Hajdukovi preduvjeti za naslov: Mladići gladni trofeja, Tudor, loš Dinamo...

U najavi sezone Igor Tudor je govorio da će momčad na svakoj utakmici truditi da skupo proda svoju kožu.

I da se neće bojati nikoga. Hajduk je već sad napravio puno više nego što se očekivalo: nakon 14. kola je lider i želi se tu zadržati do derbija s Dinamom u Maksimiru (igra se 30. studenoga u 18. kolu). Na Poljudu su se rasplamsale šampionske ambicije koje imaju čvrste temelje...

1. Mlada momčad željna trofeja

Hajdukova momčad pršti potencijalom. Tek na prste jedne ruke mogli bi se nabrojati iskusni igrači pa su “starci” Vršajević, Anđelković, Milović, Maloča...

Ovo je momčad u nastajanju. Nositelji su do jučer bili u drugom planu. Primjerice, Bencun i Bradarić proljetos su igrali u Primorcu iz Stobreča koji je ispao iz Druge lige. Pašalić, Maloku, Mujan, Mikanović još su juniori. Hajduku fali rutinirani golgeter, napadač koji će zabiti dvadesetak golova u sezoni i koji će rješavati “male utakmice”.

Za svaki gol Hajduk mora iskrvariti. Sad se raspucao Bencun, koji je zabio četiri komada u šest dana pa se s pet golova izjednačio s Maglicom kao prvi klupski strijelac.

2. Hrabri trener Igor Tudor

Trener početnik, a već je ovjenčan trofejom. U godinama je kad vršnjaci još aktivno igraju, a on je prerani završetak igračke karijere izvrsno iskoristio. Tudor je trener talijanskog stila. Njegova momčad ima čvrstu obranu, teži igri i pokazuje karakter. Nakon šest mjeseci na klupi, Tudor je svjestan da je pred njim najveći izazov - da zadrži ovu tenziju u momčadi i da se othrva pritisku sad kad se nalazi na vrhu tablice.

3. Slaba forma Dinama i rastrgana europska Rijeka

Činjenica jest da je utrka za prvaka neizvjesna i zato što Dinamo nije na razini na kojoj je bio u prošlim sezonama. Dinamo ima najjači igrački kadar, ali nema formu. Modri se muče s unutarnjim problemima, smjenama trenera i igračkim podbačajima.

I Rijeka ima velike ambicije. Imaju respektabilan kadar, jakog trenera i moćnu logistiku, ali nisu navikli na ritam igranja u Europi i tu mogu zapeti.

4. Simbioza kluba i navijača

Hajduk živi u sjajnoj atmosferi. Osjeća se euforija kao i uvijek kad bijeli pobjeđuju i kad su blizu prvog mjesta.

Ta posebna simbioza kluba i navijača bila je vidljiva i na utakmici s Lokomotivom. Na tribinama je bilo 15-ak tisuća na fešti za 63. rođendan Torcide. Hajduk nema financijsku moć, ali ga prate privrženi navijači koji će “kontra mraku i kontra sili” biti važan adut u ovoj prvenstvenoj utrci.

5. Dosadna Dinamova dominacija

Svi mrze Mamića i siti su Dinamove dominacije. Je li više dosta toga?

Osam (pre)dugih godina prošlo je od zadnjeg Hajdukova naslova prvaka države. Bilo je to 2005. godine, kad je u završnci Štimac naslijedio Sliškovića da proslavi osvajanje prvesntva. Otad pa do danas samo su tri kupa otišla izvan Maksmira.