Hajduk na ključnoj prekretnici: Bijeli bez svježeg kapitala doista teško mogu preživjeti

Udruga Naš Hajduk stavila je na veliku kušnju gradonačelnika Baldasara i gradske vijećnike. Traženjem koncesije na 25 godina u upravljačkim pravima koja ima Grad Split znači da bi Udruga Naš Hajduk preko svog članstva i dalje birala Nadzorni odbor koji bi vodio klub kao i u protekle tri godine koliko je aktualni Nadzorni odbor na vlasti u Hajduku. Sedam od devet članova birali su članovi Udruge Naš Hajduk u studenome 2011. godine kada je na čelo NO zasjeo dr. Josip Paladino uz još šest članova izabranih glasovima članstva Udruge NH. Gradonačelnik Baldasar dobio je traženjem koncesije od strane Našeg Hajduka “vruć krumpir”, jer prijedlog je jako ozbiljan, prvenstveno zbog dužine trajanja. Ionako kompliciranu situaciju glede upravljanja Hajdukom dodatno će zamrsiti navedeni prijedlog, jer Grad Split je nezadovoljan kako funkcionira klub s Poljuda što je jasno poručio i gradonačelnik Baldasar prije 10-ak dana kada su u javnost izašli detalji njegovog sastanka s čelnicima kluba, predsjednikom Uprave Marinom Brbićem i čelnicom NO Brankom Ramljak. Ali, da ne bismo ponavljali što se događalo, pokušat ćemo argumentirano objasniti prednosti i mane prijedloga o nastavku upravljanja Hajdukom na dosadašnji način.

ZA

U protekle tri godine Hajduk je pokazao kako funkcionira klub navijača ili popularno nazvan, narodni klub. Maknuli su se splitski Bijeli od politike, u Nadzorni odbor su ušli ljudi koje su izabrali navijači i činjenica je da većinu pristaša Hajduka raduje takvo stanje. S tribina nema kritika za čelnike kluba, zajedno s navijačima Brbić i Ramljak žive u simbiozi i koheziji razmišljanja. Hajduk je financijski doveden u realnije okvire poslovanja, nema više gomilanja dugova kao što je to bio slučaj u prošlom desetljeću, momčad je bazirana na domaćim mladim igračima, a prinove se dovede isključivo po kriteriju “bez odštete”. Bez obzira na rezultate, tribine su i dalje dobro popunjene, dapače, Hajduk je najgledaniji klub HNL-a. To su se sve pozitivne stvari koje su proizašle iz činjenice da su navijači došli u poziciju birati Nadzorni odbor i posredno upravljati klubom.

PROTIV

Temeljno je pitanje kako će Hajduk bez svježeg kapitala financijski izdržati teret obveza u bliskoj, a kamoli u dalekoj budućnosti od 25 godina. Premda su klupske obveze dovedene u red, premda se više ne stvaraju dugovi, činjenica je da Hajduk blagajnu puni daleko najviše transferima. U protekle tri godine splitski klub nije pronašao model kojim bi u bliskoj budućnosti zatvorio dugovanja iz prošlosti, a tako ni način kako osigurati tekuću likvidnost i na vrijeme dijeliti plaće. Ako klub želi biti uspješan poslovni subjekt, a Hajduk jest u statusu poslovnog subjekta jer je formiran kao športsko-dioničko društvo, onda mora pronaći svježi kapital. Teret gubitaka iz prošlosti i dalje pritišće Bijele, međutim, činjenica je da ni aktualno poslovanje ne omogućuje prosperitet. Jer, ne treba zaboraviti da je Hajduk u listopadu 2012. uzeo kredit od 30 milijuna kuna za koji je jamčio grad Split. Obvezao se Hajduk vratiti kredit u roku od godinu dana, a kako to nije realizirano, s Gradom Splitom je postignut dogovor da će se kredit reprogramirati kroz sljedeće tri godine. Međutim, u proteklu godinu dana Hajduk je vratio 3,8 milijuna kuna, a planirano je bilo vratiti između 9 do 12 milijuna kuna. Nemogućnost vraćanja kredita jasna je potvrda da Hajduk ne može funkcionirati bez ulaska svježeg kapitala. U kojoj formi, kojeg podrijetla... to su već pitanja koja zadiru u razvojnu politiku većinskog vlasnika, Uprave i Nadzornog odbora. Ali, jasno je da nema napretka bez novih ulaganja u klub. Hajduk svake godine prodaje sve mlađe igrače i to za sve manje novca, jer je pritisnut neimaštinom. U ljeto 2012. transferiran je Vukušić u Pescaru za 3,8 milijuna eura, šest mjeseci kasnije Radošević u Napoli za 3 milijuna eura, a prošle zime Pašalić u Chelsea za 2,2 milijuna eura. Koga će ove zime, u prvom sljedećem prijelaznom roku, prodati Hajduk zanimljivo je pitanje, jer klub je i dalje u “must sell” situaciji. Mora se nekog prodati da bi se preživjelo. Pitanje financiranja kluba i ujedno rezultatskih ambicija koje idu usporedo s ulaganjima, teme su na koje nije dobiven konkretan odgovor u protekle tri godine. Čak i ako je dobiven, nitko ne može reći da je treće mjesto u HNL-u ispunjenje ambicija kluba. Bolje će se teško moći, jer momčad se svake godine oslabi za nekog od najboljih igrača, a produkcija iz omladinskog pogona, ma koliko bila kvalitetna, ne može svake godine stvoriti takve klase koje će držati ekipu u vrhu i ujedno donositi novce.

Argumenti “za” i “protiv” su potpuno jasni. Narodni klub za radost navijača u svakom slučaju, ali s novcima koji bi Hajduku osigurali prosperitetnu budućnost. Kako do novca doći, kako financijski pokriti ambicije, pitanja su koja egzistiraju danas isto kao i prije tri godine kada je krenuo projekt Naš Hajduk. Zbog toga je splitski klub, zahtjevom Udruge Naš Hajduk na koncesiju od 25 godina, došao do prekretnice. Ostati na dulje vrijeme u aktualnom stanju bez mogućnosti ulaganja ili napraviti iskorak i otvoriti vrata svježem kapitalu. Gradonačelnik Baldasar i gradski vijećnici su na potezu. Na tematskoj sjednici imat će pred sobom tešku dvojbu, vratiti upravljačka prava na Grad Split ili se odrediti za aktualni Hajduk odobravanjem koncesije navijačkoj Udruzi. Jer, Grad Split je većinski vlasnik, ali ne bira Nadzorni odbor i praktički nema dodira s poslovanjem kluba.