Goran Vlaović: ‘Livaja? Dok sam ja igrao, svi smo bili ista familija. Pogledajte što se dogodilo u Valenciji‘

Ovog vikenda slijedi nam završetak sezone SuperSport HNL-a. Očekivali smo da će se određene borbe - one za europsku poziciju i ostanak u ligi - odvijati sve do posljednjeg sučevog zvižduka, no sve se potpuno razjasnilo i prije 36. kola hrvatskog prvenstva. Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka europski su putnici, Gorica ostaje u prvom razredu, a Šibenik sezonu završava u crvenom.

Uoči posljednjih utakmica HNL-a, sezonu smo u našoj rubrici ‘Pet pitanja petkom‘ zaokružili s Goranom Vlaovićem, sada već legendarnim reprezentativcem i vlasnikom svjetske bronce iz Francuske (1998.). Osim u ‘kockicama‘, Vlaović je nizao uspjehe i u klupskim epizodama. U dresu zagrebačkog Dinama osvojio je prvenstvo Hrvatske (1992./93.) i Kup (1993./1994.), pritom je u navedenim sezonama bio i najbolji strijelac lige s 23, odnosno 29 pogodaka, a kasnije je trofejne trijumfe zapisao pod grbom Panathinaikosa i Valencije. Iznoseći sažetak aktualne sezone, Vlaović je otkrio tko ga je posebno iznenadio, ali i ukazao na određene manjkavosti i "čudne situacije", posebice po pitanju trenerskih angažmana.

1. Tko je ostavio najbolji dojam, a tko vas je neugodno iznenadio?

- Imam možda samo dvije negativne stavke, sve ostalo je očekivano. Prva polovica Rijekine sezone i generalno sezona Gorice. Oduvijek sam smatrao da ta momčad ima puno veći kapacitet od borbe za opstanak. Spasili su se, napravili bolje rezultate, ali budimo realni, to im je Šibenik dopustio. Iznenađenje mi je da je Gorica imala takve probleme. Tijekom sezone bilo je dosta migracija, selidbi, odlazaka i dolazaka, zato je teško je nekoga posebno istaknuti. Najveće i najpozitivnije iznenađenje je Rokas Pukštas. Premijerna sezona, a odigrao je jako dobro. Rekao bih i Martin Baturina, ali njega sam znao od prije, tako da mi nije iznenađenje. Definitivno mu slijedi napredak i vjerojatno će biti jedan od nositelja Dinama, a čak i reprezentacije. On mi se najviše sviđa, ali ne s predznakom iznenađenja, jer to me nije iznenadilo.

2. Sezonu su popratile mnoge promjene trenera. Je li u tom pogledu odrađen dobar posao?

- Ne možemo mi pričati o Gorici, koja se dovođenjem Sopića izvukla iz teške situacije, kad su već prije toga imali tri različita trenera u sezoni. Ili promjene Šibenika, koji je jednog trenera makao, ponovno ga doveo, pa se uzdigao, pa ispao. Zar tu ima nešto dobro? Nadalje, Dinamo bi u svakom slučaju bio prvak, neovisno o promjeni trenera. Druga je stvar te rasprave oko Dinama tko je čiji i tako dalje. Bišćan je mlad stručnjak i u svakom slučaju je zaslužio ovo i nadam se da će ostvariti velike rezultate. I Čačić je osvajao prvenstva.

Osijek je imao turbulentnu situaciju s trenerima, na kraju imaju rezultat koji je za njih minimum. Isto tako i Rijeka. Ekipa je očito lako kliknula s Jakirovićem, tako da tu vidimo i neke pozitivne trendove. Ali moramo se vratiti u sam start, jesu li odabiri prijašnjih trenera bili ispravni? Predsjednik Gorice jednom je kazao da je napravio pogrešku. Hoću reći, predsjednici i oni koji vode klubove često griješe, pa onda znaju još više "zamuljati". I da ne zaboravimo bitnu priču trenera Zekića. To mi je jako čudno. U situaciji s jednim od manjih proračuna sve do zadnjih kola ostaje u igri za Europu, a onda se ne pronađe zajednički jezik sa Slaven Belupom. To su odluke o kojima govorim. Ja se slažem da se promjene nekad moraju dogoditi, apeliram na to da ljudi koji vode klubove razmisle o svojim odlukama.

Zoran Zekić

ŽELJKO HAJDINJAK/Cropix

3. Što očekivati od ne tako dalekih europskih izazova vodeće četvorke - Dinama, Hajduka, Osijeka i Rijeke?

- Teško je očekivati nešto dok ne saznamo protivnike. Trebat će sreće u ždrijebu. Sve naše momčadi mogu se nositi s potencijalnim protivnicima. Govoreći za trojac koji lovi Konferencijsku ligu, sigurno bi im protivnik iz lige Petice otežao stvari. Ili iz onih liga poput Nizozemske, takvi bi sigurno bili teški našim momčadima. Ali nije nemoguća misija dobiti i takve ekipe. Ovisi, naravno, o pripremama, pojačanjima… Ja sam uvijek smatrao da iskustvo u europskim utakmicama nije nešto što ti donosi puno i daje nekakvu prevagu, govorio sam da je najbitnije kakva je momčad i igrači, neovisno o tom iskustvu. Ali ispada da nije tako, da onaj koji ima određene navike bolje prođe u kvalifikacijama. Nije to sveto pismo, ali ima nešto u tome da momčadi koje su navikle igrati europske utakmice bolje prolaze u pretkolima.

4. Završetak je obilježio i Marko Livaja scenom u finalu Hrvatskog kupa. Što mislite o toj situaciji?

- Mogu samo reći jedno. Dok sam bio igrač, uvijek sam slavio i proslavljao golove i uspjehe svojih momčadi. To je uvijek, naravno, velika stvar. Bez obzira na sve imao sam način proslave. Mogli smo se mi i boriti i potući s protivnicima, ali izvan terena svi smo na neki način ista familija i ista priča. Žao mi je što postoje igrači koje ponesu emocije ili ne znam što, pa se dovedu u situacije u kojima definitivno jedan profesionalac ne bi trebao biti. Nažalost, to se često događa i nije slučaj samo u Hrvatskoj. Vidjeli ste situaciju u mom bivšem klubu Valenciji. Dogodi se da navijači rasistički vrijeđaju protivnika, a u svom timu imaju nekoliko igrača njegove rase. Koja je to ideja? Žao mi je što zbog toga važnije stvari padaju u drugi plan.

5. Stigao je i popis hrvatskih reprezentativaca za Ligu nacija. Kako vam se sviđa izbor Zlatka Dalića i postoje li ponovo upitnici po pitanju dizajna napadačke linije?

- Nitko ne može više postaviti pitanje je li Dalić napravio dobar posao. Ako stavi Peru Perića, onda trebamo reći "pa to je možda dobar igrač", a ne razmišljati "tko je taj". Upitnici će postojati sve dok imamo napadače koji nisu profilirani s obzirom na sustav igre. No, oni su pokazali da se to sve može na neki način kompenzirati. Ako su napadači dobri, uvijek mogu igrati zajedno. Najvažnije je da se dobro iskoristi ono što oni imaju. A naš izbornik i stručni stožer svjesni su toga i dobro to komponiraju. Mi ne možemo izmisliti Lewandowskog ili Harryja Kanea. Bit će i takvih, u ovom trenutku ih nema. Mandžo i Olić isto nisu bili ta klasična špica, bili su radnici po cijelom terenu. I tad je bila ista priča, samo što su oni i individualno ostvarivali dobre rezultate, pa je to generalno bilo manje upitno. Ali bilo je pitanja, razgovora i diskusija. Imamo ih i sada, ali imamo i dobrih igrača i kvalitete.