'Hajduk je dobar, Dinamo najbolji i favorit, ali našu mladost ne smije podcijeniti'

Zavrnuta nogavica i desni gležanj zarinut duboko među kockice leda, bila je to standardna slika s one klupe kraj igrališta u Brežicama. Hrvatska izbornika Mirka Jozića pripremala se za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, a ponajbolji reprezentativac Igor Tudor, okosnica defenzive, ipak nije uspio zaliječiti problematičnu zonu, što je značilo da Vatreni na Daleki istok odlaze osjetno oslabljeni. Da je Igor bio zdrav, spreman i disponiran, državna selekcija vjerojatno kući ne bi morala poslije tri utakmice u skupini, poraza od Meksika i Ekvadora, pobjede nad Italijom.

- Taj gležanj... Zezao me nekoliko godina i za toliko valjda skratio igrački vijek.

Danas je Tudor trener Hajdukovih kadeta. Nije mu teško stajati pred klupom u Drenju, nadomak prezrelom kukuruzu, pa dirigirati “bilim tićima” u susretu s Interom. Završilo je 1:1.

- Lani sam vodio kadete II, sada kadete I. Ja i moj asistent Duje Špalj. Momčad je dobra, želimo i bolju.

U subotu je derbi, što prognozira?

- Očekujem korektno nadmetanje i dopadljivu igru. Hajduk je dobar, Dinamo standardno najbolji i stoga favorit, ali našu mladost nitko ne smije podcijeniti. U vezi s rezultatom sve je moguće, čak i troznak!

Nedostajat će Andrijašević?

- Svakako. Šteta što ga nema jer stvarno je u formi. Međutim, igraju jedanaestorica, ne mora jedan biti presudan.

Kako gleda na ligu kadeta i juniora?

- One su izvanredne, priča za sebe. Razgovaram s Juricom Vučkom iz stožera naših omladinaca, slažemo se da je super igrati tako često. Ne kao nekad mi, samo na nekim turnirima s nedoraslom konkurencijom. Moji kadeti, eto, nisu u samoj špici, mogu biti omladinci Harija Vukasa. Nije jednostavno pratiti dinamovce, oni uzimaju najperspektivnije.

Je li pametno što mladi prerano odlaze u inozemstvo?

- Nema savršenog obrasca, svatko ovisi o sebi. Premda nije rješenje ideš li premlad. Ja sam išao sa 20 godina kao formirani nogometaš. Perišić mnogo prije i, eto, snašao se, blista. Za Livaju se pričalo “Di ćeš vanka, što ti to triba, nestat ćeš...!”, no nije nestao, dapače. Zbog pada kvalitete šansa se prije dobiva u Hrvatskoj, a nema igrača bez utakmica. S druge strane, vani upijaš od asova i brže napreduješ.