sam se za finale odigrati za Compostelu. No, koljeno nije izdržalo i morao sam prestati…
Ubrzani turnus
U U-17 reprezentaciji Španjolske igrao je Garcija uz slavne Iniestu, Reyesa i Fernanda Torresa. Nakon igračke karijere nije puno dvojio što će dalje...
- Nogomet je moj životni poziv, ne mogu se zamisliti da nisam dio njega. Završio sam ubrzani turnus za trenera, što je privilegij igrača koji su igrali u najvišem rangu. Odmah sam dobio posao asistenta u Danskoj, da bih se 2018.vratio u Nizozemsku i bio pomoćnik (Mostarcu Pušiću, op.p.) u Twenteu. Veliki klub, koji je bio u drugoj ligi. Ušlo se u prvu ligu i odlaskom prvog trenera dobio sam šansu samostalno voditi momčad. Klub je to sjajne povijesti, ali kojem je proračun jako mali i teško je napraviti važne iskorake. Odigrali smo do prekida zbog pandemije, bili smo 14. i u zoni spasa. Vratio sam se u Compostelu jer je obitelj htjela da budemo zajedno u teško vrijeme pandemije. Odlučio sam jednu sezonu ipak stati jer nakon 20-ak godina igranja i odmah tri godine treniranja, praktično nisam imao fazu kad se mora čovjek malo resetirati.
Kako je uopće došlo do opcije Istra 1961?
- Za vrijeme pauze posvetio sam se praćenju rada iskusnijih kolega, analizirao nogometna kretanja, stručne novosti i čekao pravu priliku. Imao sam ponuda iz nizozemske druge lige, upita iz prve, javljali su mi se i iz Grčke te drugih liga, no najviše od svega me privukla priča o projektu Istre 1961 u sklopu Deportivo Alavesa. Nazvao me Mikel Gonzales, koji je ispred sportske direkcije DA zadužen za Istru i predočio mi je projekt i strategiju razvoja kluba. Oni koji me poznaju dobro znaju da sam osoba koja ne odlučuje temeljem brojki, glamoura ili nečeg trećeg, nego mi je ključan emotivni trenutak. Jednostavno sam osjetio da bi ta priča u Hrvatskoj mogla biti dobra, s nekom energijom i motivom koji te puni da radiš i napreduješ zajedno s onima s kojima to radiš. Rekli su mi što žele od mene i osjetio sam da mi je to dobar izazov. Eto, sada sam tu...
Što Baski žele od vas u Istri?
- Rekli su mi nekoliko ključnih odrednica. Htjeli su da se igra drugačiji nogomet u odnosu na prije, da se u njemu razvijaju mladi igrači i da se natjecateljski dohvati stabilnost. Posao u Hrvatskoj, po onome što sam dosad vidio, uzbudljiv je izazov. Puno je dobrih igrača, stručnjaka, strast i interes javnosti...
Zahtjevna liga
Jeste li uspjeli spoznati težinu Prve HNL, pogotovo na klupi kluba donjeg dijela tablice?
- Nisam vidio još uživo suparnike osim HD-a, ali sam se dokumentirao prije dolaska i otkako sam tu. Sasvim dovoljno da shvatim kako je HNL iznimno natjecateljski zahtjevna liga, pogotovo u kontekstu samo deset sudionika. Često se srećete s istim suparnicima, u ligi gdje je četiri-pet klubova izuzetno snažno, organizirano i kvalitetno. Primjetno je da je drugi dio lige po više kriterija inferioran i možda je upravo taj jaz između dva dijela sudionika nešto što nije dobro za ligu. U svakoj ligi imate one koji su najjači i favoriti, te one koji pripadaju donjem dijelu, no imate i srednji sloj. Recimo, u Nizozemskoj, ova četiri kluba s vrha HNL-a bila bi i u sličnom statusu u Eredivisie, ali grupa drugog dijela tablice teško bi dostignula razinu njihova srednjeg sloja. Zato mi se tu čine prevelike razlike.
Istra je u Ligi 10 uglavnom stalno u traumama?
- Ovaj dril u Prvoj HNL je takav kakav jest i treba ga odraditi najbolje što se može. Slažem se da je pogotovo na psihološkom planu to jako teško jer se od jedne do druge utakmice može izmijeniti zadovoljstvo pobjede s većim padom na tablici zbog poraza. Nije jednostavno funkcionirati u tom maratonu, ali ima i svoje čari, pogotovo kada se ostvari napredak.
Što ste primijetili u vašim analitičkim pregledima HNL-a?
- Prije svega to da su igrači fizički snažni, visoki, agresivni. Tehnički gledano, samo se potvrđuje talent hrvatskih igrača. Oni su individualno slični igračima u Južnoj Americi, prirodno su nadareni i kao takvi imaju veću kreativnost i sposobnost improvizacije i nepredvidivosti na terenu. U tome su bogatiji nego, primjerice, Španjolci, koji imaju više organiziranosti i automatizama naučenih u školi nogometa. No, kada taj prirodni talent nadogradite u sustavu s organizacijom, onda takav igrač i njegov potencijal raste, ima više rješenja. Hrvatska je u tom smislu jasan pokazatelj. Zato HNL zaslužuje maksimalni respekt i svakome, bez obzira odakle došao, veliki je izazov uspjeti u ovoj konkurenciji.
Vi ste miks južnoameričkog temperamenta, španjolske taktičke organiziranosti i nizozemske pragmatičnosti. Koji ste okvir trenerski utvrdili?
- Moja je ideja još kao igrača bila da se uvijek napravi sve za pobjedu. Igrao sam desetku, osmicu, jedanaesticu, uvijek prema naprijed. Kao trener sam španjolskog pristupa, s više taktike i organiziranosti igre, posjed i pas. U Nizozemskoj su igrači više fizički nastrojeni u igri, idu odmah jedan na jedan, što brže prema golu. Po meni za maksimalno iskorištavanje potencijala svakog igrača bolji je španjolski model.
Vaša ideja već je primjetna u radu s Istrom. Ovdašnje je okruženje pozitivno reagiralo, no koliko je realno da se taj stil igre može pokazati učinkovitim protiv jačih momčadi? Pogotovo ako imate mlade i treba ih razvijati, a imperativ rezultata stalno visi nad glavom?
- Prije svega moram reći da poštujem iskustvo igrača, ali ne smatram da igrač s 18-20 godina ne može biti pravi samo radi toga što ima tu dob. Kvaliteta ako postoji može odmah u vatru, naravno, uz strpljenje da se ona razvije i prilagodi zahtjevima natjecanja. Meni je posve jasna razlika igranja protiv kluba s vrha u odnosu na one s dna, ali mi se moramo natjecati sa svima. Moramo biti hrabri i igrati, a ne bojati se i parkirati momčad ispred svog gola. To nije moj nogomet. Istra će se truditi igrati u svakoj utakmici, a ovisi i o suparniku koliko ćemo biti više ili manje uspješni. No, stav je da se igra jer utakmica je 11 vs. 11 na terenu i ako želiš uspjeti osvojiti nešto, onda moraš tražiti i ofenzivnu igru.
Bit je da možeš dobiti
Kad se u HNL-u slabiji otvore igrom, pa nalete na raspoloženog jačeg suparnika i dožive težak poraz, navijači su nezadovoljni, a treneri uglavnom pribjegnu branjenju svog gola da im se ne ponovi...
- Gledajte, mislim da u svakoj utakmici možeš dobiti i izgubiti, da detalji usmjere tijekove. Eto, Hrvatski dragovoljac je protiv nas imao prvu veliku šansu i da su poveli tko zna gdje bi taj dvoboj otišao. Naravno da možeš izgubiti ako napadaš, ali bit je u tome da tada i možeš pobijediti. Onaj koji samo destruira u igri i misli prioritetno braniti svoj gol, samo slučajno može pobijediti, a u pravilu će gubiti pogotovo protiv jačih.
Znači, vama nije rizik traži igru protiv velike četvorke HNL-a?
- Rizik je u svakoj utakmici, i protiv posljednjeg na tablici Lige 10. No, nije rizik tako velik ni protiv najjačih da bi se odmah odustalo od igre. Mi težimo posjedu, čuvamo loptu, tražimo kroz pas rješenja. Što je više lopta kod nas, manje je kod suparnika. U pripremnom periodu smo znali pokazati da napredujemo u tom segmentu, iako smo se uvježbavali s nekompletnom momčadi. No, igračima objašnjavam da se ne smiju bojati igrati, tko god igrao u našem sustavu znat će što mu je činiti. I u to mora vjerovati...
Skučen proračun
Istrin proračun dopušta optimalno kadroviranje za takvu igru?
- Imam iskustvo iz Twentea, gdje smo bili jako ograničeni proračunom u odnosu na konkurenciju. No, i protiv moćnog PSV-a ili Ajaxa borili smo se i težili se nametnuti u igri. Igrači, naravno, moraju imati osobnost da se ne boje. Vi u Hrvatskoj imate svjetski primjer hrabrog igrača koji teži igri i u najtežim mu situacijama na terenu. Luka Modrić to radi sjajno. Ne govorim o tim razinama, ali mislim na tu odliku. Biti hrabar u igri, to je kvaliteta i samo se tako može napredovati. To je i jedan od mojih kriterija procjene igrača. Tko je otvoren za učenje i napredovanje, taj će i napredovati, tko ne prihvaća ili ne akceptira - otpadat će.
Istrin prijelazni rok je prilično konfuzan?
- Imamo puno teškoća, više nego što sam očekivao i u odnosu na ono što su mi govorili. Ne, nisam ljut, iako sam očekivao konkretnije učinke. Svjestan sam da nije lako dovesti željene igrače u Istru, pogotovo zato što je prijelazni rok praktično tek započeo, a ovdje jako rano počinje liga. Puno igrača kalkulira, čeka moguće bolje opcije. Dao sam jasno do znanja klubu da me ne zanima gomilanje igrača, pogotovo ne s razinom koju imamo već u Puli. Trebamo kvalitetu koja će doprinijeti da se svi sadašnji, pogotovo mlađi igrači, lakše podignu u učinku i svi zajedno napreduju i budu bolji.
Koje igrače tražite, odnosno, jeste li i sam najavili svoj doprinos lociranju pojačanja?
- Treba nam kvalitetan igrač po svakoj liniji, koji ima drugačije potencijale od dečki koji su već tu. U klubu sam dao neka imena koja znam iz svog ranijeg posla, igrači su to koji imaju te potrebne kvalitete da podignu opću razinu momčadi. Ne mogu reći koji su, ali su provjerena kvaliteta za nas. I ne, nisu Španjolci. Sve je to još otvoreno. Naš je proračun skučen i logično je da oni još čekaju epiloge tržišta, ali razgovara se. Mi nismo Dinamo, Rijeka, Osijek ili Hajduk da možemo platiti i odmah angažirati igrača, zato moramo biti kreativni i u tom dijelu posla.
Neki su se uplašili u Puli da biste mogli otići jer ste ljut, kao što je to učinio jedan od prethodnika, Curro Torres?
- Gledajte, svi se možemo nešto ljutiti u životu i poslu, zar ne, ali ne znači to da sad odmah prekidaš neku priču. Smatram se ozbiljnim čovjekom, kao i moji suradnici. Došli smo zbog jednog projekta, s ciljem da radimo žestoko kako bi ga iispunjavali. Želimo dati naš doprinos rastu kluba kroz razvoj i napredovanje igrača, momčadi, povećanje zanimanja publike za ono što radimo, za privlačenje mladih koji će od malih nogu željeti igrati za svoju Istru i neće razmišljati kako otići. Imamo stil igre koji želimo ukorijeniti i nećemo stalno mijenjati zato što smo izgubili jer smo mi ili netko oko nas ljuti ili iz nekog trećeg razloga. Želimo raditi po logici stvari i slijediti ideju koju smatramo da je prava. Bit će prepreka, uspona i padova, ali bit ćemo uporni dok ne dohvatimo kontinuitet.
Dobra energija
Pritisak je u HNL-u, kako se nositi s time ako momčad nije top ili je vrlo mlada?
- Pritisak je dio nogometa i treba ga tako i živjeti. Nogomet je strast i jasno je da će okruženje biti podložno promjenama raspoloženja. No, ne možemo mijenjati ideju od jedne do druge utakmice. Eto, na 3:1 za Španjolsku izgledalo je da je Hrvatska potonula, a par minuta kasnije na 3:3 djelovalo je obrnuto. Nećemo sada reći da je taj obrat u bilo kojem smjeru drastično promijenio okvir jedne momčadi.
Mladima ipak nije lako?
- Kad si mlad. sve je lakše, ha, ha... Imamo mi stvarno zanimljivih momaka u Puli. Perković je 2003. godište i već je dosta zreo, pametan igrač, koji samo treba učiti i upijati stvari. Lisica je fizički moćan, hitar, treba napredovati tehničko-taktički i na tome će se raditi. Niz vrlina ima i mali Siljan, te drugi dečki koji svi moraju fizički ojačati i stalno raditi na taktičkom planu. Tu smo da im pomognemo.
Pričate kao da ćete ostati dugo, a imate dogovor samo jednu sezonu?
- U nogometu rezultat određuje sudbinu trenera. Plan je da radimo na poboljšanju učinka svih igrača, od onog s 18 do onog s 34 godine. Na kraju će se podvući crta, vidjet će se tko je kako zadovoljan, klub, mi, okruženje. Sve su opcije moguće. Rekoh, odluke donosim uz emotivni pristup, moram osjetiti da bi me nešto moglo ispuniti. Prije Istre imao sam financijski i prestižne i bolje ponude, ali osjetio sam dobru energiju oko ovog posla. Žao mi je samo što je Mikel Gonzales trenutno odsutan zbog zdravstvenih teškoća jer smo odmah kliknuli i s njime bilo bi mi lakše. Nadam se da će uskoro ozdraviti i doći.