Hajduk je plasmanom u četvrtfinale Kupa ponovio prošlogodišnji doseg. Bijeli su prije godinu dana eliminirali Vinogradar, a ove sezone Novigrad za plasman među osam najboljih u Kupu. No pitanje je koliko je Hajduk napravio u godinu dana, odnosno kakvi su Bijeli danas u odnosu na isto razdoblje u jesen 2013. godine?
Idemo redom, rezultat je prvi kriterij mjerenja. Prije točno godinu dana Hajduk je bio lider HNL-a. Iznenađujući predvodnik prvoligaške kolone s momčadi koju su na vrh iznijeli Kalinić, Pašalić i Bencun. Momčad Igora Tudora bila je najveći hit lige, ekipa koja je punila stadione gdje god bi se pojavila. I Dinamo su “skinuli” u poljudskom derbiju početkom rujna, a na prvo mjesto stigli su u emotivnoj pobjedi, u sudačkoj nadoknadi protiv Dragovoljca u Kranjćevićevoj. Briljirao je vratar Kalinić, a ključni igrač susreta bio je Marko Bencun čija su dva pogotka Bijelima donijela pobjedu za izlazak na vrh HNL-a. Šest dana kasnije Bencun je dva gola zabio i Lokomotivi (3:1) i Hajduk je tako dva tjedna proveo na prvoj poziciji.
Belupo je “skinuo” Bijele remijem (3:3) na početku studenoga i od tada Hajduk više nije prvenstvenu kolonu gledao s čelne pozicije.
Godinu dana poslije Tudorova je momčad treća na ljestvici s golemih 15 bodova manje od Dinama. Zagrepčani su uspješniji nego su to bili prije 12 mjeseci, a Hajduk ima bitno slabiji učinak. Prošle sezone nakon 14 kola uzeli su sjajnih 71%, ove godine tek 51% bodova. To su gole brojke koje ipak jasno kažu da je Tudorov Hajduk godinu poslije “kratak” za šest-sedam bodova u odnosu na isto razdoblje u jesen 2013. Što se krije iza rezultata? Dva boda izgubljena na startu od Istre, serija gostovanja u rujnu, pritom i zamjena domaćinstava sa Splitom te igranje protiv Rijeke u Dugopolju. Za kraj smo ostavili Osijek, utakmicu koju su Bijeli žrtvovali radi europskog uzvrata s Dnjiprom. Dakle, Istra, Osijek, niz gostovanja u rujnu, te europska euforija koštali su Bijele boljeg rezultatskog učinka u prvenstvu. Igra nije blistava, a rezultat u HNL-u je ocjena tri. Europa zaslužuje solidnu četvorku. Malo je falilo da to bude i bolje, ali, u svakom slučaju, za Europu zaslužuju Bijeli pohvale. Dvije prave utakmice, Šahtar i Dnjipro na domaćem travnjaku, pokazale su da hajdukovci mogu puno više nego to u kontinuitetu ostvaruju u prvenstvu. Efikasno s Kazahstancima i čvrsto s Ukrajincima, to je recept koji, nažalost, Bijeli rijetko primjenjuju u HNL-u. Kup smo već spomenuli, na istoj je razini Hajduk kao i prošle godine, s tim da se čeka ždrijeb u kojem su Bijeli prošle sezone u ovoj fazi dobili Dinamo.
Najzanimljivije je ipak pitanje kakva je momčad, s kakvim se kadrom ostvaruje rezultat i koji su igrači izronili na površinu? Prije godinu dana Kalinić, Pašalić i Bencun u ulozi nositelja, a danas je Sušić bez premca glavni igrač. I nema nikoga tko bi zajedno s njim stao u “prvi red”. Maloča, Maglica, Milović i Bradarić imaju standardnost i drže solidan nivo izvedbe. Kouassi, Gotal i Caktaš bljesnuli su na startu sezone, ali nemaju kontinuitet forme. Sušić je danas ono što je bio Kalinić prošle sezone. Igrač u najboljim godinama (22) koji nosi Bijele. Gdje su mladi, gdje je novi Pašalić? Nema ga! Vlašić je na početku sezone imao standardnost, ali od ozljede krajem kolovoza nije se vratio u izdanja iz srpnja i kolovoza. Danas je Maloku taj koji je ušao u veliku uzlaznu putanju forme. Zabio je tri pogotka u posljednja tri dvoboja i, nastavi li u tom ritmu, bit će prva perjanica Bijelih za prodaju. Jer, prošle godine se Pašalić transferirao već u siječnju, premda je u Hajduku ostao do kraja sezone. Zabio je Pašalić šest zgoditaka u prvenstvu, postao sinonim rada Igora Tudora i mladog Hajduka. Vlašić i Maloku trenutno su jedini pretendenti na ulogu Pašalića ove sezone, jer treći igrač iz “kategorije dragulja”, Josip Bašić, zbog ozljeda nije imao kontinuitet nastupa.
Vlašić je sa 17 godina prvi dobio priliku, a Maloku je danas istrčao u prvi plan. Međutim, nijedan nema standardnost i status Pašalića.
Gdje su ostali kandidati za prodaju? Uglavnom stagniraju. Da, to je generalni dojam da Hajduk stagnira u segmentu pojedinačnog napretka. Prije godinu dana fokus je bio na Pašaliću, u reprezentaciju Hrvatske ušao je Kalinić, kasnije i Sušić u BiH gdje se priključio Vršajeviću. Ove jeseni Bradarić je imao zapažen nastup u mladoj reprezentaciji Hrvatske, ali u međuvremenu je izašao iz te uzrasne kategorije. Od “zrelih” igrača samo Sušić plijeni pozornost menadžera, ali upitno je hoće li Hajduk za 22-godišnjeg veznjaka pronaći klub koji će zadovoljiti i klupske ambicije glede zarade.
Koji je zaključak analize? Je li Hajduk danas bolji i potentniji u odnosu na isto razdoblje iz prošle godine? Rezultat je u HNL-u nešto slabiji, ali generalni cilj, a to je Europa, i dalje se čvrsto drži u dometu realnog ostvarenja. U Europi su napredovali za jedan korak, u Kupu su jednako uspješni, ali igrački kadar nije iznjedrio snažni potencijal za milijunsku zimsku prodaju kakvu su Bijeli realizirali u dvije prethodne sezone. To je veći problem od samog rezultata, jer bod ili dva manjka manje od planiranog, uvijek se može nadoknaditi, ali do novca nužnog za život klub dolazi se puno težim putem. Zato se logičnim nameće zaključak da je u posljednjih 45 dana jesenske polusezone primarni cilj podići pojedinačnu kvalitetu. “Istesati” igrača za prodaju, to je Tudorov prvi zadatak do kraja jeseni. Jer, Kup se nastavlja tek u veljači, Europe nema, a prvenstvo će se igrati do svibnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....