Od početka studenoga Hari Vukas je na odmoru. Nije se nadao tako brzom rastanku s klupom Hajduka, jer tek je nešto više od dva mjeseca bio trener Bijelih. Ali, navikne se čovjek na sve promjene u trenerskom životu, shodno tome stoički je Vukas podnio smjenu.
- Nije mi prvi put, znam što nosi trenerski posao. Izmjenjuju se razdoblja kada imaš angažman i ona bez angažmana. Jasno, drukčije je kada je Hajduk u pitanju, uvijek je to priča koja sa sobom nosi emocije, jer cijeli život sam na Poljudu, od omladinskog pogona kao igrač, do danas. Ali, sve prihvatiš kako jest i zato se pokušavam odmoriti u krugu obitelji - kazao je Vukas prilično pomirljivo.
Sve stane u jednu loptu
Ipak, kada se malo zagrebe ispod površine, kada Vukas s distance sagleda svoj odlazak s Poljuda, ima i nešto više za reći.
- Oko mog imena uvijek je bio upitnik. Da sam imao veće trenersko ime, bio bi i taj upitnik manji. Znam, to me prati. Stalno se traži neko dokazivanje i nikad ne znaš u kojem će ti smjeru poći karijera. Uz to ide i sreća.
Da, sreća je definitivno okrenula leđa Vukasu, posebno u zadnjoj utakmici protiv Istre. Sve je moglo biti drukčije da je jedna lopta ušla u protivnička vrata. Klasična nogometna priča.
- Sve stane u tu jednu loptu. Da je Caktaš iskoristio kazneni udarac u Puli, mi bismo dobili utakmicu. Prekinuli bismo niz poraza i momčad bi vratila samopouzdanje. Ali, dogodi se takav niz okolnosti. Pored toga, dan uoči susreta u Puli dođe novi predsjednik.
Da se nije dogodila promjena na čelu kluba, vjerojatno ne bi bilo ni promjena u struci.
U tri dana se tako okrenuo Vukasov život, jer nakon Pule je bilo jasno da su svi glavni ljudi struke već bivši.
- Po novinama se pisalo, po gradu pričalo, ali igračima sam na treningu rekao “radimo i spremamo se za Osijek”. Do zadnjeg trenutka sam trenirao momčad kao da ću ostati još dugo vremena. Nisam se osvrtao na priče i pisanja iako sam znao da ću teško ostati.
Tudorov poziv
Da ponovno morate na utakmicu u Pulu, što biste promijenili?
- Malo bih ispremiješao sastav, ali tko može znati bi li to pomoglo.
Ali, druge šanse ionako nema, hipotetička je priča. Nakon Pule je zaključena još jedna epizoda Harija Vukasa u Hajduku. Prije godinu dana vratio se na Poljud na poziv svog prijatelja Igora Tudora koji je ekipirao stožer.
- Tudor me pozvao u stožer i rado sam prihvatio ponudu. Ali, u proteklih godinu dana su se spojile dvije situacije koje je bilo nemoguće odbiti. Godinu prije sam krenuo u samostalnu karijeru, okrenuo sam svoj mentalni sklop, ali ponovno sam pristao biti pomoćnik. Međutim, u trenutku kada je Tudor otišao u Juventus, slijedio je novi obrat. Da budem iskren, nisam očekivao da se nešto takvo dogodi, međutim u sportu treba biti spreman sve. Istina, nije mi prvi put da sam u toj situaciji, već sam imao slično iskustvo prije pet godina i nastavio sam raditi kada je Igor otišao. Kliknuli smo moj stožer i ja s momčadi, imao sam Stanića, Brbića i Kepčiju iza sebe. Uhvatio sam se u koštac s problemima, s mukama i sa zadovoljstvom. Međutim, gledajući s odmakom, žao mi je što je tako kratko trajalo. Prekratko.
Ali, rijetki treneri u Hajduku dobiju godinu u komadu. Kako biste ocijenili svoj rad u 70 dana na klupi Bijelih?
- Teško je pričati o tome, prekratko je da bih dao neku ocjenu. Bilo je i dobrih i loših utakmica,. Znam, nije bilo sjajno ni rezultatom ni igrom, ali ako ću dati komentar kroz jednu rečenicu, onda je kratkoća vremena glavni razlog. Treba više vremena da bi nešto konsolidirao. Da, definitivno bi bilo bolje da sam imao vremena.
Dva sustava
Osijek ste dobili na premijeri u Gradskom vrtu, a onda je već protiv Belupa na Poljudu nastao problem.
- Analizirajući sve utakmice, primarni zadatak je bio standardizirati prvu momčad. Jedna-dvije promjene su uvijek moguće, ali je bitno da se zna okosnica momčadi. Držim da sam uspio u tome. Pritom smo imali dva sustava, a igrači su se mijenjali po pozicijama. Imali smo prepoznatljivost u tom segmentu.
Jeste li bili zadovoljni s kadrom kojeg ste imali na raspolaganju u splitskom klubu?
- Ne razmišljam u tom smislu, radim uvijek s onim što imam. Naučio me tome trenerski posao, a igrački kadar se u datom trenutku pojačava ili slabi ovisno o transferima. Moj je cilj bio učvrstiti se u obrani, jer napadački potencijal smo već imali.
Ali, upravo je napadački potencijal bio kamen spoticanja. U tri vaša posljednja susreta Hajduk je protiv Gorice, Šibenika i Istre postigao jedan pogodak bez osvojenog boda.
- Sve znam, ali svaka je od tih utakmica bila drukčija i posebna na svoj način. Imali smo veliki problem realizacije koji se nije očekivao s obzirom na imena. Međutim, ja sam bio zadovoljan igračima koje sam imao. I nismo igrali loše, dapače. U Velikoj Gorici smo odigrali fantastično prvo poluvrijeme, morali smo lagano riješiti utakmicu. Čak smo i u drugom dijelu imali prilike. Nije bilo na razini prvog, ali imali smo utakmicu. Na kraju promašimo jedanaesterac za bod. Na sljedećem gostovanju u Puli opet promašimo kazneni udarac. Nevjerojatno je izgubiti takve dvije utakmice.
Prethodno ste imali europski dvoboj s Galatasarayom gdje je Hajduk izgledao jako dobro 65-70 minuta. Ali, utakmica se igra 90 minuta, uz nadoknadu.
- Znali smo da neće Turci ići s najjačom momčadi, imali smo sve informacije. Podcijenili su nas, tu nema dvojbe, mi smo 70 minuta bili odlični. Da je Mijo dao gol u dvije situacije, imali bismo šansu za prolaz. Žao mi je te utakmice. Nitko nije puno očekivao, ali taj dvoboj mi je pokazao da momčad može biti prava. Nakon te utakmice smo vidjeli da možemo, da smo podigli letvicu. Nakon toga smo lako dobili Varaždin i kada smo išli u Goricu razmišljao sam “kako sam miran, staložen”. Vjerovao sam u njih, vjerovao sam i igrače. Ali, u Gorici nije otišlo na našu stranu.
Izvlačenje pouka
Što je bilo sa Šibenikom, kako se Hajduku takav poraz dogodi na Poljudu? Bez ispaljenog metka....
- Šibenik je najveći kiks, tu nema spora. To je utakmica koja me najviše boli u nizu tri poraza. U prvoj minuti imamo šansu, onda primimo pogodak i više nismo glavom bili u igri. Šibenik najviše sebi zamjeram. Za Pulu nisam očekivao da će biti lagano, jer nikada nije lagano u Puli. Ali, sve što je trebalo ići protiv nas, okrenulo se kontra. Za Goricu i Istru ne mogu reći da nismo htjeli, ali prelomilo se u pogrešnom smjeru. Je, falilo je i sreće. Ne možeš bez sreće ništa u životu.
Nakon tri poraza u nizu slijedili su otkazi. Prvo Mario Stanić, pa Kepčija i na kraju Hari Vukas s asistentom Juricom Vučkom.
- Vidio sam koji je smjer kretanja, ali još mi je Šibenik bio u glavi. Nikako nisam uspijevao dokučiti kako smo nakon odlične igre u Gorici dozvolili da nam se dogodi Šibenik. Kako nismo dobru igru potvrdili. Taj Šibenik je predstavljao naših deset koraka unatrag.
Ali, konstantno se Hajduku u 2020. događao “Šibenik”. Ponekad to bude momčad sa Šubićevca, a ponekad i Varaždin.
Početkom prosinca u Varaždinu se ponovno otvorila kriza Bijelih, a trener nije Vukas, nego Primorac.
- Očito je neki psihološki problem. Ako imaš dobar rezultat, stabilan si, u protivnom momčad ne drži koncentraciju. Ponavlja se već treći put ove godine i može netko držati predavanja, ali očito postoji veliki psihološki problem. Međutim i mentalna stabilnost je kvaliteta u nogometu. Hajduk ne treba izvlačiti pouke samo nakon poraza, i nakon dvije pobjede i dobre igre Hajduk može izvući pouke.
Tri trenera su se promijenila u 2020. godini, a rezultat je vrlo sličan, Hajduk se drži pete pozicije.
- Kada ne ide dobro, svi imaju svoj dio odgovornosti. Od predsjednika do igrača. Možda će doći trener kojem će se nešto i posložiti, to ne mogu reći. No, ipak, moguće je da treba ići u smjeru osvježavanja momčadi i promjena u kadru.
Kako gledate na povratak Lovre Kalinića?
- Tudor je Lovru s 23 godine postavio u momčad, prvi mu ponudio priliku u kontinuitetu. Od tada je Kalinić pokazao talent, a u Belgiji je bio najbolji vratar. Ali, ne treba uzeti Kalinića kao jedino rješenje za obranu. U Hajduku, kao ni u drugim momčadima, nije samo vratar u pitanju. Kalinić je reprezentativni vratar, njegova pojava na vratima već daje novu dimenziju Hajduku. Njegovim igračima, ali i suparničkim. Činjenica je da dugo nije branio, ali vjerujem u brzo hvatanje forme. Kalinić će pritom dati poticaj i vratarima koji budu s njim trenirali.
Jairov veliki problem
S Kalinićem se stvara novi Hajduk za proljeće, ali ostaju glavni problemi unutar momčadi. Karakter, koncentracija i kontinuitet igara.
- Mučili smo se u napadu, dosta smo bili sterilni i moje razmišljanje je bilo - samo treba povesti. Kada je Hajduk u Koprivnici zabio gol iz prve šanse, osjetilo se kako se momčad opustila. Odmah mi je palo napamet zašto nije takav lagani pogodak pao u listopadu. Međutim, već u sljedećoj utakmici, čim je Lokomotiva izjednačila, opet nesigurnost. Kada rezultat nije pozitivan, kao da se uvuče strah od pogreške i to bitno utječe na izvedbu.
Kada ste spomenuli Lokomotivu, sjetili smo se velike šanse Jaira. Što se događa s Brazilcem?
- Njegovi golovi puno nedostaju Hajduku. Zadnji je postigao glavom u Osijeku, a potom se zaustavio. Ušao je u problem realizacije koji nikako ne može riješiti, a iskusan je igrač. Gyurcso? S njim sam bio zadovoljan, najopasniji je prema naprijed. Ima smisao za igru, uvijek nešto donese. Klub će procijeniti treba li produžiti.
Caktaš je sve isplatio
Kako gledate na učinak kapetana Caktaša ? Dvije godine zaredom je prvi strijelac Hajduka, ali momčad je četvrta-peta.
- Dvije i pol sezone je igrač koji je isplatio ono što je uloženo u njega. Šteta što nije malo mlađi, bio bi unosniji transfer u budućnosti. Ne bih rekao da ga nema u igri, on ima talent izvući se iz dvoboja sa suparničkim igračem. Ima realizaciju, sjajan dolazak iz drugog plana. Caktaš daje ono što se od njega očekuje, Hajduku fale golovi Jaira da se momčad digne i pritom se i učinak Caktaša bolje valorizira.
Analizirali smo sve najvažnije igrače, prešli mnoge teme. Vukas je pričao smireno, baš kako se i rastao s Bijelima. Kakav je bio odjek na ulici, kako su ljudi komentirali kada bi vas susreli po Splitu?
- Nitko mi nije grubu riječ kazao, nisam imao nijedan negativan komentar. Doduše, zbog pandemije i nisam puno bio po gradu, više sam vrijeme provodio u privatnosti doma.
Nadate li se novoj šansi u Hajduku?
- Ne razmišljam o tome. Hajduk je veliki dio mog života, predstavlja moja nadanja... Svjestan sam da trebam sebe dokazati na drukčiji način. Na klupi nekog drugog kluba gdje će svi steći povjerenje u ideje koje želim ostvariti.
Gdje se vidite u nastavku karijere?
- Dosta sam toga prošao, bio sam i prvi trener i pomoćnik, s Tudorom prošao tursku ligu. Vidim se negdje gdje ću zajedno sa svojim stožerom prenijeti ideje na momčad, doći do kontinuiteta rada. Gdje je to? Pokazat će vrijeme...