Hajduk doveo još jednu enigmu: Argentinac osim zdravstvene nije prošao nikakvu provjeru

Na Poljudu su svi iz rukovodstva zaštićena sorta, nikad u povijesti Hajduka nije tako bilo. To da se uglavnom aplaudira svakom potezu (najviše obećanjima), pa u slučaju da većina navijačkog puka i nije zadovoljna, ipak se ne prosvjeduje, ne proziva, nikako ne traži izgon iz kluba kako se to prije ere “ Hajduk - dite puka” običavalo.

Evo, sad je na Poljud iz Indije sletio izvjesni Argentinac, kažu džepni centarfor, 25-godišnji Leandro Velez, pa je “obično dobro informirani splitski portal”, koji je zadužen da ili slavi ili opravdava poteze rukovodstva, objavio kako “gaučo treba još samo proći liječničke preglede pa će potpisati ugovor”. Uz diskretnu napomenu da je “Velez mogao ostati u Indiji uz bolje uvjete, ali je želio doći u Europu i tu se predstaviti”. Tako je odabrao Hajduk. U stvari, njegov menadžer je prokužio da Hajduku fali špica i iznio je ponudu koja je sportskog direktora “bijelih” Gorana Vučevića oborila s nogu. Dakle, Leo je stigao na Poljud bez posebne provjere (osim one zdravstvene), gledali su ga na snimkama, možda su pratili prijenose Indian Super League uživo, uvjerili se u Velezove kapacitete i tako su - javljaju s Hajportala - zaključili pitanje manjka napadača dok se čeka Francka Ohandzu, čije liječenje se “uspješno provodi”. Velez je na 14 utakmica te lige - jedne od nekoliko u Indiji - zabio pet golova: jedan za pobjedu od 1-0, još jedan za vodstvo od 1-0 u pobjedi od 3-2, još dva, ona počasna - u 82. kad je protivnik vodio s 3-0, i u 90. kad je Velezova momčad Northeast United gubila s 0-4, i još jedan za pobjedu od 2-0. U nekim izvješćima hvali se mikro-Lea, koji je snalažljiv, na Poljudu tvrde, ali se i nadaju, da je i golgeter i asistent.

Kad dolaze takvi kalibri igrača u Hajduk, koji se istini za volju mogu pokazati kao prava otkrića, što se do sada nije baš događalo (to se vidi na primjerima Abduholikova, Mezge, Bukve, Iluridzea, Milevskog…), onda je najteže treneru. U ovom slučaju Damiru Buriću, jer prosto ne vjerujem da je taj trener, toliko precizan, usredotočen na posao, odgovoran, dao pristanak na dovođenje Veleza bez da ga je provjerio.

Nije bilo lako ni Miši Krstičeviću pa ni Igoru Tudoru, koji su kao i Burić morali pronalaziti posebne kemije kako bi stvarali napadačke akcije. Moj kolega Frane Vulas iz Slobodne, apotekarskom preciznošću izračunao je da je Hajduk u posljednjih pet godina što otjerao, što pustio, bez cente zarade čak 31 igrača, omogućio im da prijeđu u druge klubove. Lijepo je to sročio Tomislav Erceg, nekada vrhunski golgeter, danas ugledni menadžer:

- Da neki igrači nešto vrijede i da na tržištu imaju cijenu, onda bi neki od klubova došao po njih i platio odštetu, kupio ih. Ako su pak na teret kluba onda bolje da idu bez odštete, tu uopće ne vidim problem. Bolje je da takav igrač ode, da ga se riješi, prebije neko dugovanje, i da se pruži prilika nekome tko je mlađi.

Međutim, menadžer Erceg, koji također često sudjeluje u transferima Hajduka, nije rekao jednu osnovnu značajku, bolje je kazati, nije postavio pitanje: tko je dovodio sve te igrače koji na kraju krajeva ništa ne vrijede?

U Hajduku i oko njega se diče transparentnošću poslovanja, bilo bi lijepo saznati tko je kao agent igrače dovodio i zarađivao, tko je potpisivao od strane kluba te - kako se vidi - promašaje. Slučaj Artema Milevskog je baš slikovit: dovelo se igrača za kojeg se itekako dobro znalo i da je potrošen i da je baraba, plaćalo ga se 12 ili 14 tisuća eura mjesečno i na kraju ga se otreslo. Ispada kako s Milevskim, tako još puta 30!

Slažem se s Ercegom kako nije isto igrati u Osijeku i Hajduku, to je opće poznata činjenica, pa to znaju i na Poljudu, ali onda zašto dovode te puste igrače sa strane, plaćaju ih i onda kad ih otpuste slavodobitno tumače kako su uštedjeli na njihovoj gaži.

Bilo bi fantastično za Hajduk, posebno Vučevića, da Ohandza proigra, da se Velez dokaže kao pojačanje i da se Hajduk u nastavku prvenstva uključi u borbu za vrh bez obzira na silan bodovni zaostatak. No, u protivnom, netko mora platiti za iluzije i promašaje.